S kim se boriti ako ostanemo sami sa sobom?

Poluintervju s Marinom Brbićem: Ili jesmo ili nismo

Urednici i novinari pet redakcija danas su razgovarali s predsjednikom uprave Hajduka, Marinom Brbićem, bili smo među njima, evo što smo iz svega toga izvukli.

Za početak, pojašnjenje o tome zašto je ovo poluintervju, a ne obični, klasični intervju s pitanjima i odgovorima. Hajduk je sve samo ne običan klub, a način na koji ga se prati možda nije najgori na svijetu, ali je zasigurno jedinstven.

Opečeni raznim iskustvima, ljudi koji vode Odjel za odnose s javnošću kluba s Poljuda izbjegavaju raditi klasične intervjue „jedan na jedan“ s prvim čovjekom kluba, pa redovno to bude ovakva forma, gdje pet ili više novinara sjedi s predsjednikom i često se forma izgubi jer teško je razlučiti ponekad tko postavlja pitanja, a tko na njih odgovara.

Da se razumijemo, apsolutno nam je jasno zašto ljudi iz kluba to rade, i stvar je naše prilagodbe da tome onda pristupimo na malo drugačiji način.

Puno toga se u svoj toj kakofoniji izgovori „off the record“, pa je ključno izvući ono najvažnije, bez da se izgubi sam sadržaj, nevezano uz formu.

Kako mi na ovom našem portalu baš i ne patimo od forme, mi ćemo današnji razgovor pokušati dočarati drugačije, iako bismo vam najradije ustupili snimku razgovora, koju odmah nakon pisanja ovog članka moramo uništiti, jer puno je pikanterija koje nisu za javnost, a svakog novinara, pa bio on i polunovinar, svrbe prsti kad takve pikanterije dugo drži u ladici.

Imao je Marin Brbić podulji uvod, pričao je o samom povratku u klub, spomenuo je da je imao osjećaj nedovršenog posla i da je zato imao želju vratiti se na Poljud. Oduševljen je novim sazivom  NO, kaže da je brzo pronašao sebe u cijeloj njihovoj priči i da je uvjeren da se može napraviti dobar posao s njima.

Da skratimo taj uvodni dio, financije su stabilne, momčad se gradi logično, bez puno odlazaka, pokušava se uhvatiti kontinuitet, a problemi se rješavaju u hodu.

Došli smo brzo do onih najvažnijih tema, spomenuo je predsjednik jučerašnje priopćenje Torcide i Našeg Hajduka, i tu ćemo ga prvi put citirati:

„Mora se znati tko što radi u klubu. Igrači igraju na terenu, trener vodi prvu momčad, sportski direktor se bavi sportskim pitanjima, a uprava upravlja klubom. Nadzorni odbor nadzire rad uprave, a vlasnici štite svoje vlasništvo. To se mora raditi preko institucija, skupštine i nadzornog odbora.“

Photo: Miranda Cikotic/PIXSELL

Ono što muči predsjednika, jest baš to zadnje, naime, Brbić ističe kako je članski model nezamjenjiv u klubu, ali ne može prihvatiti obračunavanje preko medija, posebno ne na osobnoj razini:

„Dirati se u osobni integritet ljudi koji vode klub na osnovu subjektivne procjene nekolicine ljudi koji pišu priopćenja je nedopustivo. Kritika je dobrodošla, ali u svemu ovome, posebno što se tiče ovih pregovora s HNS-om, samo sam ja taj koji je odgovoran i ja preuzimam punu odgovornost. Kritizirati naknadno je lako, ali stavljati u pitanje moje poštenje i poštenje mojih suradnika stvarno nije dobro.“

Pojavila se negdje ovdje u razgovoru i sintagma „točka preokreta“, i visjela je negdje u zraku svih 120 minuta našeg druženja. Nekoliko puta smo je čuli, ali ovdje je Brbić malo prebacio temu na prijelazni rok, rekao je da će se ove godine prvo osiguravati pojačanja, tj. ulazni transferi prije nego se ide u ičiju prodaju.

