Splićanka Nina mora se rastati od svog djeteta: Socijalna služba sedmogodišnjeg Cesarea za desetak dana odvodi u Italiju ocu nasilniku

Propusti države i institucija, ponovno će unesrećiti još jedno dijete pred očima javnosti

Gotovo pet godina, od kada je pobjegla od nasilnika, alkoholičara ujedno i oca svoga djeteta, Nina Kuluz nije mirno spavala.

Hrvatica iz Splita živjela je u Torinu sa svojim tadašnjim partnerom, s kojim je dobila dijete. Ugodan život, dobar posao, prekrasno dijete – naoko savršen život. No, svakodnevni teror koji je Nina proživljavala unutar svoja četiri zida, nitko nije mogao niti slutiti.

Maltretiranje, vrijeđanje, fizičko i psihičko, ali i materijalno nasilje bili su njezin život. Sama s dojenčetom, u stranoj državi, bez obitelji i prijatelja koji bi joj mogli pomoći, Nina se početkom 2011. godine uputila u Hrvatski konzulat u Milanu po pomoć, gdje su joj savjetovali da partnera tuži i zatim ode kući u Split.

Istovremeno, njezini roditelji u Splitu su pitali jednu odvjetnicu za pravni savjet, na što je ona također rekla “Neka dođe kući pod hitno, pa ćemo polako rješavati”.

Nina je uzela dijete i uputila se u Hrvatsku, a isti taj dan Alessandro Avenati, bivši partner, tužio ju je za otmicu djeteta. “On je već imao spremne i odvjetnike i tužbu, a nitko se nije niti upitao imam li ja razloga oteti dijete, niti jesam li možda otišla u trgovinu”, nastavlja Nina.

Čim je došla u Split s djetetom, odmah je prijavila sva zlostavljanja, mobing i razlog svog dolaska Centru za socijalnu skrb, a isti je iskaz – izgubio.

Propusti Centra za socijalnu skrb nastavljaju niz

Ne samo da je izgubio iskaz iz travnja 2011. godine, koji bi trebao ispred svega voditi računa o dobrobiti djece i njihovim pravima, do dana današnjeg nije ispitao sina Nine Kuluz što misli o cijeloj situaciji.

U Splitu se paralelno sa suđenjem u Italiji za otmicu, vodio postupak po Haškoj konvenciji za vraćanje djeteta u Italiju. “Općinski sud u Splitu je po kratkom postupku, pod velikim pritiskom Talijanskog konzulata na sve državne organe donio odluku da se dijete vrati u Italiju”, objašnjava Nina i dodaje kako se na tu odluku žalila.

Županijski sud vraća predmet na Općinski i određuje da se izvrše psihološka i psihijatrijska vještačenja nad oba roditelja i nad djetetom, jer se takva odluka ne može donijeti tek tako. “Sva vještačenja su bila u korist djeteta i mene”, rekla nam je Nina.

Općinski sud presudi u korist majke – a županijski sud, taj isti sudac Marijan Miletić, koji je tražio vještačenja – donosi odluku da se dijete vrati u Italiju jer je “Italija civilizirana zemlja u kojoj nema ratova, epidemija ni gladi”, stoji u odluci suda.

“Meni je odvjetnica tada savjetovala da se žalimo Vrhovnom sudu, a ja da se s djetetom sklonim što dalje”, nastavlja Nina koja je to i učinila. Odvela je dijete u Bosnu, misleći kako će to trajati nekoliko tjedana, eventualno mjeseci – no odužilo se na pune četiri godine.

Za to vrijeme njezin bivši partner u susjednoj Italiji napravio je nacionalni skandal. Po tamošnjim medijima iznosio je svoju verziju priče koja uključuje i teorije zavjere, te povezanost Nine Kuluz sa ustašama i bombardiranju Mostara za vrijeme Domovinskog rata.

