Hrvatski poslodavac

Jednom kada ova zemlja propadne, kada se ekonomski uruši, a etnografski nestane sa lica zemlje, mudre će glave tražiti krivca, uzroke i posljedice.

Jednom kada mladih ljudi u ovoj zemlji više ne bude da pune proračun, hrane tolike silne parazite, čudovišan državni aparat, besmislenu vojsku, jednom kada više ne bude za blindirane limuzine, helikoptere i predizborne kampanje, a rasprodaju se otoci, voda i plodna zemlja, jednom kad sve ode k vragu, a na dobrom smo putu, kao krivci biti će označeni političari, nepotizam, mentalitet i šta ja znam što sve ne, no jedna će čudovišna kategorija izbjeći klasifikaciju, kategorija o kojoj se malo govori, a po izjavama mladih ljudi na društvenim mrežama iz Njemačke i Irske itekako je važna, bitna i po mnogima krucijalan segment.

Hrvatski poslodavac kategorija je o kojoj se malo govori, tom čudovištu dapače pridaje se itekakav medijski i društveni status, sva sila poslovnih ljudi drži tu kategoriju ključnom za spas, održivost i razvoj ove nesretne zemlje, pa se tu kategoriju njeguje i pazi, usklađuju se zakoni i drže tribine, edukacije i svaki kurac, udarni televizijski termini posvećeni su kategoriji hrvatski poslodavac, a kompletna strukturalna ekonomija, društveni poredak i hijerarhija zasniva se na kako ono, malom i srednjem poduzetništvu, velikom i još većem koglomeratu, pa ispada, ako pratite medijsku kakofoniju kako jedino hrvatski poduzetnik, poslodavac može biti remorker koji će ovaj dobro nakrivljeni brod izvući iz ponora nad kojim se našao, no jedna bitna stvar ostala je, a tako to u Hrvata biva, nedorečena, nedovoljno istražena, da ne kažem namjerno prešućena, namjerno i svjesno ignorantski i licemjerno preskočena.

Hrvatski poslodavac/poduzetnik mitsko je biće u Hrvata, čovjek koji ne očekuje da mu se klanjate, da mu se ova zemlja klanja na poslovnom duhu i inovativnosti, već da ga uglavnom institucije i mediji ostave na miru, kako one financijske, tako i one tržne prirode. Hrvatski poslodavac drži da ionako previše radi da ga još i država zajebava, ista ona koja ga preko rodijačkih veza izdašno subvencionira i “krpi” mu poslovne neuspjehe. Nisu ti neuspjesi, a govorimo sada već o pošasti u ekonomiji, došli tek tako, hrvatski poslodavac/poduzetnik jako dobro zna krivca i razlog svog neuspjeha, a to je pogađate – hrvatski radnik. Hrvatski radnik lijeno je i neupotrebljivo biće koje sjedne čim hrvatski poslodavac okrene leđa, hrvatski radnik nezahvalno je čeljade koje pazite sad, jede! Da, dobro ste čuli, jede i to uglavnom proizvode kojih se može dočepati, a u vlasništvu su hrvatskog poslodavca. Da ima fizičkih dokaza za takve monstruozne insinuacije, hrvatski poslodavac se dosjetio i ugradio kamere posvuda po svom poslovnom objektu, pa hrvatski poslodavac, a voli on to, često sa drugim hrvatskim poslodavcima se nađe u zajedničkoj muci u kojoj raspravljaju i izmjenjuju video uratke i kratke clipove skinute na mobitel. Hrvatski radnik tako je često uhvaćen preko radnog vremena kako sjedi, kako puši, kako zamislite – jede!

