Kako je moguće da policija još nije ušla u trag ubojici iz Stobreča?

Nakon ubojstva početkom kolovoza u Stobreču kada je osumnjičeni za zločin pobjegao te do danas nije uhićen brojni su komentari u kojima se izražava nevjerica kako je moguće toliko se skrivati ako te zaista traže.

Pojavile su se čak sumnje u volju policije da nađe počinitelja zbog straha od posljedica jer je ubijeni priznati član Torcide. Nadalje, sve glasnija su i mišljenja da se policija posljednjih godina sve više oslanja na elektroničke načine nadziranja i otkrivanja kriminalnih djelatnosti te su izgubili pravu vezu s događajima na terenu.

“Istina je kako se nije ulagalo u kriminalistička istraživanja te da danas mi nemamo obavještajnu akademiju za edukaciju ljudi za rad na terenu”, kaže za Slobodnu kriminalist Ante Gugić, pomoćnik ministra za sigurnost, bivši načelnik Odjela općeg kriminaliteta PU zagrebačke i bivši šef SIS-a.

Ipak, bez obzira na tu činjenicu iskusni kriminalist čvrsto drži stav kako je terenski rad još uvijek temelj dobroga policijskog posla.

“Prilikom traženja počinitelja kaznenog djela, ako ćemo se samo oslanjati na tehniku, onda ćemo ispucati brzo sve argumente. U prosjeku imate otprilike tri tjedna kada je napetost velika i tijekom kojih proučite sve kontakte preko mobitela i računala. Ako u tom razdoblju ne uspijete naći počinitelja, a ispucali ste sve tehničke tragove, onda ste u problemu jer nemate gdje dalje.

Ali ako se krene u potragu na način da se upoznaju i drugi momenti, da se upoznaje sredinu u kojoj počinitelj živi, njegova obitelj i prijatelje i ako će operativac koristiti sva svoja ovlaštenja, a ne samo nadzor mobitela, onda predmet “živi” dalje i potraga traje. Dugotrajan je to i minuciozan posao. Sve službe u svijetu bez obzira koliko su tehnološki napredne koriste suradničke mreže”, kaže Gugić

Nove tehnologije

Svaki iskusni operativac oslanja se na nove tehnologije u onoj mjeri u kojoj su mu one korisne da mu pomažu i olakšavaju. Tri su oblika analitike u istragama: operativna, obavještajna i izvještajna. Policiji su dostupni brojni podaci, ali svi oni se moraju provjeriti na terenu jer se ne može ići na sud bez pravog dokaza. Neprovjerena informacija ne može proći filtere kasnijih faza kaznenog postupka.

“Operativac vrijedi onoliko koliko je prihvaćen na terenu, koliko ima ljudi koji su voljni surađivati s njim. Bitan faktor je i što se treba graditi sigurnosnu kulturu tako da se građanin prilikom uočavanja kaznenih djela s oblicima nasilja osjeća moralno pozvan da učini nešto. To se nažalost sve više gubi. Brojni policajci su se pretvorili u državne činovnike koji čekaju mirovinu, a u većim gradovima povezani su na više načina s gradskom upravom.

Nadalje, kada jednu policijsku metodu prihvatite, budite uvjereni da će nju sabotirati svaki ozbiljni kriminalac jer je i njemu poznata. Stoga se događaju situacije da članovi kriminalne skupine šalju dezinformacije, plasiraju laži kako bi opstruirali istragu. Operativac mora imati dovoljno vještina da zna prepoznati zamku loše i lažne informacije, a to uvijek zahtijeva, zato se i zove operativni rad, da pješice iziđe na teren”, pojašnjava nam Ante Gugić.

Kvaliteta rada na terenu ovisi i o tome koliko je operativac inventivan jer osim što sa svojim suradnicima, tj. doušnicima mora znati raditi, mora ih znati i zaštititi kako od napada tako i od kompromitiranja te ih podržavati logistički.

“To je zahtijevan posao, zato ga i profili policajaca-administratora i izbjegavaju. Nadalje, nije točno da se za informacije opraštaju kaznena djela, čestit policajac se ne upušta u takvu trgovinu. Najviše što može oprostiti svom doušniku je prekršaj u prometu. Da zaključim, tehnologija pomaže u komuniciranju i razvijanju baze podataka i brzini protoka informacija, ali kao u vojsci kada se kaže da teritorij nije osvojen ako vojnik nije došao na to mjesto tako je i u policiji. Jedan od primjera vam je suđenje Ivi Sanaderu na kojem ima podataka iz brojnih izvora o postojanju milijuna, ali do samog novca nitko nije došao”, pojašnjava.

Osim operativnog rada koji će opstati jedino ako policajac ostane čvrsto na zemlji umjesto u viralnom svijetu, drugi segment otkrivanja i dokazivanja kaznenih djela je forenzika koja ni u kojem slučaju ne bi smjela ostati u povijesnim okvirima. Na nedostatke naših metoda upozorava već godinama Vojin Maštruko, stalni sudski vještak za balistiku i mehanoskopiju, kemijsko-fizikalna vještačenja i forenzične trodimenzionalne rekonstrukcije.

“Trendovi se prate, ali sporo i ne može se generalno govoriti jer sve ovisi o vrsti traga. Naročito loše se obrađuju prskotine krvi koje se samo fotografiraju. Za bolju registraciju potrebna je kvalitetnija oprema koju policija nema. S laserskim 3D skenerom bi bilo idealno snimiti sve tragove na mjestu događaja jer se trenutno obilježi svaka sitna prskotina. Ovisno o dimenzijama i obliku može se rekonstruirati odakle je došla u prostoru te se grupira područje odakle su došle i radi se “bloodstain pattern anlysis”, tj. analiza uzoraka krvi.

S fotografijom se to može donekle napraviti, ali teško. Moja intencija je da ga policija nabavi, s tom metodom se utvrđuje izvor krvi i primjerice mjesto gdje je bila glava kada je pogodio metak ili šaka. Ja to koristim, a u pojedinim slučajevima bilo bi idealno odmah na uviđaju, a rezultati toga u svijetu se masovno upotrebljavaju. Pazite, kod svake istrage radi se o ljudskim sudbinama i bez obzira na visinu cijene trebalo bi nabaviti te skenere”, kaže za Slobodnu vještak.

Višee pročitajte OVDJE

Reci što misliš

Lost Password

0