Urednički komentar

BOŽIĆNA PRIČA: Biramo li još uvijek Barabe?

Malo više od dvije tisuće godina je prošlo. Ako je za vjerovati napisanom, doći će On opet, i to uskoro.

Ljudska srca klonula su od straha zbog onog što se događa na zemlji i iščekivanja onog što prijeti svijetu. Rat i nasilje vladaju svijetom, događaju se strašni potresi i vlada glad. Sve je spremno za Gospodinov ponovni dolazak.

Zamišljam Njegov dolazak.

Kao prvo, ma koliko se slika plavokosog i plavookog Gospodina nagledasmo, Čovjek je bio Židov i izgledao je i bio obučen otprilike kao što izgledaju i kao što su obučeni siromašni Arapi danas.

Bio je tih i miran, protiv svakog nasilja, volio je bolesne, drugačije, odbačene, gladne i potlačene.

Za očekivati je da bi i ovaj put došao bez dokumenata, bez nekog dokaza da je on Sin Božji.

Kako bismo ga dočekali? Jesmo li naučili što iz povijesti? Nekako mi se čini da bi ovaj put skončao u Guantanamu, jer Amerika je zamijenila Rim, a strogo ispitivanje je zamijenilo raspeće.

A mi? Slijedimo li Njegov nauk i štitimo li i volimo li nemoćne, drugačije, bolesne i odbačene, klanjamo li se Njemu ili ispraznim idolima i trgovcima što zauzeše opet Njegov hram?

Volimo li svoje neprijatelje ili ih u strahu, neispunjeni Njegovom ljubavlju mrzimo, baš suprotno Njegovom učenju? Težimo li sreći i ispunjenju Njegovom ljubavi, ili se trčimo pokloniti lažnim idolima, i tražimo ispunjenje kroz lagodan život i bogaćenje, a znamo da se tako ne ulazi u Kraljevstvo…

Zapravo, kad malo bolje promislim, možda je i došao, ali ga nismo ni primjetili, nego smo ga strpali u neki izbjeglički logor, jer što će nam taj odrpani Arapin što bos hoda s Bliskog istoka prema Evropi pričajući o budućem boljem životu i bratstvu među ljudima, imamo mi Djeda Mraza od Coca Cole.

I dobićemo poklon na Njegov rođendan, Njemu figa.

Sretan ti rođendan, Gospodine, ne dolazi nam više, nismo ništa naučili.

Komentiraj