U prepunom Klubu Ghetto Ivo Anić predstavio knjigu “Bog je netko drugi”

U prepunom Klubu Ghetto sinoć je, u sklopu Mediteranskog festivala knjige (štanda Hoću knjigu), održano predstavljanje šeste knjige splitskog autora Ive Anića “Bog je netko drugi”.

Očekivano, poznavajući osebujan Anićev stil, večer je bila nabijena emocijama, ali i jednim sasvim novim i drugačijim konceptom, nego smo to od njega navikli.

“Emocije se još nisu slegle s promocije u Zagrebu, još sam pod dojmom te večeri, no ovo predstavljanje večeras je ‘Demontaža On Tour’. Ljudi koji me poznaju i prate znaju da ne volim svoje knjige prezentirati po knjižnicama, festivalskim binama, već mi je draže to raditi u ovakvim ambijentima, gdje su ljudi opušteni, mogu razgovarati, družiti se, gdje nema one ‘nikotinske’ apstinencije i nervoze. Demontaže knjige koju radi nenadmašni Nebojša Lujanović postale su svojevrstan kult i pečat kulture grada, kao uostalom sve što taj čovjek radi za Split, ( Pričigin, MFK.)

Demontaža moje nove knjige je ono što smo dogovorili, jer samo ‘rastavljanje’ knjige s njegove strane, ali i gostiju koje sam izabrao za ovu večer bilo mi je izuzetno važno. Ovo je ozbiljna knjiga, koja se istina bavi odrastanjem i djetinjstvom u Splitu, ali nije joj to namjera, cilj i narativ i bila mi je želja, u jednom ovakvom prekrsnom prostoru kao što je Klub Ghetto, istinski prezentirati svoju novu knjigu, njen značaj, njene prave poruke i njenu svrhu”, kazao nam je Anić prije promocije.

“Dvije jako važne stvari su agresivno napadnute u našem društvu. Jedna od njih je sekularnost, a druga je antifašizam. Sekularna država nije antiteistička država, sekularna država nije antireligijska država, ona poštuje isti odnos prema svima i čuva nepovredivost, temeljnih ljudskih prava, a posebno manjina”, poručio nam je Anić otvorivši promociju svoje knjige.

“Ljudska prava ne proizlaze iz religijskog konteksta, već iz monoteističkog shvaćanja čovjeka, njegove slobode, a sloboda je ono čemu svi moramo težiti. Pluralna društva temelje se na slobodi čovjeka, a ne an autoritetima. Nama su danas nametnuti autoriteti. Sekularnost i religija danas su u suprostavljenom konfliktu. Vjerske zajednice teža poslušnosti, autoritetima, naciji, dogmama. Kroz svoje djetinjstvo, kroz svoje odrastanje, kroz svoje stavove u jednoj državi koja je imala jasne granice između religije i znanosti, školstva, stvari su bile bitno drugačije nego što su danas. Ova knjiga se bavi tim bitnim stvarima za današnje društvo kroz svoj sadržaj i te dvije stvari su njene temeljne odrednice. Borba za sekularnost i borba za antifašizam, i mislim da su to dvije stvari kojima naša moderna Hrvatska treba težiti.”

Ivo je čestitao Splitu Dan pobjede nad fašizmom.

Njegov prvi gost svećenik Drago Bojić objasnio je kako vjera i religija ne smiju počivati na paradnim manifestacijama.

“Vjera je uvijek osobna  i danas kada se govori o tome često se upada u te binarne logike razmišljanja jer su stvari puno kompleksnije. No ja bih se osvrnuo na Ivinu knjigu jer večeras je tema Bog je netko drugi. Dok sam je čitao, prvi dio, ja ću to otvoreno kazati jer volim literaturu i književnost koja ima u sebi autobiografsku notu i taj prvi dio uveo me nevjerojatno u grad koji svi vi volite i njegovo djetinjstvo pa sam se sjetio Mirka Kovača koji je jednom rekao kako je sadašnjost toliko mučna, da je vraćanje u prošlost pravi užitak. Doista kada čitate prvi dio knjige vidi se o čemu Ivo govori. Danas kada živimo u ovom vremenu u svim našim post jugoslavenskim društvima na sve načine se taj dio naše povijesti pokušava prikazati mračnim, zastrašujućim. Ivo piše na čist način, bez uvijanja, bez uljepšavanja, čak i kada piše o članovima svoje obitelji. Na nekim mjestima Ivina knjiga liči sakramentu ispovjedi, gdje on stoji pred svojim čitateljima i gdje im dopušta da zađu u najdublju njegovu intimu. Ivina knjiga važna je i zbog odstutnosti socijalnog osjećaja koje imamo danas. Društva bez tog osjećaja pripadnosti, solidarnosti, osuđena su na propast. Naše društvo luta kao zombi, a kada čitate Ivinu knjigu vidite da je društvo i vrijeme o kojem Ivo piše, generalno bilo društvo sa više pravednosti, više nade. Danas smo mi ostali i bez društva i bez nade. Ivo piše  na način da se ne sklanja u zavjetrinu. Ivo je ona vrsta pisca koji se ne sklanja, već se bavi ozbiljnim društvenim temama, koje otkriva, vidi i o kojima misli da je važno pisati. Otpor i predanje, su temelj ove knjige, antifašizam, i silna energija, strast, zanos i sada dolazimo do naslova knjige.”

