UDJEL ĐAVLA Tako vam je to u Hrvatskoj

U srijedu, dakle 13. Lipnja, oko 22 sata Darko Kovačević zvani Daruvarac brutalno je premlatio svoju bivšu djevojku sa nepunih osamnaest ispred nekolicine gostiju u caffe baru “Chill out” na zadarskoj Meladi.

Indikativno jest za ovu našu priču kako je ta, nazovimo je nekolicine, mirno i nezainteresirano promatrala kako Daruvarac tuče šakama, nogama, drškom od stola mladu djevojku koju je zabio ispod stolova i mlatio je čime je stigao. To Daruvarcu očito nije bilo dosta, pa je nesretnu djevojku onako krvavu i isprebijanu odvukao u toalet i tamo je nastavio tući po glavi i licu, te joj glavom razbio umivaonik. Na vrištanje nesretne djevojke, ponavljam, nekolicina gostiju “Chill outa”, kao i nekolicina slučajnih prolaznika – nije reagirala. Tako nažalost ne stoji u zapisniku policije, ali tako stoji u objavljenom videosnimku s nadzorne kamere na kojem se jasno vidi sva brutalnost Daruvarca i sva ravnodušnost nekolicine gostiju i prolaznika.

Zadarska policija objasnila je svoje izvješće u kojem ne stoji da je djevojka premlaćena operativom, tj. “potrebom da se zaštiti žrtvu”, a da nije društvenih mreža za taj slučaj i Daruvarca nikada nitko ne bi ni čuo. Uskoro su naravno, kao i kod mnogih takvih slučajeva u kojima se dogodi “propust” policije, krenule špekulacije, od kojih su najzanimljivije kako je rečeni Daruvarac “druker” koji radi za organe reda i mira, te kako ima jako dobre prijatelje unutar PU Zadarske, da bi sumnje dovelo do usijanja sakrivanje sporne snimlke od strane vlasnika “Chill outa”, te se po staroj našoj navadi javnost nastavila zabavljati teorijama urote, a ne nesretnom djevojkom kojoj su ozbiljno narušeno i fizičko, a posebno psihičko zdravlje. Već danima, samo da napomenemo ove priče radi, nitko ne spominje nekolicinu gostiju caffe bara “Chill out” kao i nekolicinu slučajnih prolaznika.

U lipnju prošle godine Udruga Zagreb Pride izvjestila nas je kako su u rano jutro na zagrebačkoj Trešnjevci dvije djevojke brutalno pretučene od nasilnika kojeg vjerojatno i možebitno zovu Daruvarac i za kojim se još traga. Napadač je vikao da su odvratne lezbače i pederi, te je djevojke tukao šakama po licu i metalnom palicom dok su ležale na podu. Jedna od djevojaka pokušala se braniti te je nekolicini gostiju obližnjeg caffe bara dovikivala da joj pomognu, no napadač, nazovimo ga Daruvarac, okrenuo se prema toj nekolicini i dobacio im da će proći kao i djevojke, ako se usude priskočiti im u pomoć. Treba vas sve pobit, odvratni pederi, vikao je psihički bolesnik Daruvarac vukući jednu od djevojaka po podu za kosu prema obližnjoj stanici autobusa nazagrebačkome Glavnom kolodvoru, na kojem je, treba li uopće kazati, sjedila nekolicina slučajnih prolaznika, koji pogađate – nisu poduzeli ništa. Do dana današnjeg nepoznati napadač se vodi u PU Zagrebačkoj upravo tako – kao nepoznat.

Dvije djevojke iz Splita napadnute su u travnju prošle godine na matineji u klubu Hemingway, nedaleko Poljuda. Jedna od djevojaka teško je stradala te je do dana današnjeg sa trajnim oštećenjima bubrega, a te večeri prošla je i sa ozbiljnom frakturom lubanje. Dvije djevojke te je večeri okružila grupa maloljetnika i bez pravog povoda počela ih vrijeđati. Napadač, nazovimo ga Daruvarac, djevojke je udarao na stepenicama kluba dok je nekolicina njihovih vršnjaka nezainteresirano gledala što se događa. PU Splitsko – Dalmatinska incident je okarakterizirala kao maloljetničko naguravanje i do dana današnjeg počinioc se vodi kao – nepoznata osoba.

