Intervju

Ardian Ismajli: Kad Torcida zagrmi dođe mi da grizem travu

Ardian Ismajli je standardni stoper Hajduka, tri utakmice novog prvenstva jedan je od ključnih kotačića u obrani koja još nije primila gol, a s obzirom da je dogurao i do reprezentativnog dresa Albanije prije nego je napunio 23 godine, jasno je da već postoji veliki interes za njega.

Ardian je koncentriran samo na Hajduk, a sa 64 službena nastupa već spada među starosjedioce na Poljudu, u ožujku je potpisao i novi ugovor za klub s Poljuda, koji ga za Hajduk veže još tri godine. Počeli smo s pitanjem o novom treneru;

Što je Damir Burić donio novoga u svlačionicu?

„Nakon poraza od Gzire, situacija je bila doista loša, a on nam je odmah dao veliku podršku. Rekao nam je da moramo nastaviti dalje, dignuti glave, jer sezona je tek započela, skupili smo glave i mislim da smo s ove tri utakmice krenuli u dobrom smjeru. To je samo početak, ali nadam se da ćemo nastaviti ovako dalje.“

Obrana igra dobro, niste primili niti gola do sad?

„Da, nismo primili niti jedan, što je zasluga cijele momčadi. Postižemo golove zajedno, ali se moramo i braniti svi zajedno, kao braća. Nogomet se igra za golove, i ako ne postigneš gol, ne možeš pobijediti, ali ako ga ne primiš, barem nećeš izgubiti. Obrana počinje od prvog napadača, i tako moramo igrati i dalje, pa će rezultati biti dobri.

Kako Vam je igrati sa Stefanom Simićem?

Stefan je odličan igrač, ali ja se dobro slažem u igri i sa Svatokom, i s Lopezom je bilo dobro, stvar je u tome da se morate ponašati kao braća na terenu, kako naš trener to kaže. Kao što sam rekao, sve je u momčadskoj igri, važan je tu i vratar, srećom mi imamo Posaveca i Duku, a i ostale, koji su svi odlični.“

Koliko Vam je lakše igrati na svojoj poziciji kad ispred sebe imate dva defanzivna vezna?

„Puno lakše. Recimo kada igrate protiv dva napadača, kad imate jednog defanzivnog veznog, često ste u situaciji da ostanete jedan na jedan s protivnikom, a to nije lako. Ovako imamo više prostora za korekcije u obrani i puno smo sigurniji u igri. Puno je ugodnija ovakva organizacija obrane, puno manje je slobodnog prostora za protivnike.“

Bivši trener je inzistirao na izgradnji napada iz dubine, brzim dodavanjima i osvajanjem prostora, dojam je da sada drugačije idete u izgradnju napada, puno češće šaljete duge lopte?

„Da, ali ne radimo ništa napamet, trener od nas traži da prepoznajemo situacije na terenu, ponekad i golman može uputiti loptu prema napadaču koja će ga izbaciti u šansu, zašto ne? Ali i gospodin Burić traži da ne nabijamo tek tako, već da igramo strpljivo, ali i puno direktnije nego prije. Svaki trener ima svoje zamisli, za sada se ovaj način pokazuje kao dobar, nadam se da će tako i ostati.“

Vratimo se na tu nesretnu Gziru, kako je bilo gledati taj poraz s klupe?

„Vidio sam da stvari ne idu dobrim smjerom, i samo sam razmišljao o tome da prođemo, nije mi bilo važno ni da izgubimo, ali da prođemo dalje, jer ponekad se dogode takve utakmice i bio sam uvjeren da možemo daleko, samo da prođe ta utakmica. Osjećali smo se posramljeni nakon utakmice, što da kažem. Nitko ne želi pobjede kao mi igrači, da se razumijemo, ali nadam se da je ovo lekcija koju ćemo dobro upamtiti i da nam se nikad više tako nešto neće dogoditi. Kad smo primili onaj treći gol ja sam htio polomiti sjedalo na kojem sam sjedio, mogu razumjeti frustraciju navijača.“

Je li Vam to bio najteži trenutak u karijeri?

