reprezentativno pojačanje hajduka

INTERVJU Filip Bradarić: Ja sam puno bolji igrač nego kad sam otišao, a i Hajduk je puno bolji klub

Filip Bradarić najzvučnije je ime prijelaznog roka u Hajduku, a možda i u Hrvatskoj što se dolazaka tiče, riječ je o reprezentativcu Hrvatske, koji u vitrini ima svjetsko srebro, a koji se vratio na Poljud prvenstveno vlastitom željom, priča je to koju često čujemo, a najčešće je riječ o popriličnom spinu, jer rijetko igrači dolaze natrag u Hajduk ako imaju drugog izbora.

Kod Filipa Bradarića, stvar je očito drugačija, jer talijanski poslodavac nije htio niti čuti za opciju posudbe u Hajduk, ni sam Hajduk nije to imao zacrtano u planovima, javili su se i klubovi iz puno ozbiljnijih i uređenijih liga od hrvatske, ali mladi Splićanin je zapravo sve odlučio u svojoj glavi puno ranije.

Spominje se da ste se odrekli lijepog dijela financijskog kolača da biste stigli na Poljud?

„Ne bih o tome, doista, ne trebaju mi ti poeni, bitno je da sam tu, bitno je da smo sve odradili, s Hajdukom sam sve dogovorio ‘u pet minuta’ i hvala svima na tome, a ovo drugo je bilo malo teže ali, hvala Bogu, sad sam tu i koncentriran sam na Hajduk i da ovu sezonu odigramo najbolje što je moguće.“

Koliko ste drugačiji igrač no što ste bili kad ste odlazili?

„Mislim da sam puno bolji. Normalno, prošlo je puno godina, puno toga je iza mene, velike utakmice, iskustvo, neki uspjesi, mislim da sam baš puno bolji i da imam znatno više samopouzdanja nego tad.“

Koliko je za to zaslužan sustav trenera Keka, često se povlači teza da Vas u Hajduku nisu znali iskoristiti na pravi način?

„Teško mi je iz ove perspektive pričati o tome, to spada u ono ‘što bi bilo kad bi bilo’. Što se Keka tiče, činjenica je da je on svim srcem stao iza mene, vodio me četiri godine, on je od mene napravio reprezentativca i na tome sam mu neizmjerno zahvalan. U Rijeci sam napravio puno dobroga, ali da se razumijemo, momčad i sustav su ti koji su me ‘lansirali’ do reprezentacije, najvažnije je to što smo bili posloženi kako treba i na terenu i van njega, bili smo baš dobra klapa.“

I sad prva utakmica baš protiv Rijeke, je li to poseban motiv?

„Meni je Hajduk motiv, motiv mi je to što sretan dolazim na trening, svaki trenutak ovdje mi je veselje i veći motiv od toga mi ne treba. Sigurno da će utakmica na Rujevici biti teška, nitko tamo ne može reći da je favorit protiv Rijeke, ali mislim da mi imamo odličnu momčad, imamo i dovoljno vremena do te utakmice da se posložimo kako treba i da u toj utakmici, kao i u svakoj idemo na pobjedu.“

Kakav prijem očekujete u Rijeci?

„Iskreno, nisam previše razmišljao o tome, puno ljudi me to pita, ali brzo su se stvari događale. Mene su u Rijeci prihvatili maksimalno korektno, kao Splićanin sam dobo kapetansku traku, što nije nimalo jednostavno, ja za Rijeku imam samo lijepe riječi. Oni će me prihvatit po svom osjećaju valjda, ja ću se ponašati korektno, kao i uvijek, a stvar je navijača da odluče. Na koncu su najvažniji oni ljudi oko tebe, koji te poznaju. Nije bilo lako ni doći u Split kao igrač Rijeke, iako nisam dočekan na nož kao neki drugi koji su otišli iz Hajduka, ali oni koji me poznaju znaju da sam ja uvijek isti.“

Ovdje je neizbježno spomenuti antologijsku rečenicu koju ste rekli na rivi na dočeku iz Rusije?

