Kolumna

UDJEL ĐAVLA Državna matura – kada vas ministrica spusti na zemlju

Minimalni prag prolaznosti na ovogodišnjoj državnoj maturi nije uspjelo ostvariti čak 8800 maturanata.

Prošlogodišnje rezultate državne mature smatrali smo za najgore dotad, no kako pokazuju neslužbeni podaci, ovogodišnji su još gori. Lanjski porazni rezultati pripisivali su se pjesništvu, za koje naši maturanti uglavnom nikada nisu čuli, no ove godine pjesništvo nije siguran razlog loših rezultata. Dakle što je? Što bi moglo biti uzrokom takve katastrofe?

Matura iz hrvatskog dokazano niti je teška, niti je zahtjevna, struka kaže da nije nesavladiva, što se eseja tiče tema se odmah mogla prepoznati, a za matematiku je bilo dovoljno poznavati osnovne formule. Puno zadataka, a premalo vremena?

Upravo o vremenu i resorna ministrica Blaženka Divjak, koja drži kako treba hitno provesti reformu o većoj satnici pojedinih predmeta, posebno matematike i hrvatskog jezika koji su nepremostiv problem našim maturantima, te je istaknula i kako će rezultati državne mature spustiti na zemlju mnogo roditelja i njihova očekivanja.

Državna matura, pojasnila je resorna ministrica, upravo i postoji zbog toga kako bi učenici, roditelji i javnost imali povratnu informaciju. Informaciju o pravom stupnju znanja njihove djece, a ne o onom koje se bazira na srednjoškolskim ocjenama koje su podložne svakojakim manipulacijama, pojasnila nam je Divjak, a ja sam zapamtio uglavnom samo ono o roditeljima.

Dakle kakvi smo mi to roditelji, koji bi se trebali po resornoj ministrici Divjak, spustiti na zemlju? Mi smo roditelji, da pojasnim uvaženoj ministrici, isti oni roditelji koji njoj i akademskoj zajednici kojoj je na čelu svakodnevno šaljemo svoju djecu u istinskoj nadi kako će ona i njen resor kvalitetno odraditi svoj posao.

Sasvim pojednostavljeno, nekog kurca nam naučiti djecu, a kako bi ova s određenim predznanjem iz srednjih škola upisala toliko željene fakultete za radnim mjestima za kojima njena vladajuća garnitura toliko vapi. Isti smo to mi roditelji, koji držimo kako je za “povratnu informaciju” o stupnju znanja naše djece upravo i izravno odgovorna resorna ministrica.

Tko bi, vjerujem ako spadate u prozvane roditelje grubo spuštene na zemlju, trebao biti odgovoran za stupanj znanja naše djece koja su polagala ovaj ispit koji nam je donio toliko željene informacije? Možda mi roditelji, koji kako nam sugerira uvažena ministrica, napokon spušteni na zemlju, konačno uviđamo kako je to što smo mi djecu slali u resor uvažene ministrice zapravo goli kurac jer nam djeca kurca ne znaju?

Ili bi se, kako sugerira ministrica, ovako spušteni na zemlji, trebali zapitati zašto uopće držimo da su nam djecu bilo što dužni učiti u školi, pa bi taj proces trebali obavljati sami kod kuće, kako nam se ne bi dogodili takvo grubo spuštanje na zemlju?

Ukratko, da vas ne zajebavam više, od logične ostavke odgovorne ministrice, dobili smo poslovičan napad na neodgovorne, u ovom slučaju roditelje, i onaj papagajski dodatak kako su ovom sustavu hitno nužne, nećete mi vjerovati – reforme.

Možda ozbiljne reforme kada je u pitanju takav jedan lukrativan biznis kao što je državna matura, zapitat će se na zemlju spušteni roditelj glupana kojem je platio preko tri tisuće kuna privatnih priprema za državnu maturu?

Možda reforma ministarstva uvažene ministrice koja najavljuje nove udžbenike u kojima će zasigurno biti “velikih hrvatskih boraca za slobodu” u crnim uniformama, i sotoniziranih antifašista? Možda reforma samog obrazovanja kojem je konačni cilj iznjedriti sada već generacije indoktrinirane njihovim jednokratnim političkim ciljevima besramno manipulirajući i revidirajući povijest ovog naroda? Možda same akademske zajednice koja je toliko fokusirana na te i takve političke ciljeve vladajućih, da su sve praktički podrediti tom cilju?

Čak i pod žrtvu znanja naše djece kojima se besramno manipulira, koje se već godinama uči krivo i sistematski, a nauštrb njihovog pravog znanja i stjecanja istog upravo kod spomenutih pjesnika ili književnika koji nisu “baš po guštu vladajućih” pa ih se sustavno izbacuje iz lektira? Možda da okrivimo sustav koji svojom represijom, revidiranjem povijesti, indoktrinacijom baziranoj na nacionalizmu, samodopadnosti i samopromociji ima glavnu odgovornost za ovako sramotne rezultate? Ili je možda stvar u samoj državi koju treba pristojno reformirati? Ovoj poprilično deformiranoj državi?

Trenutačna paraliza aparata (bolje kazano bankomata) vladajućih i po pitanju kurikuluma koji je kao što vidimo nasušno potreban i nužan, u konačnici malo koga više interesira, kao i njihove igre prijestolja koje postaju do te mjere gadljive da ih je teško svakodnevno probaviti.

