UDJEL ĐAVLA Bauk kruži Hrvatskom

Kako to obično biva u SDP –u od kada im je Davor Bernardić predsjednik, iza svete mise sastanu se žurno i hitno nedjeljom, oforme odbor, kvorum ili skupštinu, pa u raspravi između pričesti i nedjeljnog ručka prihvate izborna pravila za županijske organizacije, izmjene statust stranke, restruktuiraju model ili zakon koji će primjeniti žurno za izbore koji nas čekaju u lipnju.

Vrag bi ga znao zašto se toliko energije i truda ulaže u zakulisane igre, borbu za “svoje ljude” koje očekuju na listama, a ne recimo na popravljanje najnižeg rejtinga SDP-a u povijesti, spašavanja posrnule stranke koja je na aparatima. Sam vrag očito tjera Bernardića i društvo da se zgade i onima koji stranačke iskaznice još drže čisto semantike radi, a građanima Hrvatske da ga baš onako ljudski pošalju u kurac gdje mu je i mjesto. Ako zbog ičeg drugog, onda zbog mladih ljudi konkretno u Splitu koji se silno trude vratiti crvenu boju SDP-u, približiti tu dezorjentiranu, neoliberalnu stranku ljevici, a to očito Davoru Bernardiću koji kruži Zagrebom, i Arsenu Bauku koji kruži Hrvatskom – nije po volji. 

Sam vrag tjera izgleda Davora Bernardića da razvali svoju stranku i na ruševinama nekoć jedine opcije opozicije, ostane uz svojih stotinjak vazala koji će mu čistom borbom za golu egzistenciju lizati mlađahno dupe. Sam vrag kažem, jer je sasvim očito da im crveni Peristil na prazniku rada nije dobro sjeo. Pa su se valjda zatvorili u zahod u središnjici, i poput čistačica koje se boje otkaza, zavjerenički među metlama smislili genijalan plan, biser nad biserima. 

Najnoviji “biser” koji su smislili žurno Davor Bernardić i Arsen Bauk je najnovija statutarna odredba izglasana nakon “idite u miru” i između “Bogu hvala”, kako članovi koji nisu platili članarine duže od šest mjeseci ne mogu glasati. Članovima će se u roku najkasnije do 15. lipnja ( dakle deset dana nakon lokalnih izbora) poslati i obavjesti o podmirenim ili nepodmirenim članarinama. Kako sami članovi pojma nemaju koliko duguju i za koji mjesec, dobit će napismeno izvještaje kada izbori prođu, a do tada će im biti uskraćeno pravo glasa, ali i ime na listama, jer kako navodi idejni tvorac takve kolosalne pizdarije, Arsen Bauk, stranački dužnosnici koje on uredno poziva na sjednice, a koji se nisu odazvali barem na pedeset posto istih, kaznit će se micanjem sa lista i oduzimanjem prava glasa.

Iste će obavjesti dobiti u istom roku i o tom slučaju, dakle deset dana iza lokalnih izbora.

Genijalno.

Pomno listajući članarine, vrteći video zapise sa sjednica i brojeći pripadnike, Arsen Bauk tako se dosjetio poput profesora Baltazara, fantastične ideje. Sve ljude koje ne želimo na listama, zajebat ćemo tako da im pošaljemo iza izbora izvještaj o ta dva divna propusta. Prvi je članarina, a drugi je manje od pedeset postotni izlaz na sjednice. Ako članarina nije uplaćena za tekući svibanj, ili kasni zbog uplate na pošti, a ne recimo direktno na FINI, i ako niste bili dobar đak i slušali Bernardićeve pizdarije u recimo četrdeset i devet posto slučajeva jebiga – otpadate.

Sam Davor Bernardić pojasnio je genijalnost ideje time kako želi potaknuti “veću aktivnost” među dužnosnicima, posebno u lokalnim organizacijama, i kazniti ih za “lijenost” koja je odlika ljudi koji ne dolaze na sjednice i slušaju njegove monologe iz ničeg u ništa i koji plaćaju članarine putem pošte ili Tiska, a ne direktno DHL-om u središnjicu stranke.

Genijalni Baukov amandman izglasan je dok još Očenaš nije izmolio Davor Bernardić, taman između “idite u miru” i  škrabice u koju je ubacio deset kuna, rubno sa dvadeset i osam glasova, nakon što je kvorum od pedeset i četiri na brzinu skupljenih po crkvenom horu još pjevao o Bože zar si pozvao mene.

Iskreno me boli kurac za polovni Bernardićev SDP, kao što me iskreno boli kurac i za tog polovnog SDP-ovca Arsena Bauka. Volio bih da tom liku netko napokon makne onaj samozadovoljni osmjeh kada mu “tutnu” kamere pod njušku koje toliko voli, pa u toj milisekundi shvatiš o kolikom je narcizmu, koliko samoljubnoj osobi riječ. Iskreno bih volio zbog samo jednog događaja na kojem smo bili slučjno “zajedno”. Naime, pred zgradom HNK, na izvedbi Frljićeve predstave, dok su Predraga Lucića, Dragana Markovinu i moju malenkost doslovno pljuvali ( mene čak i jedna časna sestra ), Arsena Bauka je uredno čuvala specijalna policija. 

Bilo mi je nekako milo po prvi put gledati tu masku na licu bez onog prepoznatljivog, izdajničkog, samozadovoljnog osmjeha. I bilo mi je milo, jer sam u toj milisekundi shvatio zapravo o kakvim se tu ljudima radi, ljudima koji nemaju “muda” proći kroz razjarenu masu budala i još im se svima smijati u lice. Kao i u ovom slučaju sa cirkusom oko micanja članova sa lista, (zbog fantomskih članarina i brojenja koliko su puta bili na sjednici ), sve je to zapravo ista, kukavna i žalosna priča njihova karaktera. Ako si čovjek, i ako imaš muda, ne skrivaj se brate iza kordona policije, ne skrivaj se brate iza neplaćenih članarina i sličnih pizdarija, nego brate izađi kao čovjek na megdan bilo kome i stani kao čovjek pred bilo koga. Ako si bolji, pametniji, ako vjeruješ u sebe, ne skrivaj se nego izađi u ring kao muško, stani pred svoje ljude i otvoreno im kaži u lice ljudi šef vas jebiga ne voli. Kao što ne voli ni crvenu boju, kao što ne voli bilo koga tko mu ne liže mlađahno dupe.

To Arsen Bauk nije u stanju.

Arsenu Bauku i Davoru Bernardiću  draže su zakulisane igre, promptni sastanci iza mise, i njima su draže njihove guzice nego budućnost SDP-a, budućnost Hrvatske i budućnost njihovih birača. Ako misle da su ljudi ovce i da ljudi neće shvatiti o čemu se tu zapravo radi, i što zapravo stoji iza amandmana “iza mise” grdno se varaju i Bernardić Davor koji kruži Zagrebom i Arsen Bauk koji kruži Hrvatskom.

I jednom, a bogami i drugom, koncentrični krugovi birača su sve manji i sve uži. Na kraju će kružiti obojica točno onoliko koliko im kruže i načini na koje djeluju, koncentrično od prvog reda rezerviranog na misi, do drugog reda rezerviranog u pički materinoj.

Reci što misliš

Lost Password