Zatraženo novo suđenje Horvatinčiću: Dokaz za sinkopu ne postoji, jedini svjedok njegova zaručnica

DORH je podnio žalbu protiv oslobađajuće presude Horvatinčiću te traži ukidanje presude i potpuno novo suđenje.

Njihovo priopćenje Vijesti.hr prenose u cijelosti:

“Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku je 1. prosinca 2017. podnijelo žalbu nadležnom Županijskom sudu protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Šibeniku kojom je 69-godišnjak oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona/97. (8. 12. 2017.)

Žalba je podnesena zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te su u njoj iscrpno analizirani svi žalbeni razlozi i argumenti, kao i državnoodvjetničko stajalište zašto je zaključak suda o nepostojanju odgovornosti okrivljenika pogrešan.

U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka, državno odvjetništvo smatra kako odluka suda s kojom je iz spisa izdvojio skicu nesreće, koju je okrivljenik vlastoručno izradio i potpisao, nije na zakonu osnovana jer se ne radi o nezakonitom dokazu, a niti je sud naveo razloge iz kojih smatra da se radi o nezakonitom dokazu. Okrivljenik je u skici nacrtao sudarni položaj brodova pa je jasno da je sadržaj skice protivan obrani okrivljenog koji je tvrdio da sudar uopće nije vidio jer je izgubio svijest, zbog čega je izdvajanje skice iz dokaznog postupka utjecalo na ocjenu o vjerodostojnosti njegove obrane. Sud nastavno nije cijenio iskaz svjedoka lučkog inspektora koji je svjedočio okrivljenikovu ponašanju koji je pred njim vlastoručno nacrtao skicu sudara, a koju je lučki inspektor priložio u spis u okviru zapisnika o inspekcijskom pregledu, iako ga je ispitao kao svjedoka.

Sud je povrijedio i odredbe kaznenog postupka koje se odnose na provođenje vještačenja jer je sud prvo prihvatio prijedlog obrane da se izvede dokaz čitanjem pisanog nalaza R. M. kao i simulacije plovidbe Pomorskog fakulteta u R. (izrađeni po narudžbi obrane) i odlučio da se pozovu vještaci iz C. d.o.o. Split, koji su vještačenje izradili tijekom istrage po nalogu suda kao i R. M. radi usklađivanja nalaza i mišljenja provedenih vještačenja, iako R. M. nije proveo vještačenje temeljem naloga suda i tada nije imao svojstvo vještaka te se nije mogao po pravnoj snazi izjednačavati odnosno usklađivati sa sudskim vještacima, pa je R. M.-u naložio provođenje vještačenja pomorske nesreće i odmah prišao njegovom saslušanju u svojstvu vještaka iako on prije toga nije imao sudski spis na uvidu radi izrade vještačenja. S druge strane, sud je odbio kao suvišan dokazni prijedlog optužbe i punomoćnika oštećenih da se izvede dokaz čitanjem vještačenja stalnog sudskog vještaka za područje pomorskog prometa, kap. J. P. napravljeno po zahtjevu oštećenih.

Žalba je podnesena i iz razloga jer je sudsko vijeće pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje budući da je:

– svoj zaključak kako okrivljenik nije kriv utemeljilo samo na obrani okrivljenika da je prije sudara doživio tzv. black out kao oblik nesvjestice, a što je bio razlog zašto nije izbjegavao sudar, te je takvu obranu sud prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu iako nitko drugi od svjedoka, osim njegove zaručnice, nije potkrijepio takvu obranu, a niti je kod njega medicinskim vještačenjem utvrđeno postojanje nesvjestice u vrijeme događaja. Pri tome se u žalbi naglašava kako je okrivljenik u istrazi naveo da kazneno djelo nije počinio i branio se šutnjom, a imajući u vidu da je tijekom rasprave obrana u svrhu dokazivanja da je postojao kvar na autopilotu pozivala svjedoke i tražila da se pribave računi o popravcima broda, da bi potom okrivljenik na kraju dokaznog postupka u svojoj obrani tvrdio da je brod bio potpuno ispravan, a da je on iznenada bez ikakve najave i simptoma izgubio svijest i da nije vidio sam sudar, iako je nacrtao sudarnu poziciju brodova. Kada se sve navedeno dovede u korelaciju s činjenicom da okrivljenik ne posjeduje nikakvu medicinsku dokumentaciju koja bi ukazivala na vazovagalnu sinkopu u bilo kojoj fazi njegovog života; a da zbog prirode takve zdravstvene smetnje medicinski vještaci nisu potvrdili obranu da je do navedene sinkope došlo; državno odvjetništvo smatra da nije bilo moguće prihvatiti okrivljenikovu obranu kao vjerodostojnu već da je sud, temeljem izvedenih dokaza, trebao izvesti zaključak da je naknadno postavljena obrana koja se temelji na vazovagalnoj sinkopi iskonstruirana s ciljem da okrivljenik izbjegne odgovornost za pomorsku nesreću koju je uzrokovao.

– sud nije cijenio niti vještačenje okrivljenikova mobitela kojim je utvrđeno kako je on 16. kolovoza 2011. u 14:20:20 sati sa svog mobitela, nakon nesreće, putem elektroničke pošte uputio poruku društvu “Hoto grupa” u kojoj naveo, između ostalog, da je upravljački sustav broda otkazao, te iz tog razloga u trenutku nesreće nije njime mogao normalno upravljati i skrenuti sa smjera koji je vodio prema drugom plovilu, a sadržaj poruke je istovjetan sadržaju priopćenja za javnost koje je društvo “Hoto grupa” kasnije proslijedilo medijima te je ono i objavljeno.

