komentar

Farmaceutska nagradna igra pobjeda je distopije

Ima nešto duboko ljudski loše u akciji Novartisa gdje nagradnom tombolom izvlače stotinu djece diljem svijeta kojima će dati svoj novi lijek za spinalnu mišićnu atrofiju.

Ne želim ulaziti u to da lijek nije nužno bolji od drugih za sve oboljele, niti da je odobren samo u Americi. Ali sama ideja nagradne igre za nešto što je u svojoj srži pitanje života i smrti jednostavno mi se čini nastranom, bizarnom i mučnom, neljudskom.

Slobodno me se može nazvati naivnim ili socijalistom, kako god, ali smatram da bi se svi kao društvo morali pobrinuti da se spase svi oboljeli koji se mogu spasiti. Jednostavno je to u redu, ljudski, da se spasi život. A čak i kad to nije moguće, u potpunosti mi je pogrešno dostavu lijeka svesti na nagradnu igru. Životni rulet. Time smo korak od scenarija u filmskom serijalu Igre gladi. A to nikako nije dobro, nama treba uređeno društvo, a ne herojska Katniss Everdeen. Snimamo za zabavu distopijske filmove, a distopija nam na zadnja vrata ulazi u stvarne živote. Mučno i zabrinjavajuće.

Jedna me stvar posebno zabrinjava. Novartis je megakorporacija, sa svim poslovnim pravilima koja poštuje, i zasigurno ovakva akcija nije organizirana bez dugih konzultacija s marketinškim i PR odjelom. Činjenica da je netko ovakvu nagradnu igru smatrao dobrim PR potezom me duboko ljudski i profesionalno uznemirava. A o mogućnosti da su marketinški stručnjaci Novartisa u pravu i da je akcija smislena gotovo da ne želim razmišljati. To bi značilo da smo ušli u vrli novi svijet i da smo dehumanizirani do krajnjih granica. Ne želim da to bude niti blizu istini.

Znam da je roditeljima oboljelih i ovo bolje od mogućnosti da uopće nema lijeka. Stotinama njih sljedećih dana će tinjati nada da će im dijete biti izvučeno i spašeno. Ali isto tako, a to je ono grozno u svemu, stotine njih će na kraju biti psihički slomljeno kad ih se ne izvuče. Strašno, baš strašno. Čak i pobjednicima lutrije neće biti lako, ne sumnjam da je saznanje da netko drugi nije dobio, a vi jeste jedan oblik psihološkog bremena. Nešto što ljudi ne bi trebali doživljavati.

Nekoliko sam dana uznemiren i tužan zbog ove priče. Najgore je da lijeka za tu tugu nema, situacija i postavke u globalnom društvu su takve da ovakvo što nije previše šokantno. Negdje po putu smo u onom razvoju od arhaičnog homo sapiensa do izgradnje kompleksnog društva ipak zastranili. Distopija pobjeđuje ljudsko društvo.

Komentiraj