Proputovati svijet bez “kune u džepu”? Volontiranjem sada možete i to!

Putovati po svijetu nikad nije bilo jednostavnije. Destinacije su dostupnije nego ikada, troškovi manji, a zahvaljujući interentskoj umreženosti otvaraju se nove mogućnosti.

Na pitanje “Što bi učinio da dobiješ milijune na lutriji?” čini se da je najčešći odgovor – “proputovao bih svijet”. Živimo u uvjerenju kako si u današnjem društvu privilegiju putovanja šarenom kuglom mogu priuštiti samo iznimno bogati ljudi. Ali nije tako. Za to vam ne treba puno novca. Već samo informiranost, volja i mrvica hrabrosti, piše Deutsche Welle.

Dokaz za to je Nikola, Varaždinac s islandskom adresom koji je prije četiri godine dao otkaz i devet mjeseci putovao Jugoistočnom Azijom. Njegova ušteđevina se smanjivala, a želja za daljnjim putovanjem rasla.

“Srećom, naišao sam na članak o Workaway-u i Helpx-u i pomislio – ovo zvuči dobro”, priča Nikola.

Dok jedni putovanje vide kao priliku za odmor, razgledavanje, nove fotografije i uspomene u obliku suvenira, drugima je, kao što je Nikola, važnije povezati se s lokalnim stanovništvom, uroniti u njihovu svakodnevicu, kulturu i običaje, istovremeno se osjećati i strancem i “kao kod kuće”.

Nikola je za svoje prvo volontiranje na putovanju odabrao farmu konja blizu Hrvatske – u Austriji.

“Za slučaj da mi se ne svidi znao sam da mogu lako otići kući”, govori kroz smijeh.

Nakon prvog pozitivnog iskustva, zaredala su se brojna druga diljem svijeta. Tako je uređivao dvorište resorta za djecu s intelektualnim teškoćama u Portugalu, radio u hostelima od Tenerife preko SAD-a do Novog Zelanda, vrtlario i pomagao na mliječnoj farmi u Irskoj, bio ispomoć u gradnji kuće u New Yorku…

“Volonteri su mi postali prijatelji za cijeli život, s većinom se čujem redovito, s nekima sam se već i vidio, a s drugima planiram ponovni susret”, kaže Nikola za Deutsche Welle.

Poslovi koje na ovakvim platformama možete naći su šaroliki baš kao i lokacije koje variraju od zabačenih seoca sa solarnim panelima i ograničenim internetom do bučnih velegrada. Ovisno o dogovoru radi se u prosjeku 4-5 sati dnevno, vikendi su najčešće slobodni, a možete ostati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci, pa i godina.

Brojna pozitivna iskustva potvrđuju nam i Srđan i Sele iz Splita koji će, nakon odličnih vlastitih volonterskih iskustava u Austriji i Mađarskoj, uskoro postati domaćini. Na svojim putovanjima uređivali su vrtove, izrađivali kompostišta, bojali zidove, čuvali djecu, podučavali hrvatski jezik, a od sljedeće godine će i sami potražiti volontere koji će im pomoći u ostvarivanju planova ponude aktivnog turizma na Čiovu.

“Malo čišćenja apartmana, malo pomoći u vrtu i naravno puno druženja, sunca i mora”, poručuje Srđan.

Više pročitajte OVDJE

 

Reci što misliš

Lost Password

0