Ove tri tužne priče samo su one tri koje se površno mogu sjetiti, a nema praktički dana da ne saznamo za novo i brutalno nasilje nad ženama, posebno nad mladim djevojkama koje imaju tu nesreću da stanu na put rečenim Daruvarcima, nakazama i osobama sličnim podivljalim životinjama bez ikakve moralne ili društvene skrupule. Ozbiljnija analiza navela bi svakako i slučaj Podstrana, kao i porazne statistike u kojima je u Hrvatskoj zlostavljana svaka treća žena. Žene trpe zlostavljanja najčešće govore analize i statistika zbog djece, zbog “nekolicine” pred kojima od straha ili srama uglavnom šute. Ako se jednom i odluče prijaviti Daruvarca, govorimo o zlostavljanju koje tada prelazi u zakonodavnu fazu, koje postaje mukotrpno dokazivanje nasilja na sudovima koje se otegne u vječnost. Ti užasni slučajevi imaju i jednu konstantu, a ona je da su uglavnom Daruvarci ili nepoznati, ili ako su poznati da su “otprije poznati” policiji koja nakon uviđaja po slovu zakona da odabir žrvi, hoće li nasilnika prijaviti, kazneno goniti, ili pak ne.

Gotovo svi nasilnici tipa Daruvarac imaju ista opravdanja i iste priče koje postaju svojevrsno pravilo. Svoje nasilje nad ženama opravdavaju ili alkoholom ili nekim razlogom zbog kojeg su bili izazvani od strane pretučene djevojke. Taj broj dramatično raste iz godine u godinu, najviše zbog tolerancije samog društva na nasilje, ali i jasnih poruka kako sa oltara tako i od neodgovornih političara koji za žene drže da moraju biti krotke, služiti isključivo za reprodukciju i za zadovoljavanje potreba svog zakonitog partnera. Tako vam je to u braku, izjavila je u siječnju ove godine sama ministrica demografije, mladih, obitelji i socijalne politike Nada Murganić. Tako vam je to u kafiću, posebno onom koji se zove “Chill out” rekao je Daruvarac prezirno pogledavši nekolicinu okupljenih gostiju koji su šutjeli i nezainteresirano pili svoja pića i komentirali ispod glasa najnovijeg izdajnika u Hrvata Nikolu Kalinića.Tako vam je to u Hrvatskoj, zemlji neobične i crne statistike, u kojoj se svakih 15 minuta jedna žena pretuče.

Ne vjerujete mi?

O nužnosti ratifikacije Istanbulske konvencije zabavljala se javnost mjesecima, a da nitko zapravo nije iznio konkretne i jasne brojke o pretučenim ženama u Hrvatskoj. Paula Bogović predsjednica Udruge za zaštitu obitelji u Rijeci već godinama upozorava na alarmantan nedostatak smještaja u “sigurnoj kući” u kojoj uspije realizirati samo 30 posto zahtjeva od svojih sugrađanki. U kolovozu prošle godine imali smo stravičnu statistiku od čak 72 žene koje su ubijene od ruke svojih supruga ili raznoraznih Daruvaraca. Samo ove godine u Hrvatskoj je ubijeno 20 žena, njih 18 ubili su partneri ili bliske osobe. Dakle, od siječnja 2012 pa do kolovoza 2017 imamo evidentirano, kronološki potvrđeno preko sedamdeset ubijenih žena. Ne pretučenih, kao što je pretučena ova nesretna djevojka u Zadru, već mrtvih, brutalno ubijenih. Taj femicid u Hrvatskoj razlog je i žurnog ratificiranja spomenute konvencije kojoj su se spomenimo to još jednom, oštro usprotivile Crkva, Udruge za zaštitu obitelji i preko 400 000 naših “nezainteresiranih” sugrađana koji su potpisali svojim imenom i prezimenom, matičnim brojem, ulicom stanovanja i OIB-om kako se ne slažu sa rečenom komvencijom, te kako izborne zakone treba mijenjati, kao i prava manjina.

Tih preko 400 000 “nezainteresiranih” isti su oni nezainteresirani iz Caffe bara “Chill out” kao i iz drugih slučajeva nasilja, odgojeni na domoljubno – klerikalnim smjernicama kako su žene drugotne, kako moraju biti krotke i ponizne, kako služe isključivo za reprodukciju te ono povijesno – tako vam je to u Hrvatskoj!I zbilja, tako vam je to u Hrvatskoj.

U zemlji iz koje je toliko mladih, posebno mladih djevojaka i žena otišlo u svijet upravo zbog tih strašnih podataka i statistika. Jer postoji svijet u kojem nema nasilja nad ženama, ako ga i ima ono se jasno i funkcionalno sankcionira. Jer postoji svijet koji nije Hrvatska, svijet u kojem zemlja u kojoj živite ima jasna i strogo određena pravila koja štite ženu, a nasilnike tipa Daruvarac otpremaju na dugogodišnje ili čak doživotne robije.

Ali taj svijet nije Hrvatska.

Tako vam je to u Hrvatskoj. U zemlji u kojoj postoje samo Daruvarci i nezainteresirani. Jednom kada i fizički ova nesretna zemlja ostane samo na tim dvjema kategorijama, kategorijama nasilnika i nezainteresiranih, tada se možemo samo sa zaprepaštenjem svi pitati što je ta nesretna djevojka radila zapravo u caffe baru “Chill out?”

I zašto nije u Irskoj?

Reci što misliš

Lost Password