Hrvatski radnik, po hrvatskom poslodavcu niže je biće, nezahvalno i gadljivo, često u društvu barem jedan će hrvatski poslodavac pljunuti i opsovati na sam spomen hrvatskog radnika. Hrvatski radnik osoba je ispijena lica i upalih očiju, ljudska avet neuhranjena i uplašena, hrvatski radnik ustvari više liči na životinju koja očekuje odstrel nego na čovjeka, hrvatski radnik nema nikakvog dostojanstva ni petlje, hrvatski radnik osoba je niskog moralnog integriteta sklona suicidu i u vječnom strahu od gubitka posla, ovrhe, udra groma, isključenja HTV-a bez kojeg ne može, poplave, požara, namrgođenog svećenika koji mu prijeti paklenim mukama ako je lijen, ne sluša hrvatskog poslodavca ili pak ( ne daj majko Božja, svi sveci ne dajte), slučajno traži pauzu, plaćenih onih deset prekovremenih dnevno ili slobodan dan.

Hrvatski radnik je ukratko odvratna i nezahvalna kategorija koja bi da ne radi nedjeljom, praznikom i blagdanom, koja bi da ne radi dnevno osamnaest sati, koja bi pauzu za topli obrok ili marendu, koja bi da sjedne (zamislite odvratnosti) nakon višesatnog rada.

E majku im jebem, kazat će umorno hrvatski poslodavac dok će ga drugi sažalno tapšati po ramenu i davati mu maramice da obriše suze. Sve sam im dao, sebi nisam ostavio ništa, ono kućerka i gliser, a uzela mi ga ona moja kučka u rastavinskoj, ništa ja sebi uzeo nisam, sve sam njima dao da imaju za plaće, busat će se u prsa hrvatski poslodavac pred kolegama.

U suzama će kolegama jadati se naš junak kako mu predbacuju da je tri skupa terenca promijenio u godinu dana, nezahvalna stoka, htjeli bi da pogine negdje u Lici dok ide na poslovne sastanke, seminare sa ljubavnicom koja zna se koliko je zahtjevna nabijem je, a drugi hrvatski poslodavci samo uzdišu – svi u istim problemima.

Podkategorije hrvatskih poslodavaca iznimno su zanimljive, ima tu doslovno svega, no matrica je ista i nepromjenjiva, postoje hrvatski ugostitelji koji crnče iz dana u dan, iz noći u noć sa podočnjcima ispod očiju buljeći u nesretne kamere da im hrvatski radnik ne ukrade ono malo utrška što je hrvatski poslodavac/ugostitelj krvavo stekao, pa se jadaju kako bi stoka veće plaće! Veće plaće, graknut će svi oko stola i uhvatit se za glavu? Pa kako? Od čega? Ta mi sebi mjesečno jedva koju tisuću eura uspijemo skucati sa strane, vrisnut će naš hrvatski poslodavac i kleti hudu sudbinu, lopovsku zemlju, ministra Marića, socijalizam koji nikako da ovom narodu se izbije iz glave, Druga Tita vampira koji im je usadio takve idiotarije, Crkvu koja malo radi i ništa po tom pitanju, branitelje koje boli kurac za hrvatske poslodavce. Kad će branitelji, molim vas lijepo, izaći na ulice, dignuti šator za nas? A toliko krvarimo, toliko se žrtvujemo, toliko smo od stresa i sekiracije otišli u kurac, pa jedan drugom pokazuju remenje što im puca na hlačama, jer je poznato da hrvatski poslodavac od stresa i sekiracije samo jede, što po restoranima, što po gostionicama uz put, da se riješi stresa.

Jednom kada ova zemlja propadne, kada se ekonomski uruši, a etnografski nestane sa lica zemlje, mudre će glave tražiti krivca, uzroke i posljedice. Jednom kada mladih ljudi u ovoj zemlji više ne bude da pune proračun, hrane tolike silne parazite, čudovišan državni aparat, besmislenu vojsku, jednom kada više ne bude za blindirane limuzine, helikoptere i predizborne kampanje, a rasprodaju se otoci, voda i plodna zemlja, netko će bojažljivo spomenuti hrvatske poslodavce na što će svi mediji, državna dalekovidnica, ministri, političari, Crkva i branitelji složno ustati i uzeti plinske boce.

Pa kako vas sramota nije!

Reci što misliš

Lost Password