PROHUJALO S ARIJOM

Abortus Kumulonimbus

“Neki ljudi su poput oblaka. Kad nestanu, dan je prekrasan.”
Paulo Coelho
(promatrajući svoju ženu kako odlazi nakon petominutnog predavanja o važnosti spuštanja daske u WC-u)
Ovaj vikend bilo je oblačno. Oblaci su se nadvili nad Splitom i Zagrebom točno u 10h. Nisu se zadržali puno, ali dovoljno da prepoznam u njima jednu određenu ljepotu.
Da ih nema, ne bi znala cijenit sunce.
Riječ je o kumulonimbusima. Njihova pojava često izazove tornado u mom mentalnom sklopu –  kad me moje logičke sposobnosti, rastegnute poput žvake, iznevjere koliko god ih se trudila primijeniti da shvatim neke stvari. Onaj moment kad prihvatim poraz i podsjetim sebe da prije svega moram bit tolerantna, nasmijem se. Taj smijeh je već u 19. stoljeću opisao Gogolj. Nazva ga je smijeh kroz suze.
Kad je prije par dana don kumulonimbus Damir Stojić svoje neistomišljenike nazva šakom jada bila sam pomalo razočarana. Očekivala sam puno više od čovika koji je očito svoj vrhunac dosega 2014. godine kad je izjavia da je medicinski nevjerojatno da djevojka zatrudni tijekom silovanja. Naime, Bog je predvidia predigru da bi se ženino tijelo pripremilo. S obzirom da životinje i silovatelje predigra ne zanima, žena ne može zatrudnit.
Nasmijala sam se tada.
Kroz suze.
I učinila sam svog razrednika iz biologije ponosnim.
Razmišljala sam i o Geraldu Bulteru i predigri.
Ej, pomalo. Nije onako kako izgleda.
Uglavnom.
Epifanija.
Predigra zapravo služi da tijelo obavijesti jajne stanice radi li se o silovanju ili običnom seksu. S obzirom da životinje i silovatelje ona ne zanima, u trenutku kad se, uhvaćene na prepad, jajne stanice nađu oči u oči sa spermijima, pretvaraju se u Geralda Butlera iz “300” i poviču “Ovo je jajna stanica.” Zatim ih potiraju u p*** materinu, skužajte IZ nje uz objašnjenje da ih ne mogu oplodit jer nisu spremne. Ipak su došli pola ure prije i nisu slijedili Božji plan. Više sreće drugi put, a do sreće se dolazi prethodnom najavom i to na sljedeći način: 2x uhvatiš za sisu, 3x za guzicu itd. pritom koristeći se rukama, nogama, jezikom, stranim predmetima – dakle radiš što god ona voli i intenzitetom kojim želi. Jedino tako ćeš dobiti pristup.
Ako ti je ovo prekomplicirano, možeš ić putem Monike iz Prijatelja koja je erogene zone označila brojevima od 1 do 7:
“Okay, you could, uh, start with a little one… a two… a one, two, three… a three… a five… a four, a three-two… a two, a two-four-six…Two-four-six… four…A two…Two… four-seven… five-seven …Six-seven; seven, seven,  SEVEN, SEVEN, SEVEN-SEVEN-SEVEN-SEVEN!!!”
I tako… ne samo šta žene znaju prcat muškarce u zdrav mozak već su to počele radit i jajne stanice spermijima. Odsustvo predigre, može se proglasiti i kontracepcijskim sredstvom. Kondomi su skup sport, dakle, ako ne želiš dicu, prakticiraj quickie. Ne boj se, jajne stanice – nepokolebljivi čuvari opsjednuti savršenim tajmingom se brinu za tebe.
Sad mi je jasno zašto nam je natalitet pa – sjebala nas predigra, a bome i percepcija vremena.
Šteta šta je sad 2017. godina i don Stojić još nije objavia knjigu “Predigra – prvi korak do potomstva”, “Predigra for dummies” ili pak Predigra – jedini način da savladavate dvije prepreke koje vas dijele od malog katolika: ženine skupljene noge i jajne stanice.“
Šteta šta je sad 2017. godina i naše hrvatsko nebo je još uvik puno kumulonimbusa – oblaka zbog kojeg sam se morala tri puta vraćat u Hrvace da bi isprobala paragliding. Kumulonimbusi znaju bit opasni.
Zbog njih ne možeš letit.
Ne možeš osjetit tu slobodu.
Prošle godine doslovno. Danas figurativno.
Drugi upečatljivi kumulonimbus bila bi Željka Markić – šala koja je prešla sve granice okrutnosti; „prilika“ o kojoj Morgan Freeman priča u Svemogućem Evanu:
“Ako netko moli za strpljenje i toleranciju, misliš li da će mu Bog dat strpljenje i toleranciju? Ili će mu dat priliku da bude strpljiv i tolerantan?”
I što se zajebah, jooooo. Tražila sam sve to i dobila Željku Markić + xy njenih pristaša.
Mislim, mi smo ih dobili.
Fakat nemam ništa protiv Hoda za život ili pak U ime obitelji, ali nek se drže svoja četiri zida.
Šalim se, naravno. Hrvatima nekako ide prirodno da tako završe rečenicu nakon “nemam ništa protiv, ali.” Na minutu poželih da sam taj Hrvat. Brzo sam došla sebi. Dakle, ne moram se s njima slagat da podržim njihovo pravo na slobodu govora i javno okupljanje. Prihvatila sam da su drugačiji od mene i ne očekujem da dijelimo isto mišljenje.
ALI !!! (nek se drže svoja četiri zida) Opet šala.
Imam puno toga protiv njihove potrebe da svoja uvjerenja pretvore u zakon koji bi svi mi trebali slijedit. Na tom putu do vrha zaboravili su šta znači bit čovik  (smiješno s obzirom da se dotiču ljudskih prava).  Čovik koji je svjestan svih različitosti te ih uvažava, čovik koji ne nameće svoje stavove k’o jedino ispravne, čovik koji se ne uzdiže nad drugim ljudima.
Stoga…
ALO! STOJić! Si čula za onu “Tvoja sloboda završava tamo di moja počinje.“”
Nećemo se igrat Darka Miladina i hotela.
Nema smisla da sad pričam o abortusu. Neću ti reć ništa novo, a i virujem da si već dobila i previše informacija. O abortusu su ti pričali najvjerojatnije muškarci poput don Damira Stojića s pro-life strane,  a žene s pro-choice. Znaju takvi muškarci bolje od mene osjećaj kad vidiš pozitivni test za trudnoću. A ti si nespremna (još se ne znaš brinit ni za sebe) i dekintirana (da si imala love, kupila bi kondome), a otac je… otac se boji vezivanja, emocionalno je nedostupan jer ga je prije 10 godina ostavila neka ženska i još to nije prebolia.
Vidiš. Nema smisla.
Mene više zanimaju ljudi koji se okupljaju oko ova moja dva kumulonimbusa. Svi oni smatraju da su njihova uvjerenja vrijedna toga da postanu zakon, a zakon mora bit pravedan i u službi čovjeka (i fetusa) pa me zanima:
Rade li? Koja im je najdraža čokolada? Šta čitaju? Šta slušaju? Tko im je uzor? Je li im ikad puka kondom? Vole li britanski bend The XX? Di su stekli svoja uvjerenja? Jesu li se ikad seksali bez zaštite? Na kojim su drogama? Skupljaju li salvete? Zašto misle da su bolji od mene? Jel igraju PlayStation? Šta stavljaju u topli iz Popaja? Ako smo svi pred Bogom jednaki zašto nismo pred njima? Jesu li oni bitniji od Boga? Kad im ističe registracija auta? Di će ić na ljetovanje? Ako me Bog prihvaća onakvu kakva jesam, zašto oni ne?
Ne znam odgovore na ova pitanja. Uostalom, njima samo Bog može suditi.
Nego… znaš li možda ZA Čičikova?
On je glavni lik iz Gogoljevih Mrtvih duša. Bia je nekadašnji carinski službenik optužen za korupciju. Međutim, kako u sebi nije ima previše skrupula i nije se toliko zamara moralom, odlučio je da postane ugledan član društva, zahvaljujući najnovijoj prevari koje se dosjetia. Od raznih plemića i drugih gradskih moćnika on zapravo kupuje „mrtve duše”.  Cilj mu je bia dokopat se posjeda na kojem država prodaje jeftino zemljište. Mrtve duše su mu trebale da ih prijavi kao svoje kmetove zbog čega bi na kraju dobia kredit u banci. Kako je bia vješt u komuniciranju s drugim ljudima i ima je dobro razvijene društvene vještine, nije mu trebalo puno da zbog svoje slatkorječivosti osvoji skoro sve stanovnike.
Ipak pri kraju romana Čičikov upada u nevolju jer su otkrivene malverzacije, a zbog krivotvorenja testamenta završava u zatvoru. Nakon što je mislio da je sve gotovo uspijeva se spasiti uz pomoć lokalnog bogataša Murazova. Čičikov sjeda u kočiju i tu prestaje rukopis romana.
Poznato?
Ruski realizam – XIX st.
Hrvatska realnost – još smo tamo i hodamo… unazad.

Komentiraj