Istraživanja o spermijima zaostaju za studijama ženske neplodnosti

Oni znaju kako ‘stvoriti’ bebu iz epruvete, kako uzgojiti jajne stanice u laboratoriju i na koji način stvoriti potomstvo iz zamrznutog tkiva testisa miševa, no znanstvenicima još uvijek nije u potpunosti jasno kako spermiji doplivaju do jajne stanice, kako je pronađu i oplode.

Ogroman napredak u liječenju neplodnosti u posljednjih je nekoliko desetljeća pomogao brojnim parovima da dobiju dugo iščekivano potomstvo, što ranije nije bilo moguće.

No taj velik napredak nije riješio drugi veliki problem – broj spermija kod spolno zrelog muškarca globalno drastično pada, a znanstvenici nemaju odgovor zašto je tako.

Neplodnost je velik globalni zdravstveni problem. Liječnici procjenjuju da se svaki šesti par u svijetu suočava s problemom neplodnosti. U više od polovine slučajeva problem je u muškarcu.

No znanstvenici se u istraživanjima češće fokusiraju na žensku neplodnost, što muški infertilitet ostavlja zapostavljenim.

Postupcima poput IVF-a (izvantjelesnom oplodnjom) i ICSI-ja (intracitoplazmatskom mikroinjekcijom spermija) u sklopu kojih se spermiji umeću u jajnu stanicu, a ne pokraj nje, zaobilazi se problem muškog infertiliteta, smatra Richard Sharpe, profesor Centra za reproduktivno zdravlje Sveučilišta u Edinburghu.

“Postupci umjetne oplodnje, od kojih su neki vrlo invazivni, primjenjuju se na partnerici. Dakle, žene na neki način ‘nose’ teret muškog infertiliteta, a istodobno imamo vrlo slabu informaciju o tomu što se događa kod muške populacije”, kaže Sharpe.

Poznato je da broj spermija ovisi o visokoj razini testosterona, a i muška se neplodnost povezuje s manjim brojem spermija, no osim ovih temeljnih saznanja, ostala su vrlo oskudna.

“Ako ne poznajemo biologiju uobičajenog funkcioniranja spermija, ne možemo razumjeti ni kako je kada ‘zakažu’, odnosno kada ne funkcioniraju, a posljedično ne možemo riješiti problem”, kaže Sarah Martinis Da Silva, znanstvenica s londonskog Sveučilišta Dundee i stručnjakinja za reproduktivnu medicinu.

Iznosi podatak utemeljen na rezultatima studije objavljene prošle godine, po kojoj je broj spermija kod muške populacije u Americi, Europi, Australiji i na Novom Zelandu u posljednjih 40 godina pao za 50 posto. Jedan od autora studije upozorava na ozbiljnost situacije i poziva kolege na potrebu novih istraživanja na ovom području.

Stručnjaci upozoravaju i da su tehnike dijagnosticiranja problema muškog infertiliteta vrlo zastarjele te da su zastale još negdje u pedesetim godinama prošlog stoljeća. U mnogočemu zaostaju u odnosu na ostale grane medicine.

Kažu da je privlačenje novca za temeljna istraživanja o potencijalnoj povezanosti muške neplodnosti s izlaganjem raznim kemikalijama, s pušenjem, pretilošću, sportom ili tjelovježbom upitno, dijelom zbog toga što je za studiju potreban velik broj dobrovoljaca, što dugo traje i jer krajnji rezultat istraživanja ne mora biti uspješan.

“Globalno je mišljenje da je problem muške neplodnosti riješen jer postoje ICSI, IVF… Premda ti postupci ne rješavaju problem kod muškarca, liječe ‘simptome’ pa se podrazumijeva da je to sasvim dovoljno”, smatra Sharpe.

“Kada je riječ o prioritetima ovaj problem po ozbiljnosti ne možemo usporediti s karcinomom, pretilošću ili kardiovaskularnim bolestima, no na njemu bi svakako trebalo poraditi”, smatra britanski znanstvenik.

 

Reci što misliš

Lost Password