KLJUČNO PITANJE Može li Zemlja prehraniti 10 milijardi ljudi?

Imamo 30 godina da se odlučimo između tehnokracije i ekološki osvještenije poljoprivrede, piše Charles C. Mann za The Atlantic. U nastavku donosimo najbitnije dijelove njegova članka.

“1970. godine svaki četvrti stanovnik svijeta bio je pothranjen. Danas taj postotak uključuje 10 posto globalne populacije, a životni vijek je u isto vrijeme porastao za više od 11 godina. Stotine milijuna ljudi u Aziji, Južnoj Americi i Africi izvuklo se iz siromaštva, a iako su milijuni i milijuni ljudi i danas siromašni, takav porast bogatstva nije u povijesti nikad prije zabilježen.

Danas na svijetu živi oko 7,6 milijardi ljudi, a znanstvenici predviđaju da će se do 2050. godine ta brojka popeti na 10 milijardi. Populacija će nakon toga stagnirati, to jest rađat će se onoliko djece koliko je dovoljno da se nadomjesti postojeća populacija. Prema ekonomistima, svjetski ekonomski rast trebao bi se nastaviti, što znači da će znatan postotak od tih 10 milijardi ljudi pripadati srednjoj klasi, piše Index.

Postavlja se, međutim, pitanje: kako ćemo prehraniti sve te ljude i njihove srednjoklasne apetite, a da potpuno ne uništimo ovaj planet?”

“Institucije diljem svijeta svoje razumijevanje ekoloških problema današnjice većinski temelje na zamislima dvoje ljudi: Williama Vogta i Normana Borlauga.

Vogt je rođen 1902. godine i začetnik je modernog ekološkog pokreta. Otac je takozvane “apokaliptične ekologije”, to jest vjerovanja da će ljudska potrošnja i porast populacije dovesti do kraha globalnih ekosustava.

Prema Vogtu, bogatstvo nije naše najveće dostignuće, već najveći problem. Ako nastavimo uzimati više no što Zemlja može dati, čeka nas devastacija na globalnoj razini.

Borlaug, rođen 12 godina nakon Vogta, utjelovljenje je “tehno-optimizma”. Prema toj ideologiji, iz trenutnog nezavisnog položaja izvući nas mogu jedino znanost i tehnologija. Borlaug je lice takozvane “Zelene revolucije” iz 1960-ih godina, golemog povećanja stopa svjetske poljoprivredne proizvodnje. Prema Borlaugu, bogatstvo je rješenje svih naših problema, piše Index.

Njihove sljedbenike nazovimo “čarobnjacima” i “prorocima”. Borlaughovi čarobnjaci nude tehnološka rješenja, dok Vogtovi proroci osuđuju posljedice ljudske nepromišljenosti”.

“I Vogt i Borlaug za sebe su smatrali da koriste najnovija znanstvena saznanja u borbi protiv svjetske krize. Prema Borlaugovoj hipotezi, tehnološki razvitak u poljoprivredi treba koristiti za povećanje uroda, čime bi svijetu bilo potrebno manje obradivih površina.

Prema Vogtu, moramo smanjiti pritisak na svjetske ekosustave tako što ćemo početi jesti “na nižem dijelu hranidbenog lanca”.

Vogt i Borlaug samo su se jednom sreli i nisu se dopali jedan drugome. Vogt je smatrao da je Borlaug “u zabludi” te da samo pogoršava naše probleme, dok je Borlaug svog protivnika nazivao “luditom”, piše Index.

Čarobnjaci smatraju da proroci žele regresiju u svijetu u kojem milijarde žive u siromaštvu i bijedi; proroci smatraju da se čarobnjaci vode pohlepom, koja će na kraju dovesti do uništenja svijeta”.

“Današnji ekološki pokret teoriju o “ekološkom ograničenju” Zemlje duguje Vogtu. Prema toj ideji, proizvodnja svakog pojedinog ekosustava je ograničena, a njezino dugotrajno prekoračenje dovodi do kraha tog ekosustava. Budući da ljudska populacija stalno raste, potreba za hranom na koncu će nadmašiti proizvodne kapacitete Zemlje.

Borlaug je u 50-im godinama prošlog stoljeća pod pokroviteljstvom Rockefellera u Meksiku uspio uzgojiti tip pšenice koji je davao goleme urode, čime je započela Zelena revolucija. Blagodati revolucije posebice su se osjetile u Aziji, gdje su nove vrste s visokim urodom omogućile eksploziju stanovništva i gospodarski rast. Američka vlada širenje novih sorti riže ujedno je iskoristila za širenje kapitalizma u tim zemljama.

Međutim, nevjerojatan skok produktivnosti sa sobom je povukao i neviđene ekološke i društvene posljedice, kako je Vogt i predvidio. Zelena revolucija samo je odgodila svjetsku krizu.

Više pročitajte OVDJE

Reci što misliš

Lost Password