Spomenuo je i da nije pred momčad stavljen imperativ Europe, jer poučeni iskustvom, stavljaju fokus na prvenstvo, bez da se odustaje od Europe, ali s obzirom na činjenicu da već u trećem pretkolu Hajduk nije nositelj jednostavno se ne vidi smisla u stavljanju imperativa.

Pričao je i o uspjehu pregovora s organizatorima ULTRA – festivala, i prvi put je tu spomenut i pohvaljen Andro Krstulović Opara, najavio je Brbić i nove sponzore, posebno jednog inozemnog, koji će dobiti mjesto na dresu jer će ući u top 5 najvećih sponzora kluba.

Za skupštinu kluba je najavio plan i program za sljedeće četiri godine, a iz njega je kao najvažniji detalj izvukao kamp, za kojeg najavljuje kako bi se već koncem sljedeće godine trebalo imati gotov projekt, lokaciju i modalitet vlasništva, a predviđeno je da najkasnije do konca 2022.-e Hajduk useli u njega.

Nagađati oko lokacija i svega što prati ovu najavu nećemo niti pokušavati, jer nakon desetljeća priče o tome početi ćemo u to vjerovati tek kad vidimo prva tri terena.

U suradnji s gradom se odradio projekt EU financiranja onoga što mi zovemo muzej, a u praksi je to interpretacijski centar, zbog pravnih zapreka, spomenuo je predsjednik i seljenje cijele fan zone na istočnu stranu Poljuda, na tragu onog što je prije par godina prezentirao Ivan Kos.

Svo ovo vrijeme nad nama je kao Damoklov mač stajalo to jučerašnje priopćenje i ta sintagma „točka preokreta“ i čekali smo da se dođe do teme pregovora s HNS-om.

Pitao je u međuvremenu kolega Duplančić s Dalmatinskog Portala predsjednika je li zadovoljan koliko je Domagoj Bradarić igrao na europskom prvenstvu mladih, a Brbić je odogovorio s jednim kratkim „Ne“, a kad je upitan kako gleda na činjenicu da je prije nekoliko tjedana izbornik Gračan sjedio na večeri u Međugorju sa Zdravkom Mamićem rekao je da na to gleda vrlo negativno i da smatra da izborniku tu nije mjesto. Kaže da to nije bila tema na sastanku s HNS-om, ali da to ne znači i da neće u budućnosti.

Tu je bilo vrijeme da se pozabavimo svi skupa „vrućim krumpirom“, ili još bolje „slonom u prostoriji“ – tim priopćenjem Torcide i Našeg Hajduka, te pregovora s HNS-om. Spomenute su teške riječi, poput izdaje, ali predsjedniku je jasno da sjedenje s arhitektima sveg onog zla koje se radilo Hajduku u prošlosti nikako ne može proći tek tako.

Brbić objašnjava da nisu uopće znali tko će sve doći na taj sastanak i da je što se Hajduka tiče to bio samo inicijalni sastanak, te da je Hajduk tamo došao razgovarati samo o svojim zahtjevima, a ne o utakmici reprezentacije na Poljudu.

Kaže da je poziv stigao iz Grada i da postoji pisani trag njegovog odgovora u kojem piše da će klub sudjelovati na sastanku samo ako se bude razgovaralo o zahtjevima Hajduka, a ako će se razgovarati o samoj utakmici da klub neće sudjelovati.

Pohvalio je tu još jednom Andra Krstulovića Oparu i rekao da je on taj koji je usmjerio sastanak u smjeru razgovora o zahtjevima kluba prema HNS-u, odbivši razgovarati o organizaciji utakmice prije nego se to riješi.

