urednički komentar ponedjeljkom

Sustav upravljanja, sustav igre i sustavno maltretiranje

Damir Burić je učinio nešto što je malo njegovih prethodnika bilo spremno učiniti – prilagodio je svoju ideju igre kadru kojim raspolaže i pokazao pragmatičnost koja je ponekad nužna za uspjeh, danas analiziramo gdje je granica između pragmatičnosti i principijelnosti kada je u pitanju sustav upravljanja Hajdukom.

Idemo po redu – sustav upravljanja. Marin Brbić je odlučio krenuti „all in“, potpuno staviti pod kontrolu sve klupske strukture, odletjeli su šef akademije i trener, bolan je to bio rez koji je podijelio i onaj dio hajdučke populacije koji je do tog trenutka izgledao poprilično ujedinjen, ali Brbić je odlučio legitimno i vrijeme će pokazati je li uspio staviti sve strukture pod svoju kontrolu.

Subjektivni dojam Vašeg polunovinara koji godinama prati i komentira procese u Hajduku jest da je Brbić samo zagrebao po površini, jer puno je još toga u klubu što ne funkcionira na pravi način, a ono što bi bilo fatalno je da se kadrove bira po nekakvoj lojalnosti predsjedniku, jer jedini kriteriji u Hajduku moraju biti stručnost, poštenje i rad.

Činjenica jest da predsjednik Brbić ne zna o nogometu dovoljno da bi razgovarao o stručnim pitanjima sa šefom akademije ili sportskim direktorom, ali mora postaviti sustav tako da sportski direktor, ili član uprave zadužen za sportski segment ima sve ovlasti i znanje da upravlja kompletnim sportskim segmentom kluba.

Hajduk pobijedio Goricu u vatrometu grubosti

Neovisnost svakog trenera unutar sustava je ključna, samo tako se može osigurati normalan sportski razvoj, nadam se da je Boro Primorac osoba koja je kroz desetljeća rada u uređenim sustavima to dobro naučio, te da će biti dovoljno pametan da ne dopusti nikome da mu se miješa u posao, baš kao što se nadam da će ljudi koji vode klub biti dovoljno pametni da se ni ne pokušavaju miješati u struku.

Način na koji je na kormilo Hajduka došao Damir Burić je jednako nakrivo odrađen kao što je nakrivo odrađeno i njegovo micanje s istog prije nekoliko godina. Bilo je to još jedno ad-hoc rješenje, i svakome je jasno da je doveden od strane predsjednika, a ne sportskog direktora.

Ono što nije sporno jest da Damir Burić ima znanje i određenu ideju, ma koliko se to ne sviđalo onima koji ga posprdno zovu knauferom i neznalicom.

Hajduk bi mogao dovesti i Jurgena Kloppa na klupu, ne sumnjam da bi među navijačima imao barem trećinu žestokih protivnika, na koncu, ne treba se vraćati na priču o Luštici i Iviću, to je jednostavno tako.

Burić je, po mojem skromnom sudu, pogriješio kad je već u prvoj utakmici stubokom promijenio postavke na terenu, ali to je njegovo pravo i rezultat mu je na koncu dao za pravo.

Meni je iskreno žao što Siniša Oreščanin nije izdržao, što jednostavno nije bio spreman za Hajduk kakav jest, jer imao je ideju koja mi se osobno jako sviđala. Problem je što ja to u dlaku isto mislim i za senhor Carilla, a na koncu, jednako mi je žao bilo kad se Hajduk olako riješio Burića onomad, makar nikad nisam bio zaljubljen u njegov stil igre.

Hajduku treba kontinuitet, to je valjda napisano mali milijun puta u zadnjih dvadesetak godina, i tek kad vidimo jednog predsjednika, jednog sportskog direktora i jednog trenera koji će ostati barem četiri godine u sedlu, moći ćemo pravilno suditi o njihovu radu.

Za sada, jedini kontinuitet koji imamo jest sustavno maltretiranje Hajduka i njegovih navijača.

I tu se vraćamo na početak, na sustav upravljanja. Marin Brbić napravio je kardinalnu grešku kad je ušao u pregovore s HNS-om, to je sad već valjda i njemu jasno. Doveo je klub u situaciju da svaki nedosuđeni penal za Hajdukove protivnike izgleda kao dio nekakvog „deala“ sa strukturama u HNS-u koje prosječan Hajdukov navijač ne želi vidjeti ni na fotografiji, a kamoli u salonima Poljuda.

Hrvatski suci su jednostavno – loši. Čak i kada možda ne žele oštetiti nikoga, oni štete igri, jer jednostavno nisu selekcionirani po kriterijima stručnosti i znanja, nego po svakakvim drugim, za to je dovoljno provjeriti rodbinsko – političko – kumske veze u sudačkoj organizaciji.

Hajduk ima jednostavnu situaciju – na koncu, rekao je to i Marin Brbić, kada je uvjetno pristao na razgovore i najavio da će se ocijeniti koliko je HNS spreman na promjene i na osnovu toga odlučiti hoće li se nastaviti s pregovorima oko organizacije utakmice reprezentacije na Poljudu.

Jasno je da se nije napravilo ni milimetra pomaka, i doista mi nije jasno zašto Hajduk ne izađe javno sa stavom da prekida pregovore, jer ako je imenovanje gradskog HDZ-ovca na mjesto u sudačkoj komisiji korak naprijed, onda doista imam dijametralno suprotno viđenje stvari od ljudi koji vode Hajduka i dalmatinski nogomet.

Uprava Hajduka dužna je to učiniti i ovaj put prebaciti lopticu gradskim ocima, koji se toliko kunu u Hajduka – evo gospodo, mi sudjelovati nećemo, pa vi lijepo sami organizirajte svoj predizborni skup s HNS-om.

A kako sam već sinoć napisao, umjesto da se odustaje od ideje stranog povjerenika za suđenje, mišljenja sam da se treba tražiti i strane suce, sve dok se u sudačkoj organizaciji ne provede lustracija u potpunosti.

Komentiraj