Splitska arhitektica o rušenju u Lori: “Ima para za rađu, nema za vratiti dugove. Pajdo nije lud da pita dozvolu.”

Kako je splitski poduzetnik i čelnik stranke HGS Željko Kerum, koalicijski partner HDZ-a dobio pravo građenja, ali i rušenja u Lori, pitanje je na koje bi i Grad Split trebao dati odgovor.

Naime, vlasnik parcele na kojoj bi uskoro trebali niknuti Kerumovi neboderi je tvrtka Lora produkt koja se nalazi u portfelju tvrtke Moj market čiji je vlasnik bivši županijski vijećnik Hrvatske građanske stranke, trenutno u Nadzornom odboru gradske tvrtke Parkovi i nasadi i Kerumov prijatelj Tomislav Režić.

Upravo na ovoj parceli upisano je založno pravo za dugovanja ovih tvrtki, a grad Split na ime komunalne naknade od njih potražuje 7,5 milijuna kuna, pa je stoga čudno da su mu, iako novac još nisu vidjeli, izdali dozvolu za građenje, ali i rušenje.

Zanimljivo je i da je nakon potpisivanja predstečajne nagodbe s Podravskom bankom u 2017. godini ova tvrtka pokazala dobit od 10 milijuna kuna.

Potraživanja na osnovu ove čestice imala je i Raiffeisen banka, ali njena potraživanja otkupila je tvrtka Coast, bez iti jednog zaposlenog, a čiji zastupnik je, zamislite – Igor Sapunar, već legendarni nećak Željka Keruma.

Pitanje kako Grad Split može dati suglasnost na ove radove postavila je i splitska arhitektica Mariana Bucat na Facebooku, a njen post donosimo u cijelosti.

Prelijevanje pripadajućeg sadržaja iz septičke u crnu jamu.
Vlasnik dvorišta s ove slike je Lora produkt d.o.o. čiji je vlasnik neki pajdo koji je ranije bio Kerumov gradski vijećnik. Google nije zabilježio da mu je pajdo niti svojta što ga pravi veoma posebnim u odnosu na sve ostale Kerumove male pomagače. Lora produkt je nekretninu ‘dobila’ od Kerum d.o.o.-a. Otkad je tvrtka završila predstečajnu nagodbu, kriminal već u svom zakonodavnom konceptu, na teret tom dvorištu uspio se, između ostalih, upisati i Grad Split koji od Lora produkta potražuje skoro 6 milijuna kuna (ne računajući kamate). 6 milijuna kuna! To je nekoliko desetaka fotostupova. Da ne spominjem koliko se korisnih stvari za te pare moglo napraviti u ovom jadnom i napaćenom gradu.

Neću duljiti da gradilište nije propisno označeno što znači da očito nema dozvolu za uklanjanje. Dozvolu za uklanjanje ne može dobiti sve dok ima gornji i druge terete, tj. dok ne vrati dugove. Ima para za rađu, nema za vratiti dugove. Pajdo nije lud da pita dozvolu.
Dakle, to je ta investicija koju je nedavno neki no’unar iz Slobodne Dalmacije opisao u baš radosnom tonu.
Meni će biti najzanimljivije gospodarenje otpadom nastalim od ovoga uklanjanja. Ima tamo neka EU direktiva koja kaže da se značajne količine građevinskog otpada (a ovdje jesu značajne) obavezno sortiraju, djelomično obrađuju, zavisno o vrsti, i recikliraju i to količinski minimalno 70% od sveukupne mase otpada (isključujući zemlju i kamenje) do 2020. Nakon 2020. sve treba reciklirati. Taj otpad trenutno može jedino na Karepovac jer drugog odlagališta nema. Karepovac je reciklažu vidio samo na filmovima National Geographica.

Sve u svemu, na slici nema baš ništa legalno niti normalno.

Komentiraj