„Čujte, opustili smo se svi skupa tada, ja sam samo rekao ono što mi je na srcu bilo u tom trenutku. Iskreno, to nije samo moj stav, svi žele igrati u Splitu, svi znaju da takvu atmosferu ne mogu doživjeti nigdje drugdje u Hrvatskoj i svi imaju respekt prema Poljudu i Splitu.“

Ipak je malo čudno da ste baš Vi, kao najmlađi igrač u reprezentaciji to izgovorili, umjesto nekih starijih i utjecajnijih suigrača?

„Ne mogu ulaziti u to. Svatko ima neke svoje razloge. Lako je sa strane pričati o nekim stvarima, kad si igrač, doista nije lako, moraš razmišljati o puno toga, i o nogometu i o posvećenosti sportu i o klubu koji te plaća, doista nije lako razmišljati o svemu tome.“

Vratimo se Hajduku; povratnicima nije lako, očekuje se puno od njih, a Vi niste igrač koji će sad postići 15 golova i biti match – winner, Vi ste prvenstveno igrač koji bi trebao unutar sustava osiguravati da igra bude bolja, ima li straha da prevelika očekivanja ne postanu problem u nekom trenutku?

„Da me je ičega strah i da bježim inače od odgovornosti, ne bih se vraćao, odabrao bih neki drugi klub u kojem bi bilo lakše. Želim biti onaj koji će puno toga dati i pomoći ovoj ekipi. Ovo je kvalitetna momčad, s puno dobrih igrača i s jednom homogenom grupom mogu se napraviti velike stvari.“

Koje su to velike stvari, koji je cilj?

„Pa rekao sam neki dan, ja sam se došao borit za titulu prvaka. Mislim da je to cilj svakog navijača Hajduka, ja sam odgojen tako da je Hajduk najveći klub u Hrvatskoj i da se uvijek mora borit za titulu, da drugačije razmišljam, ne bih bio tu, ja ću sve napraviti da tako bude. Ako se ne dogodi, čestitati ćemo boljemu, ali iz utakmice u utakmicu ćemo ići na pobjedu. Ne želim pričati o tome koliko je to realno ili ne, ali mi moramo svakodnevno raditi korak naprijed, mi u svlačionici moramo biti homogeni, moramo stajati jedan iza drugoga. Imam to pozitivno šampionsko iskustvo iz Rijeke, koje želim prenijeti ovdje, užasno je važno imati homogenu i složnu grupu u svlačionici.“

Zvučite kapetanski, očekujete li traku oko ruke?

„To je velika čast i velika odgovornost, biti kapetan Hajduka. Ja sam sad došao iz drugog kluba, iz druge zemlje, moje je da radim i da pokušam svoje iskustvo prenijeti na druge, napraviti sve da svi skupa budemo što bolji. Nije na meni da o tome razmišljam, moje je pomoći svima oko sebe, a te stvari ćemo ostaviti za svlačionicu.“

Što nedostaje, koliko Vam se Hajduk čini drugačiji nego kad ste odlazili?

„Tek sam stigao, ali situacija je organizacijski na prvi pogled neizmjerno bolja. Nemojmo se lagati, današnji nogomet je takav da bez novca ne možete ništa. Mi smo tada odlazili za male novce da bi se preživjelo, sad Hajduk prodaje igrače za 6 ili 7 milijuna eura, i to puno govori koliko se financijski situacija stabilizirala i koliko je klub u međuvremenu stao na svoje noge. Što se momčadi tiče, puno je igrača po reprezentacijama, nisam ih još sve vidio, ali ono što mi se na prvu jako sviđa jest stav mladih igrača, vidim da nitko ne ‘diže glavu’, dobra su grupa, napraviti ću sve da se što više družimo i da napravimo pravu atmosferu za uspjeh koji svi želimo.“

Komentiraj