Hrvatska, zemlja Vlade Košića

Postojale su izvjesne sumnje, pa čak i u samim redovima klera o stihiji koja vlada Crkvom i njenim apologetima.

Stihija, a bolju riječ unatoč analitici ne mogu trenutno pronaći, vladala jest i vlada u medijskom prostoru, u kakofoniji, bolje rečeno, u kojoj se našla katolička Crkva u Hrvata. Poprilično zbunjujuće, moram priznati, Crkva je ušla u mainstream, po sistemu “slona u staklenom dućanu”, samozatajna Crkva koja je desetljećima njegovala intelekt, duboka i moralna promišljanja, istupe “na kapaljku”, barem se tako doimalo u javnosti.

Kada govorimo o odnosu religije i medija tada moramo imati na umu širi društveni kontekst, sve one civilizacijske, kulturne i druge specifičnosti, ali i podneblje, pluralnost koja je teško stečena i dodatno komplicira pristup određenim političkim, ali i društvenim temama bitnim za današnju Hrvatsku.

Kada su na scenu stupili raznorazni Košići, Kaćunići i Suci katolička Crkva u Hrvata ušla je u tabloidni sistem vanreligijskih medija u kojim je do tada egzistirala. Žutilo koje vlada od devedesetih i šutnja klera, onog intelektualnog dijela koji se morao i trebao groziti takvih nekontroliranih istupa koji nanose silnu štetu svećenstvu, Crkvi, pa i vjeri u konačnici, bila je uistinu gromoglasna i davala je naznake za dvije stvari koje će se ovih dana pokazati nažalost, točnima. Prva jest, ako u redovima klera postoje istinski, napredni intelektualci, oni su minorizirani ili su manjina, a druga jest da su ulogu u aktivi konfesionalnog tiska i medija preuzeli oni znatno ekstremniji, znatno konzervativniji, u velikoj mjeri – isključivi.

Postavljanjem Vlade Košića na funkciju predsjednika Vijeća za nauk vjere Crkva i njen intelektualni dio službeno su preuzeli punu odgovornost za kampanju, organiziranu, smišljenu i dugo pripremanu kampanju koja u konačnici ima samo jedan cilj, a on je dokidanje sekularnosti iz Ustava RH. Sva sila katoličkih aktivističkih zajednica koje djeluju paravojno ili orkestrirano zadnjih godina davale su jasne smjernice u kojem pravcu Crkva, tj. njen intelektualni i vodeći dio namjeravaju ići.

Republika Hrvatska, voljom njenih građana (na izborima Andrej Plenković jasno govori o smjeru i nakanama), u svoj svojoj domeni medijskog mainstreama, združenih snaga branitelja, birokracije koja poslovično šuti, krenula je u dokidanja i destrukciju ljudskih prava, prava manjina, ali i jasno označivši neprijatelje koji stoje na tom putu, krstivši ih “ostacima komunizma” i “mrziteljima svega hrvatskog!”

Cijeli dosadašnji mandat Vlade Andreja Plenkovića obilježen je upornim podilaženjem upravo tim ekstremnim pojavama u Crkvi, koja ima nakanu ostvariti postsekularnu državu u kojoj će iz sjene voditi glavnu riječ, barem je ta sintagma “iz sjene” do sada bila nejasna, ali je danas, ovim imenovanjem potpuno transparentna i potpuno na čistini.

No ponavljam, u protekle četiri godine, od Vlade Tomislava Karamarka pa naovamo, Crkva se nikada javno nije ogradila od svojih najglasnijih apologeta, kao ni strukture u Crkvi, intelektualci kojih ima i kvalitetni su, da bi svoju konačnu nakanu danas i jasno formulirala u postavljanju opskurnog Vlade Košića na tako važnu funkciju, bitnu za budućnost Crkve, ali i sekularne Hrvatske, dakako.

Zlato i tamjan, tako će se demonstrirati u javnosti “otvorenih karata” i možemo mirne duše kazati kako se u Hrvatskoj, godine gospodnje 2017. vodi klasična križarska vojna, svojevrstan državni udar i puč na zasade sekularizma, antifašizma, vrijednostima čovjeka, prvenstveno onih u domeni osobnih sloboda i izbora.

Antikomunizam, koji se sustavno izjednačio sa antifašizmom, što je povijesni, civilizacijski skandal bez presedana, bezuvjetna čistoća i bezgrešnost Domovinskog rata koji je stavljen na neupitni pijedestal, a samim tim i eutanaziran bilo koji oblik kritičkog sagledavanja istog, srž su jedne od najvažnijih funkcija u katoličkoj Crkvi koja je ponuđena njenom najmilitantnijem dijelu, tj. čovjeku koji javno tvrdi da je ustaški pokret bio pokret za oslobađanje Hrvatske, čovjeku koji je neskriveni nacionalist i šovinist, čovjeku koji ima izrazito nizak prag na toleranciju oko medijskih istupa, čovjeku čija je cjelokupna politička agitacija u najmanju ruku skandalozna.

Takvom čovjeku Crkva je dala svoj najvažniji i implementirani mehanizam koji ima šire ovlasti, kako u javnosti tako i u političkom djelovanju, za neupućene Vlado Košić od danas je glasnogovornik Crkve, njena najužeg intelektualnog dijela, kadrovski i organizacijski, strukturalno, njen najistaknutiji dio, dakle svojevrstan medijski glas onog najužeg, intelektualnog dijela klera.

Obrazovni kurikulum, vjeronauk koji se pokušava implementirati u vrtiće, oštra borba protiv ženskih prava i slobodarskih, intelektualnih, lijevih novinara, imperativ su Vlade Košića s kojim će se on, ne sumnjamo, kao i do sada uspješno medijski nositi, izazivajući još veću sablazan, ali i jasno govoriti u kakvom vremenu i u kakvoj zemlji živimo. Vlado Košić savršeno jasno instrumentalizira vjerske simbole i dogmu u suvremeno sekularno društvo, Vlado Košić nedvosmisleno i jasno implementira fašizam u fundamentalne stupove društva i time vrši bestidnu reviziju povijesti, ali to radi s jasnim nakanama da ih implementira i u buduće školstvo, udžbenike, školstvo koje bi moralo i trebalo biti inačica sjemeništa – ne znanosti.

Osnovni problem jest taj da Crkva nema namjeru odustati od izbacivanja antifašizma i sekularnosti iz Ustava RH i da na toj poziciji jasno stoji, no pitanje jest žele li to uistinu građani Hrvatske? Žele li Hrvati doista živjeti u takvoj katoličko – isključivoj državi u kojoj postoji samo jedna istina, jedna dogma, jedna vjera i nulta tolerancija na bilo kakav oblik kritičkog mišljenja.

Sva je prilika da žele, a to pokazuje slično kao i u Crkvi, gromoglasna šutnja, kako u medijima, tako i na izborima. Pitanje je samo koliko je ta i takva zemlja održiva, koliko u današnjem vremenu kada robotima ugrađuju srca uopće – održiva.

Osnovni je, dakle, problem što Hrvatska država, ovakva kakvu je vidi Crkva i Vlado Košić, nema nakanu odstupiti sa zacrtanog puta, i najveći problem jest što takva država ne da će postojati i postati – već što takva država nema nakanu prestati postojati.

Reci što misliš

Lost Password