“Bog je netko drugi! Teško je ukratko definirati tko je Bog. Dakle Bog je uvijek Netko. Ivin Bog nije Bog doktrina, zakona, religija. Bog je uvijek ‘netko’ i Ivo to želi kazati. Bog je uvijek ‘netko’, on ima svoje ljudsko lice, kada se Boga nacionalizira ili ga se politički katolicizira tada taj Bog postaje objekt i gubi se na licima ljudi oko nas. Bog je čovjek, on ima svoje lice, svoje oči. I Bog je uvijek ‘drugi’, to znači onaj koji je drugačiji od nas. Nevjerojatne su Ivine priče kroz kontekst ljudi koje upoznaje i koje voli, to su uvijek Romi, to su manjine, siromašni, i to je jako važno u našim pluralnim društvima naglasiti – Bog j uvijek netko drugi. Bog je nalicu kurve Amine o kojoj Ivo piše, Bog je na licima i u Hrvatskoj i u BiH na licima i sirotinje, obespravljenih, manjina. Bog je uvijek ‘drugi’ i nalazi se na tim licima, posebno u ovom vremenu kada Crkva ustaje protiv žena koje traže svoja prava i ja čvrsto vjerujem da je Bog na njihovim licima, taj Ivin Bog o kojem on piše, taj Bog drugih i drugačijih.”

“Moj Bog je Bog radnica Kamenskog, moj Bog je Bog Kekinih radnika koji stoje u ‘kroksama’ pred žicama svojih firmi, Bog konobara, Bog kuhara, blagajnica ali i medicinskih sestara kojima je danas dan”, tim riječima Ivo je zaključio Bojićevu misao, te pozvao mladog glumca Duju Raosa da u čast medicinskih sestara izrecitira njegovu pjesmu o Sestrama.

Damir Pilić, novinar Slobodne Dalmacije, naglasio je kako marksiste možete naći i među svećenicima i kako nije ništa čudno da se nalazimo za istim stolom. Damir je naglasio kako je tradicija njegove obitelji, Pilića, bila tradicija svećenika. No kako je njegov otac upoznao u isto vrijeme Marksa i moju majku te je prekinuo tradiciju zaređivanja najstarijih Pilića. Ja sam dijete u sukobu interesa. Ivina knjiga je važna i dojmila me se zbog generacijskog sadržaja, osim naravno onog o čemu Ivo piše i što radi kao aktivist, književnik. Naime, u isto vrijeme gledali smo isti boks meč, udaljeni nekoliko stotina metara. Kada se Ivinom djedu prolila travarica i kada je Mate Parlov postao svjetski prvak, moja majka je utrčala u sobu i rekla mi kako je majka onog na podu vjerojatno sada očajna žena. Taj moment mi je zauvijek promijenio boks kao sport. Ivina knjiga je kompleksna, važna i šalje kroz takve priče jasne i nedvosmislene poruke. Naime, Ivo radi ono što se meni strašno sviđa, Ivo vas vodi kroz svoje djetinjstvo, svoje spoznaje Boga kroz odrastanje, formiranje i tada shvatite da se odjednom nalazite u Jasenovcu, Srebrenici. I tada zapravo shvatite što vam Ivo priča, jer uz Boga vam otkriva i vraga, najdublju tamu u koju vas iznenada uvodi. Baš onako kako vrag djeluje, iznenada, kada ga ne očekujete, ali ste ga itekako svjesni kroz priče koje ste pročitali do tada. Taj dio knjige je šokantan u tolikoj mjeri da imate točan omjer i dobra i zla, kao i kroz priče ljudi sa kojima se Ivo susreće, a oni su izuzetno važni za taj kontekst.

Ivo je promociju učinio emotivnom, pročitavši iz “Dnevnika jednog kamajera” priču o Ivanu Gudelju, koji se iznenada ustao iz publike na oduševljenje svih prisutnih. Suze se nisu skrivale, kako to obično biva na Ivinim promocijama, emocije, ali i jasne poruke ovaj put, duboka intelektualna promišljanja, ukratko večer koju nećemo lako zaboraviti.

Večer koja je bila banket za um.

Predstavljanje knjige: Ivo Anić,''Bog je netko drugi'' klub ''Ghetto'',12.5.2018.

Objavljuje Vedran Šegvić u 13. svibnja 2018

Reci što misliš

Lost Password