Photo: Miranda Cikotic/PIXSELL

Brbić smatra kako pregovori nemaju alternativu, te da Hajduk u poziciji u kojoj jest, a to je pasivna pozicija gdje ne sudjeluje u ničemu, zapravo samo gubi i da samim razgovorima nema što izgubiti, jer se kreće s najniže moguće točke. U pregovorima, kaže, razmišlja samo o interesima Hajduka i hrvatskog nogometa, te da ima potpunu podršku NO u tim pregovorima.

I tu dolazimo do ključnog momenta, ovdje ćemo opet doslovno citirati Marina Brbića:

„Ovo su strateška pitanja, koja se moraju usuglasiti s vlasnicima kluba, prvenstveno Gradom i Našim Hajdukom, i tu moramo biti jedinstveni. Ako smo razjedinjeni, u ovoj našoj borbi nemamo apsolutno nikakve šanse.“

Pitali smo ovdje predsjednika o tome je li on usuglasio svoje stavove s dva najveća vlasnika, posebno s NH, pošto je Grad očito u svemu i sudjelovao, a on nam je rekao da nije, jer je s NH odradio jedan sastanak nakon što je postavljen za predsjednika i da mu je tu izričito rečeno kako je stav NH da ne namjerava komunicirati s Upravom, već samo s NO.

Htio je pojasniti Marin Brbić svoja očekivanja i svoje namjere, bez da se brani, naglasivši kako je on sastanak shvatio kao prvi u nizu, na kojem će se samo dogovoriti termini daljnjih razgovora po točkama zahtjeva. Kaže da je to tako i dogovoreno, te da ovo što je izašlo nakon sastanka nije nikakav konačan ni zajednički stav, već samo hodogram rada.

Pitali smo ga je li svjestan da je dojam sasvim drugačiji, izgubilo se to negdje u kakofoniji pitanja i odgovora, spomenuo je i da postoji i stenogram tog sastanka gdje se vidi tko je što i kad rekao, pa smo ga, šokirani, pitali zašto jednostavno ne izađe s tim stenogramom.

Predsjednik je to odbacio, smatrajući da to ne bi bilo u redu prema drugoj strani i tu nas poprilično šokirao, pa smo pitali odakle uopće taj obzir prema strani koja je i ovaj razgovor iskoristila za spinove i svoje interese onako kako želi, a on je vrlo mirno odgovorio:

„Mi ne želimo biti kao oni. Ja ne želim igrati nepošteno. Mi nismo oni i ja se ne mislim služiti sredstvima za koje mislim kako nisu u redu.“

Pitali smo ga tad je li svjestan da bi tako mogao izgubiti i svoju poziciju a on je samo kratko odgovorio s „to nije nikakav problem.“

Došli smo i do tih famoznih sedam zahtjeva, koji su ponešto i zastarjeli, ponešto i nekompletni, pa smo pitali zašto se nisu modificirali, a dobili smo odgovor koji nismo očekivali:

„Pa ne znači da se neće mijenjati. Gledajte, mi ćemo u nekim stvarima vjerojatno biti radikalniji od Torcide i Našeg Hajduka, ali to je nešto što ćemo komunicirati na samim pregovorima, a ne otkrivati karte unaprijed. Gledajte, ja kao predsjednik sam tu da otvorim vrata i dogovorim sastanak, a stručni ljudi koji znaju više npr. o funkcioniranju sudačke komisije, A, B i C listama će voditi razgovore na sastancima koji će uslijediti.“

Ustvrdio je predsjednik i to da niti ispunjenje svih sedam zahtjeva neće riješiti probleme Hajduka i hrvatskog nogometa, ali da se od nečega mora početi.

Ovdje ćemo napraviti pauzu od prenošenja Brbićevih riječi i spomenuti neke vlastite dojmove prije nego se vratimo na to o čemu smo razgovarali s predsjednikom Hajduka.

Cijelo vrijeme smo imali osjećaj da se ne razumijemo s predsjednikom, u smislu da smo pokušavali pričati o dojmu koji su određeni potezi izazvali. Ne spadamo među one navijače Hajduka koji su spremni otpisivati ljude samo na osnovu stavova koji nam se ne sviđaju, a danas smo shvatili i da Marin Brbić ne razumije do kraja dubinu rana koje članovi Hajduka još uvijek osjećaju kad se spomene reprezentacija i HNS.