– prilikom ocjene okrivljenikove obrane u pogledu uzroka nesreće, sud nije uzeo u obzir iskaze trojice svjedoka kojima je okrivljenik kazao da mu je upravljački sustav broda otkazao, kao niti činjenicu da je Hoto grupa d.o.o. u ime okrivljenika objavila spomenuto priopćenje u kojem je naveo upravo to što je kazao tim svjedocima.

– sud uopće nije analizirao razlike u iskazima svjedokinje A. Đ. iako je očito da je svojim iskazom pogodovala okrivljeniku, a nije vrednovao ni razlike u iskazima svjedoka K. F. koji je u istrazi opisivao okrivljenikovo ponašanje nakon nesreće na jedan način, a na raspravi bitno drugačije.

U odnosu na odluku suda o tehničkom dijelu pomorske nesreće, žalba je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i to iz razloga jer je sud prihvatio usuglašena mišljenja stalnog sudskog vještaka za pomorski promet R. M. te naknadno određeno vještačenje Brodarskog instituta u Zagrebu. Ta vještačenja smatramo kontradiktornima samim sebi i činjenicama utvrđenima u postupku te ih smatramo nestručnima i neobjektivnima, jer su se vještaci upustili u pravnu ocjenu okrivljenikova postupanja i oštećenih i time prekoračili ovlasti vještaka, a u pravnoj ocjeni su iznosili zaključke koji idu u prilog isključivo okrivljeniku.

Kontradiktornost vještačenja Brodarskog instituta u Zagrebu je u tome što se, s jedne strane, slažu s vještacima C.d.o.o da se radilo o križanju kurseva i da je plovilo okrivljenog šest minuta prije sudara vidjelo jedrilicu s desne strane, dok, s druge strane, unatoč ocjeni da im se kursevi križaju, tvrde da su se plovila međusobno gledala po desnim bokovima i da je dužnost izbjegavanja sudara bila jednaka za oba plovila, a nadalje opisuju kao da se radilo o situaciji protukurseva.

Sud je, ujedno, neosnovano prihvatio pogrešne zaključke vještaka Brodarskog instituta i R. M. da je jedrilica Santa Pazienza poduzetom radnjom skretanja udesno prouzrokovala sudar, a u protivnom da nije poduzela taj manevar, da bi se brodovi mimoišli bočno na razmaku od šest metara (desni bok o desni bok) iako je takav zaključak suprotan zaključku vještaka C. d.o.o. koji su utvrdili da je brod okrivljenog stalno vidio jedrilicu preko svog desnog boka, dok je jedrilica stalno vidjela okrivljenikov brod preko svog lijevog boka, te je ta situacija nalagala da okrivljenik jedrilici ustupa pravo puta sukladno čl. 15. Pravilnika o izbjegavanju sudara na moru, a da bi do sudara došlo i bez poduzete oštećenikove radnje, pri čemu sud ne samo da nije prihvatio vještačenje C. d.o.o. već ga, s obzirom na suprotne zaključke vještačenja, nije niti analizirao, a niti i iznio razloge zbog kojih prihvaća stav vještaka R. M. i Brodarskog instituta u Zagrebu, a ne prihvaća stav C. d.o.o. Tim više što su svi vještaci suglasni da se u konkretnom slučaju radilo o križanju kurseva i da je oštećenikova jedrilica dolazila okrivljeniku s desne strane zbog čega je; kako to pravilno i tvrde vještaci C d.o.o.; okrivljenikov brod stalno vidio jedrilicu preko svog desnog boka, dok je jedrilica stalno vidjela brod preko svog lijevog boka, a nedvojbeno je da je pri sudaru okrivljenikov brod udario pramcem u lijevi bok jedrilice iz čega proizlazi da se plovila niti u jednom trenutku nisu gledala međusobno po desnim bokovima.

Kako je sud prihvatio stajalište vještaka Brodarskog instituta u Zagrebu iako za to nije naveo niti jedan odlučujući razlog, tako presuda ni u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, čime je također počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka utvrditi na temelju nedvojbeno utvrđenih činjenica, da se u konkretnom slučaju radilo o križanju kurseva (s čime se slažu svi vještaci) i da je jedrilica dolazila okrivljeniku s desne strane zbog čega je okrivljenik morao postupiti sukladno čl. 15. i 16. Pravilnika o izbjegavanju sudara na moru i ustupiti pravo prolaza jedrilici i to na način da joj ne presijeca kurs ispred pramca, već skretanjem udesno na način da oštećeniku prođe iza krme dok je, s druge strane, oštećenik u toj situaciji morao zadržati kurs i brzinu do trenutka kada mu je očito bilo jasno kako Santa Marina ne poduzima ništa, zbog čega je morao poduzeti radnju izbjegavanja sudara/sraza.

Zbog navedenih, kao i brojnih drugih, u žalbi istaknutih i analiziranih razloga i argumenata, u žalbi se predlaže da drugostupanjski sud na sjednicu vijeća, povodom odlučivanja o ovoj žalbi, pozove nadležno županijsko državno odvjetništvo, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem, pri čemu ovdje ističemo kako je tijekom ovog sudskog postupka državno odvjetništvo u dva navrata predlagalo izuzeće sutkinje koja je donijela prvostupanjsku presudu smatrajući kako postoji sumnja u njenu pristranost, a koji su bili odbijeni.”

Reci što misliš

Lost Password