Pred utakmicu s Lokomotivom

INTERVJU Pomoćni trener Hajduka Marijan Budimir: „Želimo goropadan Hajduk na Poljudu“

Marijan Budimir je pomoćnik trenera Oreščanina o kojem se dosta pričalo proteklog tjedna, jer je upravo on u stožeru zadužen za prekide, a kako je pobjeda u Osijeku došla nakon kornera, bio je to dovoljno dobar razlog da baš s njim porazgovaramo u najavi utakmice s Lokomotivom.

Marijane, otkud Vi u Hajduku, kako ste zatvorili taj krug, tu ste počeli, i evo Vas sad opet tu nakon dugog izbivanja?

– Ja sam Hajdukovo dite, počeo sam tu kad sam imao devet godina, trenirao u Hajduku sve do juniorskih dana, prošao sam sve selekcije, bio i kapetan u mlađim kategorijama, reprezentativac, onda je bilo nekih peripetija, nisam potpisao za Hajduk, nego za Udinese, kasnije se ispostavilo da sam tu pogriješio, i onda sam…

Čekajte, to kažete jer ste sad u Hajduku, pa to morate reći?

– Ne. Nikako, za mladog igrača otići u to doba u talijansku ligu koja je u tom trenutku bila najjača na svijetu, nešto kao sad engleska Premier Liga je bila velika greška. Tamo očekuju da ste gotov igrač, u početku je još išlo, ali čim upadneš u prvi problem, koji je u tim godinama neminovan, dolaze drugi, nitko te ne čeka.

Kako ste došli u trenerske vode?

– Nakon Udinesea sam otišao u Celje, tamo sam igrao dobro, čak su mi nudili slovensko državljanstvo, htjeli me u reprezentaciji, pa Litva, Inter Zaprešić, pa onda Karlovac, koji je kasnije propao, a meni su ostali dužni velik novac. Tada sam odlučio da neću više profesionalno igrati nogomet i krenuo u trenerske vode. Počeo sam u Splitu, trenirao mlađe kategorije, napravili smo tad odlične rezultate, u jednom trenutku bili i ispred Hajduka, pa je stigao i poziv s Poljuda. Šest mjeseci sam trenirao juniore, pa bio pomoćnik Marku Lozi one godine kad smo ušli u drugu ligu, pa sam samo nastavio isti posao s Oreščaninom kad je on preuzeo, a on me poveo sa sobom i u prvu.

U stožeru prve momčadi ste zaduženi za prekide, pojednostavljeno rečeno, ali opis posla je, pretpostavljam, puno širi?

– Naravno, da se razumijemo, ja sam nogometni trener, ne netko tko se bavi samo prekidima. Naravno, posao koji se radi je ogroman i moramo podijeliti zaduženja. Goran (Rosanda) je zadužen za taktiku, Ivan (Damjanović) je taj koji snima i analizira, a ja sam zadužen za operativni dio na terenu, za demonstraciju, gdje spadaju i prekidi. To treba pojasniti, riječ je samo o podjeli posla, mi svi zajedno sudjelujemo u odlukama, sjedimo zajedno, analiziramo, svaka akcija pojedinačno se gleda, i svaka mora biti smišljena, da tako kažem.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan?

– Kroz tjedan, kad se pripremamo za utakmicu, ako imamo trening u 3 popodne, oko devet smo već na Poljudu, i rijetko izađemo prije osam navečer. Počinjemo sa sastankom, analizom igrača, koji su spremni, koji će što raditi, analiziramo odrađeno, analiziramo protivnika, pogledamo prethodni trening, otklanjamo nedostatke, pripremamo sami trening. Nakon što odradimo trening, imamo zajedničku večeru, opet pripremamo snimku i isječke s tog treninga, pripremamo naredni dan, imamo posla napretek, vjerujte.

Ajmo se ipak vratiti na te prekide, Hajduk je pobijedio u Osijeku nakon četiri godine posta u prvenstvu, gol je pao iz prekida, pa me zanima, je li taj prekid bio smišljen, jeste li to vježbali?

– Odat ću Vam tajnu – jesmo. Osijek je vrlo dobar u ofenzivnom prekidu, puno smo se pripremali za Bočkaja, koji možda ima i najbolji prekid u Hrvatskoj, bilo iz kornera, bilo iz slobodnog udarca. U isto doba, vrlo su ranjivi iz prekida, pa smo se pripremili i na to; imali smo tri uigrane akcije iz prekida, jer smo znali gdje su „tanki“. Akcija iz koje smo dali gol je bila uigrana, htjeli smo prenijeti loptu na drugu stativu, a Mijo je imao zadatak da „napamet“ napadne prazan prostor. Evo još jedna tajna, na treningu smo pokušali nekoliko puta, nije uspijevalo skoro nikako, ali srećom, na utakmici je prošlo, i nitko sretniji od nas. Neka uvijek bude tako, haha…

Photo: Robert Matić / HNK Hajduk

Moj je dojam da je defenzivni prekid puno veći problem kod Hajduka, već duže vrijeme, kako se pripremate za pojedinačnog protivnika po tom pitanju, može li se uopće u nekoliko dana pred utakmicu svaki put prilagoditi postavke za novu situaciju?