Bahatost na svim razinama, ismijavanje najsiromašnijih slojeva, nemogućnost da se bilo što progura kroz parlamentarnu proceduru, tragične odluke da se nedostatak liječničkog kadra zamijeni studentima, postale su naša zbilja, kao što je naša zbilja sada već povijesni odgovor ministra kako ne može nabrojiti sve svoje nekretnine. Zašto bi dakle akademska zajednica bila izuzeta iz te prljave zaposjednute države koju vode nesposobni, nestručni i korumpirani ljudi?

U što su dakle naši političari pretvorili svoj narod, svoju djecu koja nisu u stanju položiti prag državne mature?

Ljudi u Hrvatskoj pretvoreni su mediokritete, tj. one koji se povode nametnutim mišljenjima jer nemaju, ili se ne usuđuju, javno kazati svoje. Hrvatska država, ljudi koji opslužuju taj nakaradni politički aparat, nikada više nije bila ponižena nego danas. I to vam zorno pokazuju ovi poražavajući rezultati državne mature. Na kome naime ostaje ova država? Zar na nama, ili na našoj djeci?

Naša djeca nažalost, kao i svi mi žive, odlaze u školu, na svete mise – u strahu.

Hrvatska država je zemlja koju njeni građani moraju voljeti bespogovorno, i to voljeti je iz straha, ne iz ljubavi. Hrvatska država je zajednica ljudi pognutih šija kojima je jasno ukazano kako trebaju živjeti, na koji način prihvatiti nov i skandalozan pogled na povijest, hrvatska država je država koja treba uložiti sve svoje napore kako bi dokazala da su njeni temelji ispravni, njen kič nenadjebiv, a uvaženi političari do te mjere bogom dani da mogu i kritizirati našu indolentnost i latentni nemar prema potrebama oligarhije.

Jer što je uvreda roditelju koji šalje svoje dijete u školu da štogod nauči doli – vrijeme je da se spustite na zemlju? Koju zemlju? Hrvatsku? Pa to je vaša zemlja po vašoj mjeri uvažena ministrice, a mi na žalost još ne možemo ispod nje.

Drugim riječima, učenici i roditelji tu su isključivo zbog nje, ministrice, a ne obrnuto kako bi trebalo biti. Ta transvestija odvija se ovih dana u svoj svojoj punini i dokazuje nadmoć vladajuće kaste nad svojim narodom, jer se stječe realan dojam kako ne postoji afera, kriminal ili sukob interesa koji može “poljuljati” parlamentarnu većinu sastavljenu od praktički sve te tri kategorije. Dojam kako su roditelji odgovorni sa svojim nerealnim očekivanjima za svoju djecu, tako je isto što i odgovor ministra javnosti kako ne može prebrojati svoje nekretnine. Isti bahati stav, ista bahata samodopadnost.

Bez razlike.

Jasno zacrtan put na kojem je i nastala katolička, vjerska i svakakva druga Hrvatska, zemlja koju smo dužni voljeti, njen kič, njenu povijest i njeno ubrzano revidiranje povijesti, sve nas, koji nismo u službi ili na platnoj listi oligarhije svrstava u građane drugog reda.

Ponuđene su nam dvije opcije, jedna od njih jest, kako nam je onomad pojasnila predsjednica, da slobodno odemo ako ne volimo Hrvatsku, i to uglavnom mladi ljudi i čine, ponukani negacijom da opslužuju vladajuću kastu i njene podčinjene do kraja svog života, kao i nemogućnošću napredovanja, školovanja, klasične izobrazbe koja je primjerena civilizaciji 21 stoljeća, a ne 14. stoljeća u kojem živimo mi u Hrvatskoj pod utjecajem svete matere Crkve.

Druga ponuđena opcija jest da šutimo i da pognemo glavu, jer nam vladajući uvijek život mogu učiniti gorim nego što jest. Reformama, kako kurikuluma, školstva općenito, našim su političarima puna usta u predizbornim utrkama, no Hrvatska država u ovih je skoro trideset godina pristojno je deformirana, a nikako reformirana.

Deformirana vladajućim oligarhijama koje neprestano mijenjaju jedna drugu. I kako to već obično biva u Hrvata, za razlog stagnaciji optužit će se komunisti, antifašisti, Romi, Srbi i svi oni koji patološki mrze Hrvatsku. No osnovni problem jest taj, kako su nas u svim segmentima, pa tako i u školstvu, odavno prestigle sve tranzicijske zemlje, pa tako i one kojima smo se smijali prije trideset godina.

No prava je istina da je posvemašnja nesposobnost naših političara, njihova intelektualna zatucanost i moralni deficit, kao i podivljala taština pravi i jedini uzrok današnje situacije u kojoj je potpuno hibernirana bilo kakva vrsta progresa, osim naravno progresa njihovih bankovnih računa.

Progresa u koji bi svakako trebala biti uključena i naša djeca. Stoga, kada uvažena resorna ministrica kaže kako bi se svi mi roditelji trebali spustiti na zemlju, tada je pravo vrijeme da poslušate konačno svoju djecu. I poduzmete ono što je najbolje kako za njih, tako i za vas same. Spustite se dragi roditelji konačno na zemlju – i napustite je što prije.

 

***Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala Splitski dnevnik***

Komentiraj