A sad - derbi

Obećali se ušuljati, pa nogom razvalili vrata

Siniša Oreščanin i njegov stožer su pokazali kako se samo radom i stručnošću može doći do rezultata, pa iako je još uvijek prerano za konačne ocjene, treba reći kako Hajduk nema samo rezultat, nego i vrlo organiziranu i smislenu igru.

Hajduk je osjetno napredovao. Kao najbolja ilustracija može poslužiti raspoloženje navijača Hajduka nakon jučerašnje pobjede u Puli. Naime, nekako je dojam bio da nisu do kraja zadovoljni, jer „nismo baš igrali najbolje“, „moglo se to i ranije riješit“, ili „ma nije ta Istra uopće neki protivnik“.

I imaju takvi dojmovi svoje argumente, i apsolutno su u načelu ispravni. Ali ovdje ćemo spominjati napredak, a ne ono što bi navijači htjeli i željeli.

Naime, činjenice kažu da je Istra stvorila jednu ili dvije prigode na utakmici, da je Hajduk dominirao u otprilike tri četvrtine utakmice, a da Istra, bez obzira na to što je lošija momčad Hajduka, ima nekoliko vrlo kvalitetnih pojedinaca.

Hajduk je promašio tri „čiste“ prigode za gol – kazneni udarac Caktaša, nevjerojatan promašaj Jaira s pet metara i Nejašmićev izlazak na Čondrića, kad je ovaj vršcima prstiju skrenuo loptu u okvir gola.

Bilo je još nekoliko lijepih prigoda, a posebno se istakao Darko Nejašmić, koji je već sad vjerojatno među najkvalitetnijim igračima lige na svojoj poziciji, a i više od toga, iako nije dobro hvaliti tako mladog igrača, koji još ima puno prostora za napredak.

Taj napredak, koji Siniša Oreščanin izvlači od ove momčadi možda je jučer bio još očitiji na primjeru Borje Lopeza, koji je nakon prvih nekoliko mjeseci u klubu dizan u nebesa, da bi nakon lošijih partija „potonuo“, dojam je prvenstveno psihički, a jučer je odigrao utakmicu koja je neminovno podsjetila na njegova izdanja protiv Brondbyja i Evertona, kada su se mnogi pitali kako je Hajduk uopće dobio „takvog igrača“.

Jedna od ključnih stvari je i to što nema bombastičnih izjava ni najava, Oreščanin i svi oko njega su stalno ponavljali kako će „se pokušati ušuljati u Europu“, a već na pola puta su, kako smo i izvukli u naslov – nogom razvalili vrata koja vode u europska natjecanja.

Ono što svatko upućen u sport i procese dobro zna – najteži dio posla tek predstoji, jer Hajduk više ne hvata mjesto za Europu, već će ga morati zadržati, a to je uvijek puno teže, i zato ne treba od trenutne situacije raditi euforiju.

Stručni stožer inzistira na treningu i procesu, traže napredak u svakom treningu i svakoj utakmici. I gledaju utakmicu po utakmicu.

A sljedeća utakmica dolazi već za tri dana, i ta utakmica je – dolazak Dinama na Poljud.

Što Hajduk može u toj utakmici?

Ono što treba reći, ma koliko blasfemično to bilo napisati – to je najlakša utakmica za Oreščaninovu momčad koju će odigrati ove godine.

Utakmica je to u kojoj se traži da igrači „poginu“ za svaku loptu i za svaki centimetar terena. Poraz je protiv momčadi koja je otprilike pet puta skuplja od Hajdukove prihvatljiv, u slučaju da vidimo da Hajduk ne odustaje od svoje igre, jer dragocjeno je za napredak igrati s boljima od sebe.

A koliko god Dinamova momčad bila skuplja, i usudit ćemo se napisati – kvalitetnija od Hajdukove, uvijek postoji nešto što je odavno još rekao jedan od najvećih nogometnih umova u povijesti te predivne igre u kojoj svatko može pobijediti svakoga: „Još nikad nisam vidio da vreća novaca daje gol“.

Hajduk je svojim pristupom, svojim napretkom i na koncu – i svojim rezultatima zaslužio podršku punog Poljuda u srijedu. Bezrezervnu podršku bez obzira na rezultat.

Ali momčad Hajduka je zaslužila i nešto puno važnije – puno pravo da dočekuje Dinamo na Poljudu s namjerom da ga pobijedi.

Komentiraj