– Kao što imamo pojedinačne sastanke za svaki dio taktike, obranu, napad, za svaku liniju, tako imamo i za prekide. Pokazujemo im video snimke svake momčadi, evo, ja sam upravo jutros odgledao snimke prekida Lokomotive sa zadnjih deset njihovih utakmica. Naravno, sve je to stvar koncentracije, voljnog momenta. Mi nismo momčad neke posebne visine, osim dva stopera i možda Nejašmića, nismo fizički dominantni u skoku. Taktičke postavke su u tome jako bitne, ali treba napomenuti da je tu puno faktora. Lako je to pripremati i nacrtati kad je puls na 120 otkucaja, ali kad se lomi utakmica, kad je puls igraču na 200, kad je pritisak s tribina, onda treba to sve odraditi. Ipak, evo, zadnjih 5-6 utakmica nismo imali problema u defenzivnom prekidu, da kucnem u drvo dok ovo govorim, tako da nam za sad dobro ide u tom segmentu. Moram napomenuti da nam je u prvoj momčadi tu puno lakše, jer smo stalno svi zajedno, u drugoj smo imali određenih problema, jer bi nam igrači bili na treningu s prvom, ili s juniorima, pa je bilo puno teže.

Pitao sam ovo pitanje Vašeg kolegu Rosandu, pa ću pitati i Vas: kako se postavljate prema igračima, kako gradite autoritet, i Vi ste mlad trener? Vi nećete biti etiketirani kao „laptop trener“, jer ste bili uspješan nogometaš, ali svejedno Vas viđam s laptopom puno?

– Priče o laptopima su bespredmetne. Ne može se bez toga. Ni Vi ovaj razgovor nećete kucati na pisaćem stroju, zar ne? Hvala Vam na ovome da sam mlad, imam ja već 38 godina, ali u pravu ste, za trenera to stvarno nije puno. Odgovor je jednostavan, a to Vam mogu reći i iz onoga što znam iz svojeg igračkog iskustva; autoritet znanja je jedini koji ima dugoročni uspjeh. Igrači brzo osjete kakav si ti, improviziraš li, blefiraš li, ili znaš o čemu pričaš.

Euforija je nastala nakon utakmice s Osijekom, moj dojam je da nije ta utakmica bila toliko „ružičasta“ kako se može dobiti dojam, jer moglo je lako biti i drugačije, ne umanjujući vrijednost izvedbe?

– Slažem se s Vama. Analizirali smo utakmicu i možemo mi puno bolje. Prvih petnaest minuta nismo bili dobri, posebno u fazi obrane. Isto tako, nismo zadovoljni time što nakon što smo uspostavili kontrolu i nakon što smo poveli, nismo iskoristili poziciju u kojoj su nam se oni toliko „nudili“ da smo trebali puno ranije riješiti utakmicu. Moramo i možemo bolje, ali jako je važno da smo stvorili prepoznatljiv stil igre, da su ljudi vidjeli kako smo došli u Osijek sa željom za nadigravanjem. Pokazali smo gard koji želimo imati, i želimo graditi na tome.

Treba potvrditi tu pobjedu protiv Lokomotive?

– Mi želimo od Poljuda napraviti tvrđavu. Želimo goropadan Hajduk u Splitu. Želimo da momčadi koje nam dolaze imaju u glavi pritisak igranja na Poljudu protiv Hajduka. Mi ćemo učiniti sve da to tako bude i protiv Lokomotive. Igrače moramo malo i „spuštati“, Split je takav grad, stvori se euforija brzo, ali poštujemo Lokomotivu kao momčad, apsolutno.

Već duže vrijeme igrači Hajduka imaju neki strah od Poljuda, a Vi kažete da igrače sad treba „spuštati“. Znači li to da se nešto napokon promijenilo, dojam je da igrači jedva čekaju istrčati pred ispunjeni Poljud?

– Slažem se s Vama. Gard je drugačiji, riječ je o domaćim momcima, kojima je to san. Oni su puni samopouzdanja i nema straha od Poljuda. Publika može biti samo dodatni motiv. Vrlo je važno da i navijači pokažu strpljenje, utakmica se igra devedeset minuta, i ne treba očekivati da ćemo mi sve riješiti u prvih petnaest. Mi moramo biti spremni za sve scenarije, imati plan A, B, C i D. Igrači će imati sve upute, znati će što im je činiti, ako budu dobri kao u Osijeku, a mi očekujemo da budu i bolji, onda sam uvjeren da možemo upisati nova tri boda. Učinit ćemo sve da dobijemo.

Komentiraj