pred derbi

Pomoćni trener Hajduka Goran Rosanda: “Inzistiramo da igrači preuzmu rizik u igri”

S pomoćnim trenerom Hajduka smo razgovarali u tjednu priprema za najveći derbi hrvatskog nogometa, kojeg u nedjelju Dinamo i Hajduk igraju u Zagrebu.

U novom stručnom stožeru Hajduka prvi pomoćnik glavnog trenera i video analitičar je Goran Rosanda, tridesetogodišnji magistar kineziologije iz Pule. Od ljudi s Poljuda smo dobili informacije da je riječ o stručnjaku koji veoma detaljno priprema analize i radi plan utakmice i da je u stanju o nogometu pričati danima.

Kako nismo imali toliko vremena, krenuli smo odmah s onim što navijače Hajduka vjerojatno najviše zanima.

Kakva su očekivanja pred utakmicu s Dinamom?

– Analizirali smo ih već do detalja. Oni igraju fiksno u formaciji 4-3-3, više-manje stalno na isti način. Naša dilema je još uvijek želimo li im „uzeti loptu“ u potpunosti, ili je prepustiti njima. Ono što je nama ključno i što nas zanima je činjenica da ćemo u momčadi opet imati dosta mladih igrača i zanima nas njihova reakcija na ambijent, koji će biti drugačiji nego u zadnjih nekoliko utakmica, a još više i na kvalitetnog protivnika.

Kroz neke okidače protivničkog pressinga pokušavate izvući protivničku momčad da vas napadne visoko, pa ih onda brzom tranzicijom napasti kad se „razvuku“. Hoće li to biti moguće protiv Dinama?

– Oni nisu momčad koja je sklona visokom pressingu, iako možda to i promijene protiv nas. Reći ću vam ovako; da imamo mjesec dana zajedničkog treninga više, nametnuli bismo taj sustav 100%, čak i protiv Dinama. Sad smo na granici da razmišljamo o želji između pragmatizma i želji da se tako igra.

Ljudi moraju razumjeti da mi ne igramo tako jer je to lijepo, nego igramo tako jer to smatramo učinkovitim. Kad pričamo s igračima, stvar je da oni u određenom trenutku nemaju potpunu sigurnost u to da možemo tako igrati, pa im je ponekad lakše samo ispucati loptu napamet. Stvar je samopouzdanja i vježbe. Tek smo počeli s ovim načinom igre, pa nam se i dogodi situacija kao u Osijeku gdje ne otvorimo kako treba, a Ljubić svejedno odigra kratki pas. Logično je da se nakon toga u igrače uvuče nesigurnost. Protiv Rudeša, gdje se imalo vremena i prostor, vidjelo se da možemo to igrati.

Naš cilj je da za dva ili tri mjeseca to možemo igrati i protiv Rijeke, Dinama ili Osijeka, koji daju puno manje prostora i vremena. Mi smo sigurni da mi to možemo, samo treba malo strpljenja, posebno u ovim jačim utakmicama.

Osijek vam je radio probleme pritiskom na organizatore igre i puštanjem stopera da vode igru, a nakon što je otpao Borja Lopez, sad ste ostali i bez Ismajlija. Vi ste u stožeru zaduženi za plan igre, kako ćete nadomjestiti te igrače i doskočiti problemu?

– Neka to ostane u svlačionici do utakmice. Sve su opcije otvorene.

Već dugi niz utakmica, Hajduk, posebno protiv Dinama ima problem s defenzivnim prekidom?

– Vjerovali ili ne, jedan od treninga ovog tjedna će biti od početka do kraja posvećen samo prekidima. Mislim da je to najbolji odgovor na ovo pitanje. Već smo pripremili materijale, skinuli mali milijun snimki Dinamovih prekida, i stava smo da je u derbiju jako važan taj detalj. U momentumu u kojem smo sad, voljeli bismo mi biti ti koji ćemo poentirati iz prekida, a ne oni.

Odakle Vi u Hajduku, mlad momak od 30 godina, iz Pule, preko Zagreba u Hajduk?

– Siniša Oreščanin i ja smo se upoznali još dok sam bio na fakultetu u Zagrebu. Brzo smo „kliknuli“ i već osam godina smo zajedno. Ta suradnja vam je nakon osam godina došla do razine da ne moramo niti previše razgovarati. Odmah ujutro čim krenemo, zna se tko što radi, Six je u tom menadžeriranju zaduženja vrhunski, točno se zna što je čiji dio posla, na kraju dana sjednemo svi zajedno i prodiskutiramo odrađeno, ali vjerujte mi, gušt je raditi u ovakvom timu. Mlad, sam ali, iskustva već imam više nego dovoljno.