Jedan od naslova časopisa „La Stampa“ iz rujna prošle godine glasio je “Otela ga majka koju štite Ustaše”, a u tekstu stoji i kako je Nina s djetetom pobjegla na Balkan.

Prije godinu dana, žurnim postupkom taman pred istjecanje mandata Ustavnih sudaca, sud je donio odluku da Cesare Avenati mora u Italiju.

Očajna majka u bezizlaznoj situaciji, sama sebe je tada prijavila policiji, te provela sedam dana u istražnom zatvoru.

“Ovršni sudac zatražio je da se odgodi ovrha i tražio da se dijete postupno upoznaje s ocem da se smanji trauma njegovog odlaska iz Hrvatske”, priča nam Nina.

 

U godinu dana sina posjetio 4 puta

Posljednjih godinu dana sedmogodišnjeg Cesarea pripremaju na novi život s ocem kojeg ne poznaje, u državi koju ne poznaje, na jezik koji ne poznaje.

“U listopadu prošle godine Alessandro je došao na 13 dana, u studenom na 30 sati, u veljači ove godine na četiri dana, a tako i u ožujku”, govori Nina i objašnjava kako je tek od veljače naloženo da dijete prespava kod oca u stanu, što je Cesare odbijao.

“Na tim njihovim druženjima bila je uvijek prisutna prevoditeljica, s kojom se on igrao, družio i pričao dok se njegov otac nije udostojio niti pitati ga što voli, koja mu je omiljena igračka i tko su mu prijatelji. Čim bi pao mrak, Cesare bi me zvao i plakao da želi kući”, govori Nina i dodaje kako bi Alessandro pobjesnio kada bi se to dogodilo i vrijeđajući je rekao da ga vodi.

Institucije su upućene u sve. Kao i svaka majka koja se bori za svoje dijete i njegovu dobrobit, Nina Kuluz svaki put je Centru za socijalnu skrb, Ministarstvima, policiji i Pravobraniteljici za djecu dostavljala transkripte njihovih susreta, te snimke razgovora s djetetom u kojima plače i viče da želi kući.

Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić odgovorila joj je kako je “najbolje da što prije pripremi dijete za odlazak u Italiju”. Centru za socijalnu skrb više puta se obratila da ispitaju njezino dijete koje sa sedam i pol godina zna reći što želi i kako se osjeća, no Centar je to odbijao do nedavno. No, sada se i sama majka boji odvesti dijete na razgovor jer će sve biti upotrijebljeno protiv nje, kao što je bilo i do sada.

Nina tvrdi kako je Alessandro utjecajan čovjek, te da je uvijek  imao veze  u svim sferama društvenog života.

“Zbog prirode njegova posla, uvijek je okružen raznim moćnicima poput političara, odvjetnika, pa i sudaca”, otvoreno kaže Nina te dodaje kako ju je Alessandro uvijek vrijeđao da je Balkanka, jadnica, te da bi bez njega bila nitko i ništa.

“Mislim da Alessandru Cesare ne predstavlja ništa, jer da je drugačije potrudio bi se ostvarit nekakav odnos s njim posljednjih mjeseci – ovo je osveta meni, jer sam ga ponizila pa čak i takva jadna i nesposobna Hrvatica kakvom me često prikazivao”, smatra Nina.

Odluka suda u korist majke već je jednom donešena i zatim, iz neobjašnjivih razloga pobijena. Radi li se ovdje ponovno o igri moćnika? Hoće li još jedno hrvatsko dijete morati proći traume zbog propusta institucija?

Ono što nitko u cijeloj priči ne spominje je – kako će sedmogodišnji Cesare Avenati reagirati za desetak dana kada netko iz Centra za socijalnu skrb, specijalci i odvjetnici dođu po njega, u njegov dom i odvedu ga u drugu državu. Institucije smatraju kako dijete nije svjesno ničega, no čestitka koju je Cesare napisao u školi za majčin dan pokazuje kako ne mogu biti dalje od istine.

 

 

Reci što misliš

Lost Password

0