Udjel đavla: Kuharica iz Jasenovca

Kada dotaknemo dno sa domaćim, nepatvorenim budalama koje sebe nazivaju povjesničarima, u nedostatku valjda istih, uvezemo iz susjedne nam Slovenije novu budalu. Da otkopamo to dno i napravimo još valjda nešto prostora.

Ove naše domaće budale kojima tisak daje određeni prostor, duplerice i spektakularne naslovnice još kako – tako i podnosiš. Od te povjesničarske kukavelji koja traži svoje mjesto pod suncem na najodvratniji način, koristeći trenutak i ulizujući se fašistima u svrhu svog probitka, karijere, tko zna čega, još mi priznajem nije bila mučnina. Znali bi me iskreno razveseliti svojim “nepobitnim dokazima”, “ekskluzivnim otvaranjem tajnih arhiva” i sličnim pizdarijama, i čovjeku bi milo došlo kako ti ljudi žude za poslom, medijima, gazeći doslovno preko leševa. 

Onih ubijenih i zakopanih prije pola stoljeća. No kada nam ponestane, kažem, te naše modno osvještene kukavelji, tada “uvezemo” zbilja kvalitetnog bolesnika. I tada osjetite grč u želucu, i tada se zbilja zabrinete za svoje zdravlje. Za svoj organizam u koji je preko elektronskog medija u vaš želudac ušlo čisto i nepatvoreno zlo. Osjetite snažno i doslovno kako je nešto mračno ušlo u vas. Ništa ljudsko, ništa opipljivo, ezoterična mučnina od koje vam se počinju tresti ruke i od koje vam se iznenada osuši grlo. Novopečenim povjesničarima fašizam nije genuin, on ne proizlazi iz najnižih strasti, ti ljudi svjesno i proračunato koriste takav mrak čovječanstva kao svojevrstan patriotizam, i oni ga sladostrasno upražnjavaju.

Povjesničari nikada nisu i valjda neće nikoga ubiti. Oni samo ustrajno “jašu” na valu velike ideje revizije povijesti, povjesničari će se uvrijediti ako im kažete da negacijom antifašizma koji je odavno „otišao u zastaru“ zapravo erotično stimuliraju neo – fašizam, svojim kroničnim pomanjkanjem kako moralne, tako i mentalne higijene. Povjesničari našeg doba lišeni su svake inhibicije, i lakomisleno pokušavaju osigurati svoju egzistenciju „velikim“ ulogama u novom poretku, vrlinama i patriotizmu.

No ponavljam, tragikomični su ti likovi koji su nas odveli do dna i ne zamaram se toliko sa njima. Oni će jednostavno nestati sa scene jednim potezom nekog  “ćate” iz Bruxelllesa kada i na nas, malu EU enklavu dođe red. Ono što je predmet ovo priče, kopanje je po dnu, kako Hrvatske, tako i vaših utroba, sa jednim uvezenim, nepatvorenim manijakom, “vodećim” slovenskim istraživačem i publicistom, a zove se Roman Leljak.

“Pronašao sam jelovnik iz logora, objavit ću ‘Jasenovačku kuharicu'”, ustvrdio je tako dotični manijak u emisiji Bujica prikazanoj na Z1. Mrtav hladan, pred sretnim voditeljem emisije, taj je manijak čak i pročitao neke od recepata koje misli uvrstiti us voju novu knjigu, koja će ne sumnjamo u Hrvatskoj biti veliki hit. U toj “kuharici” imamo “Kukuruznu tortu”, “Tortu od mrkve”, “Ratnu tortu”, i sve je to uredno posloženo, sastojci i način pripreme.

Gost Bujice, Roman Leljak komentirao je aktualne događaje oko Jasenovca i javnosti po prvi puta predočio dokumente iz Vojnog arhiva u Beogradu koji bacaju ozbiljnu sumnju da dosadašnja saznanja o stradanjima u tom logoru za vrijeme II. svjetskog rata. Leljak je najavio izlazak filma i knjige o Jasenovcu: “Prikupio sam više od 10 tisuća stranica raznih dokumenata o radu Jasenovca. Filmom i knjigom iznijet ću pravu istinu o logoru…”

Uz naravno kuharicu, koju će promovirati uz valjda ekskluzivne fotografije 19 000 ubijene djece koja jedu torte od kukuruza, mrkve prije smaknuća.

Ako ste čovjek, ako imate iti malo ljudskosti u sebi, prvo na što pomislite ta su nesretna, ubijena djeca. Točan popis možete naći u Crnoj knjizi na ulazu u Jasenovac. Imenima i prezimenima. Ta djeca umirala su najčešće od bolesti i gladi. Nikakvog kukuruza, nikakve mrkve tu nije bilo. Na tom mjestu Holokausta bile su samo životinje i manijaci. 

Manijaci itekako slični ovom najnovijem, koji vam je izazvao toliki bijes da vam se ruke tresu od muke. Ako ste čovjek, morate imati sličnu reakciju na dotičnog “kuhara”. Kuharica iz Jasenovca možda je zadnji čin bestidnosti, zadnji čin bezdušnosti, zadnji čin zbog kojeg, ako smo ljudi, moramo reagirati. Dalje i dublje od toga nema. Ispod mulja dna u koje nas je uvukao Roman Leljak više blata nema. Čvrsto je i granitno morsko dno. Dotakli smo zadnji ukop u mulj naše savjesti, ako dozvolimo da ta kuharica ugleda svjetlo dana. Ta knjiga bila bi u rangu, šta ja znam, “Molekularne kuharice iz Auschwitza” autora Josefa Mengelea.

Ta knjiga bila bi naše konačno, moralno i ljudsko posrnuće. Kuharica iz Jasenovca. Kuharica za 19 000 djece zvjerski ubijenih najčešće od gladi. Ima li veće perverzije i ima li dalje kroz mulj na dno?

Mislim da nema.

A ja idem sada izbaciti dušu. Pisati više ne mogu. Tresu mi se ruke od muke, nemoći, bijesa i jada. Jada koje samo čovjek čovjeku može nanijeti. Pa mu ta zvjerstva izložiti u receptualnom konceptu, u obliku kuharice.

To mi je jednostavno okrenulo želudac. 

Reci što misliš

Lost Password

0