Kolumna

UDJEL ĐAVLA Može li itko zaustaviti divljanja debila taksista po Splitu?

Još u lipnju čelnici prijevozničkih udruga su upozoravali da nas ovo ljeto očekuju tragedije. Prometni stručnjaci su alarmirali putem medija, no malo tko se obazirao na struku.

Struka pa u Hrvatskoj? Hajte molim vas. No crne prognoze su se itekako obistinile. Znate onu o debilima koji samo odmahnu rukom? E pa ta o debilima nažalost se može primijeniti na našu gradsku vlast. Vlast punu debila koju nije briga da gradom voze ljudi koji uopće ne poznaju Split!

Sranje?

O itekakvo sranje se moglo dogoditi u noći s nedjelje na ponedjeljak kada je taksist prošao kroz crveno na raskrižju Ulice slobode i Vukovarske, kada je Opel iz suprotnog pravca s tri mlade djevojke skrenuo u suprotni trak u kojem srećom nije bilo nikog, pa je izbjegnuta tragedija o kojoj bi svi mediji u Hrvatskoj pisali taj dan.

Nakon što ga je policija zaustavila, kada je i u raskrižju kod Split Malla prošao kroz crveno, vozač iz Koprivnice se žalio kako ima problem premorenosti, manjak koncentracije, te kako žuri da presretne goste koje je čuo na frekvenciji konkurencije. Autotaksi prijevoz nikada nije bio na nižoj razini, potvrdio je policiji premoreni taksist koji zapravo to i nije, već je građevinski radnik, koji konobari u fušu na pirevima, a osobno vozilo koristi kao taksi uglavnom vikendom.

Sranje?

O sranje se napokon dogodilo u Vukovarskoj kada je na križanju Vukovarske i Dubrovačke ulice prošavši kroz crveno taksist usmrtio na licu mjesta 26 – godišnju pješakinju koja je stradala na nogostupu, na stanici autobusa. Taksist je, treba li ponavljati, nastojao pokupiti konkurenciji goste, te je projurio kroz crveno. Crveno? Mislite da ta boja nešto znači našim “taksistima”, namjerno ću ih staviti u apostrofe jer ti debili niti su taksista vidjeli niti znaju što znači biti taksist. Zašto u apostrofe?

Na Matejuški, dakle na križanju ulice koja vodi prema Rivi, taksist je neprilagođenom brzinom uletio u okuku u dvadeset i trideset po lokalnom vremenu, mjeseca lipnja tekuće godine. Samo pukom srećom, i kvalitetnim japankama, dvije su turistkinje iz Japana izbjegle sigurnu smrt. Plastični branici na Matejuški odbili su Mercedes u punom naletu i spriječili da taksist ne uleti punom silinom u restoran pun turista. Samo plastični branici na toj okuci spriječili su tragediju razmjera o kojoj bi svi relevantni mediji u svijetu danima pričali, a nama bi bespovratno uništili turističku sezonu.

Sranje?

O sranja u Splitu s taksistima koji to nisu ima napretek. Teško ih je izbrojati, u svom tom užasu što ti ljudi svakodnevno rade.

Na križanju Velebitske taksist je udario dijete koje je biciklom prelazilo pješački prijelaz. Na zeleno. Srpanj je 2019., očekuje se Ultra i nikom nije do senzacionalizma. Taksist koji je udario dijete vrhunski je meštar, jedan od najboljih u svom poslu postavljanja keramike, čovjek radi tri posla, a u kasnim satima taksira. Zakon o cestovnom prometu ionako je donio HDZ. Njegova stranka. Da se ljudi snađu. Da ne odlaze iz zemlje. Drugim riječima, svaka pizda može taksirati u hadezeovoj nedođiji, čak i psihički bolesnici. Dovoljno je da imate auto, i da na to isto auto nalijepite – taksi.

Sranje?

O itekakvo je to sranje ako prođete po autobusnoj stanici u Vukovarskoj i pogledate sve svijeće upaljene za nedjelju u kojoj je život izgubila 26 – godišnja djevojka iz Splita, ni kriva ni dužna. Čekala je autobus. Udarac je bio tako silovit da su se stanari prenuli u neboderima dvjesto metara udaljenim od događaja. Debil taksist je prošao kroz crveno. Debil koji radi tri posla, svaki kurac u životu radi, a taksira noću da popuni proračun. Debil? Tko je zapravo debil u ovoj tužnoj priči? Debili smo svi mi građani Splita koji trpimo iz dana u dan sve te debile, samozvane taksiste koji prolaze kroz crveno, jure kao pomahnitali po Splitu iz dana u dan, i nikoga od naše gradske vlasti, naše policije, to nije briga!

Sranje?

Što bi dakle trebali mi građani?

Da se organiziramo, pa sve te debile koji nose na svojim kamikaza automobilima taksi hvatamo osobnim vozilima i naučimo ih pameti? Što dovraga radi naša slavna policija? Što naš još slavniji gradonačelnik? Što još u pizdu materinu treba da se dogodi u ovom nesretnom gradu da institucije odrade svoj posao? Da neki debil koji je na automobil stavio oznaku taksist pomete restoran pun ljudi?

Sranje?

Pa dogodit će se takvo sranje, samo je pitanje vremena, uopće nije upitno da će se dogoditi. I što tada kada se dogodi? Taj isti šupak od gradonačelnika će obiteljima izražavati sućut, a policija procesuirati?

Pamtite li vi naše taksiste?

One stare, taksiste grada Splita?

Pamtite li vi tu elokventnu gospodu koja su vas vozila do Arkade, ili do bilo kojeg odredišta? Sve te divne ljude koji bi vas i nasmijali, ali što je najvažnije, odveli do svoga odredišta sigurno, smireno, poštujući sve prometne propise?

Gdje su nestali svi ti fini, kulturni ljudi, ponos našeg grada?

Što dakle treba?

Da ti debili, ja ih ne mogu drugačije nazvati, usmrte vaše ili moje dijete? Pa da se na policiji izvlače kako oni uopće nisu taksisti nego izolateri? Mislite da bi meni bilo važno što taj debil ima dvadeset godina i što je umislio kako je netko i nešto jer mu na automobilu stoji taksi?

Mal bi ti bio taj tvoj taksi.

 

***Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala Splitski dnevnik***

Komentiraj