INTERVJU Taekwondaši u glas: “Olimpijske igre naš su san”

Taekwondo klub Marjan godinama je rasadnik talenata i nositelj brojnih medalja koje su borci donijeli u Split. Nakon sestara Zaninović koje su trenutno posvećene obitelji u centru na Gripama marljivo rade Toni Kanaet, Lovre Brečić, Matea Jelić i Bruna Vuletić. Dok se većina kupa u moru, oni se kupaju u znoju s ciljem da budu još bolji. Početkom ljeta svi su bili sudionici Svjetskog prvenstva u Južnoj Koreji.

“Nisam baš zadovoljan, dobro sam trenirao. Bio sam drugi nositelj, došao mi je borac kojeg nisam dobro poznavao. Ovo mi je jedna velika pljuska, ali idemo dalje, treniramo dva puta dnevno za nove izazove”, ekao nam je najstariji od navedene četvorke Toni Kanaet koji će za 20 dana napuniti 22 godine.

Iako relativno mlad Toni je već dugo među seniorima, a lani je osvojio srebro na Europskom prvenstvu.

“U seniore ulaziš sa 17 godina, nije lak taj prijelaz, možeš se boriti sa nekim tko ima 27”.

Osim sporta Kanaet gura i obrazovanje, na Kineziološkom je fakultetu.

“Treća sam godina Kineziološkog fakulteta za kondicijskog trenera, nadam se da ću upisati još dvije. Cijeli život se vidim u sportu, želim uživati u tome”.

Je li san olimpijska medalja?

“To je sigurno, za to sve ovo radim. Lijepo je imati i svjetsku medalju, nadam se da ću za dvije godine uspjeti, ali Olimpijada je nešto posebno”.

Lovre Brečić godinu je dana mlađi od Kanaeta, a na SP-u u Koreji zaustavljen je u osmini finala iako je bio postavljen za drugog nositelja.

“Ne mogu reći da sam zadovoljan, izgubio sam u osmini finala. Puno smo radili, izgleda da nije bilo dovoljno, falilo je fizičke pripreme, znamo na čemu trebamo raditi”

Koliko znači biti nositelj na velikom natjecanju?

“To ne znači puno, pogotovo na Svjetskom prvenstvu gdje ima dosta boraca i nepoznanica, takav je ovo sport”.

Sljedeće godine na redu je Europsko prvenstvo?

“To nam je sljedeći cilj, doći će to brzo, nema se što čekati, već se pokušati što bolje pripremiti”

Olimpijske igre?

“Olimpijada je san svakog sportaša, imao sam priliku za Rio, ali nije bilo sreće. Mlad sam, za tri godine je Tokio, brzo će doći, bilo bi lijepo izboriti nastup”.

Medalja?

“Ufff, pogotovo još jednu mušku. Ne volim velika očekivanja, san mi se makar plasirati i osjetiti olimpijski duh. Želim se još dugo baviti ovim sportom“”

Matea Jelić je odrasla u Kninu da bi se prije godinu i pol dana zbog studiranja (Kineziološki fakultet nap.a) prebacila u Split. Ona također smatra da je u Koreji mogla biti i bolja.

“Nisam zadovoljna, mislim da sam mogla i više. Idemo trenirati još jače i pripremiti se za nove izazove”

Kakav je bio prijelaz iz Knina u Split?

“Prije godinu i pol došla sam radi studiranja i boljih uvjeta treniranja, radi boljih rezultata. Obitelj je uvijek uz mene, prijatelji isto”.

Koji je cilj?

“Mislim trenirati još dugo, Olimpijske igre, a onda naravno kada se tamo dođe pokušati osvojiti i medalju”

Bruna Vuletić najmlađa je u ovom društvu. Ona je još uvijek srednjoškolka.

“Dala sam svoj maksimum, ali ne mogu biti zadovoljna, vidjeli smo gdje sam tanka. Pokušat ćemo to popraviti. Ima vremena, ali želimo to što prije ispraviti”

 

Više možete poslušati u prilogu…

Reci što misliš

Lost Password

0