Dok je predsjednik off the record pričao o nekim detaljima samog sastanka, dok je odgovarao na pitanje o Šukerovom izostanku iz pregovora, razgovora, ali i realnog svijeta, kroz glavu mi je prolazila ona točka preokreta i nikako se nisam htio vraćati na nju, ma koliko neizbježna bila, jer u glavi sam imao sliku dva ovna na brvnu, i nisam htio čuti da itko unutar hajdučke obitelji izgovori rečenicu „ili mi ili oni“.

Pokušali smo zato krenuti isticanjem stvari koje nas povezuju, umjesto onog što trenutno razdvaja ljude koji vole Hajduk, pa smo postavili stvar ovako – spomenuli smo kako je očito da su ljudi koji vode HNS između sebe poprilično podijeljeni, i ne mogu se složiti oko ičega, ali prema vani izlaze jedinstveni i bez talasanja, dok s druge strane, ljudi u i oko Hajduka, koji imaju apsolutno iste ciljeve, ali se razlikuju samo oko načina na koji do njih doći prema vani izgledaju kao zaraćene strane…

„To je ta točka preokreta o kojoj govorimo. Mi moramo biti jedinstveni i veslati u istom smjeru. Ne smije se dogoditi da Naš Hajduk tri puta izlazi s priopćenjem u kojem javno kritizira pogreške kluba. Nije problem kritizirati, ali postoje i bolji načini, baš zbog tog dojma. Naš hajduk, Torcida, Hajduk i svi navijači Hajduka moramo biti jedno. Ljudi, dali ste mi ovlast, možete me smijeniti sutra, ako radim nešto pogrešno možete me smijeniti sutra, nemam nikakav problem s tim, ali ići ‘urbi et orbi’ sa subjektivnim mišljenjem samo radi štetu. Mislim da je neprirodno da idemo jedni prema drugima s priopćenjima, mi moramo sjedit zajedno i razgovarat. Smatram da u ovom trenutku ljudi koji pišu takvo priopćenje nemaju dovoljno informacija o procesima da bi me etiketirali na ovaj način. Klub je iznad svih nas.“

Opet smo spomenuli dojam, jer to je ono na osnovu čega ljudi reagiraju, često i brže i žešće nego na same činjenice, ali Brbić je tu već došao do točke preokreta:

„Ljudi, kažite mi imam li vaše povjerenje. Ako nemam, ja ću se isti čas pokupiti. Ako meni Torcida i navijači ne vjeruju ja nemam što tražiti ovdje.“

Ovdje smo zastali i moram priznati da sam osobno odlučio uopće ne sudjelovati u detaljiziranju sedam zahtjeva kluba o kojima se razgovaralo, to je u ovom trenutku ionako u samim povojima, ti razgovori će tek ozbiljno započeti za koji dan ili tjedan (ako uopće hoće), zvonio mi je alarm za uzbunu, jer ma koliko ja osobno nikad nisam bio uvjeren u posebne sposobnosti Marina Brbića ili bilo kojeg pojedinca, svjestan sam činjenice da bi još jedna smjena uprave u ovako kratkom periodu bila jednostavno katastrofalna, a pri tome mislim prvenstveno na dojam koji bi ostao nakon još jedne promjene smjera.

Photo: Miranda Cikotic/PIXSELL

Iz razmišljanja o najcrnjim scenarijima me trglo još jedno spominjanje gradonačelnikove uloge u početku pregovora s HNS-om, pa sam onako „s neba pa u rebra“ upitao znači li svo ovo hvaljenje uloge Andra Krstulovića Opare da je politika opet dobila utjecaj u klubu?