„Uh. Da, Gzira i poraz od Rudeša na Poljudu kad nas je vodio gospodin Carillo, to su mi dva najgora trenutka.“

Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL

Je li naučena lekcija da se ne smije nikoga shvaćati olako?

„Apsolutno. Imao sam osjećaj da ćemo pobijediti s pet golova razlike. Ali to ne možeš napraviti ako ne igraš svom snagom devedeset minuta. Zapravo i devedeset pet i više ako treba. Trener nam to stalno govori, a nakon Gzire imam osjećaj da cijela momčad želi dokazati da je to bio samo loš dan. Nije problem kad izgubiš utakmicu u kojoj si dao sve od sebe, pa izgubio zbog neke greške, evo uzmimo utakmicu protiv Dinama ovdje, kad nam je Gavranović zabio kako je zabio, ali su nas navijači ispratili pljeskom, jer su vidjeli da smo odigrali dobru utakmicu.“

Kojeg igrača Vam je najteže čuvati u Hrvatskoj?

Radonjića. Visok je, jak, teško se hrvati s njim, a zna igrati nogomet. Fanastično prima loptu na prsa, i odlično upošljava Kastratija i Uzunija koji koriste prostor nakon te duge lopte. Tako su nam i postigli gol prošle sezone na Poljudu.“

Kad ste spomenuli svoje prijatelje koji igraju u Lokomotivi, pričate li s njima o navijačima, jesu li ljubomorni na Vas kad vide da igrate pred 15 tisuća ljudi, dok oni obično igraju pred praznim tribinama?

„Naravno da jesu. Uzuni mi kaže da jedva čeka igrati protiv Hajduka, bilo na Poljudu bilo kod njih, jer i kad igramo kod njih, bude nekoliko tisuća naših navijača koji naprave atmosferu. Stvar je motivacije, meni je jasno koliko to znači. Pred stopedeset ljudi sam valjda igrao kad sam bio pionir, pa su nas s tribina pratili roditelji i rodbina. Ne mogu opisati taj osjećaj koji imam kad Torcida zagrmi na početku utakmice, spreman sam doslovno gristi travu u tom trenutku. Ne znam kako je drugima, ali ja i kad nisam u nekom vrhunskom stanju prije utakmice, kad vidim i čujem navijače, spreman sam na sve. Da, gristi travu, protivnike, bilo što, haha.“

Photo: Miranda Cikotic/PIXSELL

Postoji interes iz Europe za Vaše usluge, koji su osobni ciljevi?

„Moje je da treniram i igram, za to se brinu ljudi zaduženi za te stvari. Koncentriran sam samo na Hajduk i na teren, prije nekoliko mjeseci sam produžio ugovor, otac i stric, koji su isto igrali nogomet u mladosti su mi odavno rekli da je u mojim godinama biti stoper takvog kluba kao što je Hajduk fantastična stvar i svjestan sam toga. Stoperi su na vrhuncu tek u kasnim dvadesetima, a Hajduk je veliki klub i pritisak je velik, svjestan sam koliko moram biti ponosan na činjenicu da sam ovdje.“

Tko je igrač na kojega bi se voljeli ugledati, tko Vam je idol?

Sergio Ramos. Van Dijk je odličan i svi pričaju o njemu, ali za mene je Ramos broj jedan. Nije visok, kao ni ja, ali ima savršen skok, dao je toliko važnih golova, a na terenu je borac kakvog nema.“

U reprezentaciji Vam je trener Eduardo Reja, bivši trener Hajduka?

„Da, zezao se malo s nama iz hrvatske lige, dovikivao nam je upute na hrvatskom i slovenskom, rekao je da jedva čeka doći na odmor ovdje, raspitivao se o Hajduku, lijepo je kad ljudi imaju dobre uspomene iz kluba. Na taj način se širi dobra priča, jer igrači i treneri pričaju međusobno, tamo je uz mr. Reju i Gigi Febrari, koji isto ima samo lijepe riječi za Split i Hajduk.“

Najvažnije pitanje smo ostavili za kraj; što možemo očekivati u Koprivnici za tri dana?

„Idemo tamo dati sve od sebe, kao i uvijek. Želimo tri boda, ali nema pritiska, moramo samo odigrati onako kako se dogovorimo, poginuti jedni za druge i biti će sve u redu.“

Komentiraj