Urednički komentar

Torcida mora i može bolje

Nerado se hvatam pisanja o Torcidi, jer vrlo je teško pisati javno o nečemu što je toliko heterogeno i toliko drugačije funkcionira od svega na što je javnost navikla, ali postoje vremena kad se na neke stvari treba upozoriti.

Prvo i osnovno, idemo razlučiti osnovne pojmove. Kako i Torcidaši često pjevaju – „kad si prvi na kraju sezone, cili grad slavi šampione…“ – što zorno pokazuje kako se svatko može proglasiti pripadnikom Torcide, kupiti majicu, čak se i učlaniti u službeni Klub navijača Hajduka.

Ako pitate bilo kojeg pravog Torcidaša – to nije ono što određenog pojedinca čini pripadnikom Torcide.

Idemo još dublje, idemo istražiti statut samog Kluba navijača, gdje u članku 7. lijepo piše:

Klub je osnovan u cilju:
– očuvanja identiteta, promicanja ugleda i sveukupnog razvitka Hrvatskog nogometnog kluba ,,Hajduk Split“ (dalje u tekstu: HNK,,Hajduk”);
– promicanja temeljnih vrijednosti nogometa kao sporta i njegovog socijalnog, kulturnog i edukativnog značaja u razvoju civilnog društva;
– promicanja i unapređivanja nogometne i navijačke kulture u Republici Hrvatskoj;
– organiziranja i vođenja sportskog natjecanja

U sljedećem članku su pobrojane djelatnosti KNH Torcida Split, evo dijela koji je jednako važan kao i svi drugi:

– promicanje zaštite i očuvanja tradicionalnih pozitivnih vrijednosti nogometa prvenstveno kao sporta;
– proaktivan i multidisciplinaran pristup prevenciji nasilja prije, za vrijeme i nakon održavanja
sportskog natjecanja;
– aktivan rad na suzbijanju svih oblika diskriminacije nogometnih navijača u društvu,

Samim ovim, jasno je da Torcida kao grupa ima pozitivnu ulogu u društvu, i neću se ovdje baviti ni samom udrugom, ni samom grupom i njenim problemima i diskriminaciji na koju nailazi, to je jednostavno tako, mislim da smo na ovom portalu dovoljno puta pokazali kako znamo razliku između huligana i navijača i da apsolutno ne podržavamo generaliziranje ni trpanje svih u isti koš, baš kao što smo nebrojeno puta pisali o činjenici da za Torcidu i navijače Hajduka, a često i same Splićane i Dalmatince vrijede druga pravila u medijima u odnosu na druge.

Baš kao što me ne zanima problem koji Hajduk ima s ULTRA festivalom i Gradom Splitom oko travnjaka, nego me zanima zašto Hajduk nije spreman na sve opcije i nije sa svoje strane odradio sve da travnjak bude spreman, jer važnije je to od bilo čega drugoga, tako ću napisati i da mi nije jasno zašto se pojedincima koji iskaču iz svake regule normalnog ponašanja dopušta da se predstavljaju „Torcidašima“ u bilo kojem trenutku.

Torcida je oduvijek bila avangarda, u dobroj mjeri je to i danas, a baš radi toga privlačna je kao grupa mladim ljudima koji traže svoj identitet u društvu. A društvo je zatrovano mržnjom, lošim odgojem i netolerancijom, a nasilje je općeprihvatljiva pojava i Torcida je najmanje kriva za to, to dolazi iz samog vrha države već godinama, potiču se najniže strasti i ističu se razlike među nacijama, vjerama i svjetonazorima kao nešto loše.

U tom smislu, Torcida bi trebala biti avangarda još jednom i morala bi educirati svoje pripadnike, a posebno one koji se žele dokazivati na krivi način, o tome što je navijački kodeks, navijačka čast i što znači biti pripadnik Torcide, a još više pripadnik te obitelji Hajdukovih navijača u širem smislu.

Junaštvo, čojstvo, poštenje, prkos moćnome, zaštita slabome.

Imitiranje loših navijačkih filmova iz inozemstva, pristajanje da se u ime dokazivanja ne znam kome cijela grupa etiketira kao netolerantna i posvećena dnevnopolitičkim pitanjima je nedopustivo za jednu organizaciju takve povijesti kao što je ima Torcida.

Hajduk i dobrobit Hajduka i hrvatskog nogometa je jedino i isključivo oko čega se Torcida okuplja. Nitko ne brani Torcidi iskazivati stav oko bilo čega, ali uvijek se to radi na pravi način – dogovorom svih onih koji su aktivni u samoj grupi, i uvijek se pazi što i kako se govori, objavljuje i piše.

O samom supetarskom slučaju je besmisleno i pisati, toliko je to nepovezano s onim što Torcida jest i što Torcida predstavlja, da doista vjerujem kako će to cure i momci riješiti među sobom.

Kao netko tko ima dovoljno godina da to može napisati, još jednom ću uputiti poziv svima koji jesu Torcida da se okane svakog nasilja, jer nasilje uvijek rađa zlo, i sve je bolje od toga. Znam da je to vapaj u pustinji, ali ako ništa drugo, možda će netko promisliti u onom trenutku kada odluči nekoga udariti, jer onog trenutka kada je prvi udarac upućen, svaki razum prestaje i svaka rasprava je bespredmetna.

Da, Torcida je još jednom stigmatizirana i još jednom je iskorištena prilika da se udari po onima koji su najnepoželjnija skupina u državi i doista imaju pravo osjećati se kao „Neprijatelj broj 1“.

A baš zato što znaju da je to tako, moraju biti pametniji, jer kada imaš državni aparat, medije i svekoliku javnost kao one koji te žele ugasiti, onda jednostavno moraš funkcionirati drugačije.

A snaga se puno bolje pokazuje tolerancijom i ignoriranjem, nego nasiljem. To je ključna lekcija koju bi svi mladi momci koji napadaju u grupi trebali naučiti. Nije teško uputiti udarac. Teško je primiti udarac i okrenuti drugi obraz.

Na koncu, da ne bi netko slučajno spomenuo kako nismo pisali o napadima na Dalmatince u Zagrebu ili na Hajdukovce u Šibeniku – jesmo. Nebrojeno puta.

Ali nekako si utvaram da oni koji bi sebe rado nazivali Torcidašima nikako ne žele biti isti kao ti koji to po Zagrebu rade već desetljećima. I zato bi bilo dobro da se okane uličnih tučnjava i političko-nacionalne netrpeljivosti.

Jer onda neće davati povoda da jedna nižerazredna političarka, iz lijevog krila partije koja je uništila ovu zemlju proziva cijelu jednu grupu ljudi kako bi se dokazala svojem političkom spektru.

 

Komentiraj