Nije tu tezu prihvatio Brbić, kaže da to nema veze s politikom, nego da je jednostavno gradonačelnikova uloga takva da mora predstavljati sve građane Splita i štititi imovinu grada. Dapače, smatra kako se gradonačelnik odupirao pritisku politike samim svrstavanjem na stranu kluba u ovom sporu s HNS-om.

Kako je naš kolega Damir Petranović neki dan rekao, a Brbić danas ponovio da se zakon o sportu formalno provodi, ali se njegov duh potpuno izgubio, spomenuli smo i mogućnost da HNS prihvati sve zahtjeve na formalnoj razini, ali da po svom starom običaju izigra duh tih zahtjeva, ali Brbić je tu jasan, kaže da je Hajduk taj koji će donositi odluku o tome jesu li se zahtjevi ispunili ili nisu.

Teško je bilo vratiti predsjednika s one točke preokreta: „Još jednom ponavljam, ako sam ja problem, recite, ali nemojte to raditi bez da imate jasnu strategiju kako dalje. Smatram da Naš Hajduk mora sudjelovati u strateškim pitanjima i mora sjesti i odlučiti u kojem smjeru se želi ići. Vi novinari isto imate ogromnu ulogu, mi svi zajedno moramo raditi u dobrobit Hajduka.“

Tu smo postavili jedno pitanje koje nas muči već godinama, iako je možda Marin Brbić zadnji kojega smo to mislili pitati:

Ono što je zajedničko Vama, Našem Hajduku i Torcidi su želja za dobrobiti Hajduka i poštenim nogometom, smatrate li Vi da u okruženju u kojem se ovo sve zajedno odvija da takve želje i planovi uopće imaju ikakvu šansu za uspjeh?

„Uvjeren sam da imaju, ali za to treba vrijeme, i trebaju potrošeni ljudi otići. A mi moramo biti jedinstveni, još jednom to ponavljam.“

Jasno Vam je i da se u javnosti već pojavio narativ kako Hajduk samo želi ući u strukture HNS-a da bi pridobio utjecaj u savezu za sebe i svoju korist?

„Ni slučajno. Mi želimo i moramo biti u strukturama, ali apsolutno se moramo boriti za ravnopravnost svih klubova. Naši ljudi moraju biti tamo iz jednostavnog razloga što mi trenutno nemamo niti informaciju o čemu se razgovara, a kamoli da bismo utjecali na odlučivanje.“

Photo: Miranda Cikotic/PIXSELL

Na samom koncu razgovora smo malo došli do daha i pokušali raščlaniti neke stvari. Spomenuo je predsjednik kako je prvi mandat bio puno teži u smislu pravih problema, pukog preživljavanja, ali da je bilo lakše raditi u situaciji u kojoj nije bilo spinova ni međusobnih besmislenih svađa, jer je postojao jasan cilj. Rekao je da smatra da je ovo velika prilika za Hajduk, da je situacija i financijski i sportski dobro sređena, a on se prisiljen baviti stvarima koje su na koncu zapravo nebitne za klub.

Pitali smo ga za kraj je li svjestan činjenice da ni unutar kluba nema sređenu situaciju po pitanju jedinstva i da postoje ljudi unutar kluba kojima njihovo „mi“ nije isto što i navijačima i članovima.

„Znam da nije do kraja sređena, ali radimo na tome, imamo jasnu sliku kako to riješiti. Došli smo do točke preokreta i znamo kako to riješiti. Samo molim malo mira da to odradimo najbolje kako znamo.“

Točka preokreta, dragi čitatelji. Ma što to značilo.

Mi nismo shvatili do kraja, ali možda i nije stvar u tome da svi sve shvatimo. Možda bi unutar Hajdukove obitelji trebalo malo više povjerenja, možda bi trebalo malo više mira, možda je ovo sve samo san, a možda je najbolje i Brbića staviti na raketu.

Mi odgovor nemamo, nadamo se da ga imaju ljudi koji rade u Hajduku, vode ga, nadziru i odlučuju o njemu.

Komentiraj