Uvijek se postavlja pitanje autoriteta mladih trenera?

– Vjerujte mi, ne da nema problema s autoritetom, nego sve ide kao po koncu. Mi uvijek imamo sljedeću devizu; ne prodajemo mi ovdje Sveto Pismo, nego mi činimo model optimalnim svaki dan. Svaka nova prilagodba je dobrodošla. Sve što probamo izanaliziramo do detalja, provjerimo što nam je određena odluka donijela, a što nije. Kad pričate s igračima, nema pozicije autoriteta, nego pozicije znanja. I oni znaju nogomet, njihovi odgovori su često vrhunski, pa i oni sudjeluju u kreiranju odluke.

Na koncu, svaki potez, svaku kretnju, svako dodavanje koje tražimo od igrača, za to postoji neki razlog. Evo, jedan banalan primjer. Imali smo puno primjera gdje igrač trči prema aut crti, a igrač s loptom mu upućuje dubinsku loptu. Onda smo im prikazali hrpu takvih situacija i pokazao im da niti jedna nije uopće bila primljena, a kamoli da je iz toga nešto dobro proizašlo. To u tom trenutku nema veze s godinama, oni su dovoljno pametni da sami izvuku zaključak.

Koji su Vaši zaključci o momčadi nakon ovog kratkog perioda što ste s njima?

– Gledajte, mislim da se zadnjih par tjedana počela događati neka momčadska logika, koja je u 70% slučajeva dobra u prve dvije trećine terena, a 70% nije u zadnjoj trećini, ali mi moramo prvo osigurati da su te prve dvije trećine dobre, a vidjeli ste protiv Istre da i u te prve dvije trećine zašteka, jer smo bili previše okomiti, slabo smo stajali u prevenciji ispod lopte, mi smo se spremili na to da će oni reagirati na okidače pressinga, i kad se to nije dogodilo, jednostavno smo ostajali prepasivni. Stvar je vremena, puno informacija igrači novih dobivaju, često se i vrate nekim starim mehanizmima, onda čekamo poluvrijeme da im napravimo prilagodbu. Potrebno je vrijeme.

Vrijeme je nešto čega je u Hajduku kronično nedostajalo, a publika i nije poznata kao najstrpljivija na svijetu?

– Navijači traže okomitost, i ja sam s njima u potpunosti suglasan. Stvar je u tome da je to proces, da je za to potrebno vrijeme, jer da bi momčad u zadnjoj trećini mogla biti okomita, za to moraš ostvariti neke preduvjete. Jer ako ćete biti samo okomiti, bez prave pripreme, to će biti stihijski nogomet koji ništa dobro neće donijeti.

Spominje se često da igramo tiki-taku, ali to ne može biti dalje od istine, neću reći da je to glupost da nekog ne uvrijedim, ali mi koristimo loptu kao sredstvo pomicanja protivnika da bismo otvorili zone u kojima mi želimo napasti. Tiki – taka se može koristiti u trenutku kad imate sigurnu prednost, pa želite samo zadržati loptu, mi to zovemo posjed radi posjeda, da se potroši vrijeme. Ali publika ni to ovdje ne trpi, ali mislim da je to dobro, da nas tjera naprijed. Baš smo sad u utakmici protiv Istre u zadnjoj minuti imali situaciju gdje je trener vikao da zadržimo posjed, a kasnije smo zaključili da na punom Poljudu to neće biti moguće, jer ćemo dobiti zvižduke ako ne krenemo po još jedan gol.

Za kraj, koja je krilatica u svlačionici pred utakmicu u Maksimiru, što ćete pokušati usaditi igračima kao osnovnu misao pred izlazak na teren?

–  Imamo svoj plan i moramo ga se držati sa samopouzdanjem. To zvuči bez veze, ali to je stvarno tako. Inzistiramo da igrači preuzmu rizik u igri. Vidjeli ste Ismajlija, napravio je nekoliko rizičnih dodavanja i driblinga protiv Istre, ali mi inzistiramo na tome. Protiv Dinama je to puno rizičnije nego protiv Istre, ali mi to moramo tražiti od njih i u ovu nedjelju u Maksimiru. Najlakše je igrati alibi igru, ali onda ćemo za tri mjeseca opet igrati s Dinamom i bit ćemo isti kao i danas. Naš cilj je da za tri mjeseca budemo puno bolji, a to se postiže tako da se preuzima rizik. Ako je cijena toga dva ili tri poraza protiv jakih protivnika, neka bude, ali samo tako možemo postati bolji i početi pobjeđivati.

Komentiraj