Kolumna

UDJEL ĐAVLA Ratni veterani Siouxi

Ništa bolje ne oslikava današnjicu Hrvatske od one stare narodne poslovice kako sit gladnom ne vjeruje. Siti, u ovom slučaju, su oni u saborskom odboru za veterane, kojem je na čelu HDZ-ov Josip Đakić.

U istom danu kada su prosvjetni djelatnici izašli na ulice da ukažu na sramotno stanje u školstvu i na mizeriju od koje žive, isti taj odbor zatražio je da se amandmanom 8. Listopada, Dan antifašističke borbe promijeni u spomendan, što bi drugim riječima značilo kako bi to bio od sada običan, radni dan.

Stavimo li na stranu ideološku pozadinu priče koja je uistinu strašna, a ponukala je i samog premijera da je oštro odbaci, ono što bode jest čime se taj odbor za ratne veterane bavi u danu kada se, ako ništa drugo, mogao kakvom porukom javnosti solidarizirati s prosvjetarima.

Solidarnost, kažem, u pravilu izostaje kod čelnika udruga ratnih veterana, bilo to u pitanju stanje u zdravstvu, školstvu, ekonomiji, društvenim zbivanjima koja itekako muče narod kojeg su prije trideset godina obranili, no stvar je u svojoj suštini upravo sažeta u onoj narodnoj poslovici s početka priče, sit gladnom ne vjeruje, niti mu je stalo do njegove gladi.

Glad, ako ćemo metaforički, bila je konstanta sve ove godine, a upravo te udruge, njihovi čelnici, glasnogovornici, nikada nisu imali potrebu da se oglase o bilo čemu što bi naštetilo njihov trenutni status, beneficije, stečena prava. Bili to prosvjedi medicinara, prosvjetara, bili to izlasci na ulice radnika škvera, 3. Maja, Lamjane, Đure Đakovića.

Ljudi neka se bave svojim poslom, a ostave društvene i ideološke stvari u državi na miru, poslovično bi mogli zaključiti iz toga, no činjenica jest i činjenica stoji, kako su upravo udruge ratnih veterana važne u našem društvu, i kako ih se u političkom spektru sluša i drži do njihova stava, mišljenja. Ako mislite da je to slučaj samo Hrvatske, tada se varate, do ratnih veterana drži se u svakom društvu, no nisu ratni veterani baš u svakom u sinergiji s vladajućim, niti imaju tolike beneficije kao u Hrvatskoj, a to nam zorno govore aktualna zbivanja u Sjevernoj Dakoti.

ACE –a, (Army Corps of Engineers) američkog ministarstva obrane, moralo je reagirati kada su uz Siouxe, uz Indijance obalnog toka rijeke Missouri, stale stotine ratnih veterana oružanih snaga USA. Siouxe kojima je teksaška kompanija “Energy Transfer Partners” oduzela pravo glasa, a kojoj je američka vlada dala dozvolu za gradnju naftnog cjevovoda preko teritorija Sjeverne Dakote na kojoj se nalaze njihova svetišta, groblja predaka.

Ratnih veterana, dakle, koji su stali pred kordone policije i snaga reda, te tako svojim tijelima zaustavili još jednu sramotnu epizodu kapitalizma, još jedno besramno devastiranje zemlje koja je puno više od samih mapa, geodetskih karata i atraktivne lokacije za naftovod. Na naši izvorima vode nećete graditi svoje naftovode, niti ćete rutom naftovoda potjerati sve “nadzemno”, da bi iskoristili samo “zemno”.

Ono do čega je kapitalizmu jedino stalo. Do zemlje. Ono što je nad zemljom, svetišta, plemenske vatre i pobjedničke pjesme, samo su trenutna smetnja i folklor siromaštva koje će se ionako maknuti. Kad – tad, stjerano u rezervat, kupljeno od strane sindikata koji će stati uz korporacije, medija koji će sve gromko prešutjeti. Ako ste mislili da će udruge veterana američke vojske šutjeti i baviti se stvarima tipa koji i kakvi praznik treba ukinuti, tada ste se grdno prevarili. Ratni veterani prepoznali su kome i zašto trebaju stati u svoju zaštitu, no jedno pismo je stiglo i na adresu naših ratnih veterana, zanimljivo štivo o kojem naše udruge ni riječi.

Braćo Hrvati,
stajalo je u mailu koji je napisala Indijanka Sylvia Picotte, pripadnica plemena Cheyenne, glasnogovornica Standing Rocka, neobično nam je važna i znači nam vaša podrška u ovom vremenu kada su američki i svjetski mediji na udaru cenzure naftnih kompanija i kapitalizma.

Vaša podrška je od neprocjenjive važnosti našoj braći Siouxima koje se ponovo nastoji protjerati sa zemlje, jer je zemlja jedina bitna, ne ljudi koji žive na njoj, besramnim i beskrupuloznim ljudima koji vladaju i vašom zemljom i čine isto.

Naftovodi koji će biti sagrađeni umjesto izvora pitke vode, svetišta u kojima počivaju tisuće Siouxa prekopat će oruđe i mehanizacija koje će vam istovarati da bi sijali mržnju među plemenima i vašim susjedima, braćom Indijancima. Sve to oni rade u sprezi s vašim predsjednicima, vladama, medijima koji se ne usuđuju riječi napisati o onom što se događa.

Medijima vladaju naftne i teleoperatorske korporacije, iste one koje ih izdašno financiraju kroz marketing i time manipuliraju javnim mnijenjem, vijestima koje se smiju, ili koje se ne smiju puštati. Braćo Hrvati, Siouxi su ustali protiv nepravde, protiv kapitalizma koji će ugroziti njihovu baštinu, pitku vodu, budućnost, tvornice i radna mjesta.

Na obalama Missourija niknuo je ustanak koji će se proširiti na čitav svijet, od Amerike do Novog Meksika, potomci svih plemena krenuli su prema Sjevernoj Dakoti, krenite i vi prema Lamjani, prema Brodosplitu, pridružite se pravednoj borbi crvene braće iz rezervata Standing Rock.

Nismo mogli niti zamisliti da ćemo od naše vlade doživjeti takvu upotrebu sile protiv mirnih prosvjednika. Suzavci, kordoni specijalne policije, kamioni sa šmrkovima i vodenim topovima, medijska izolacija i cenzura koja nas je pogodila više od bilo kojeg topa jer smo shvatili u kakvoj zemlji živimo, kakvi nas ljudi vode, kakvi licemjerni predsjednici koji američkim kompanijama i američkoj politici ližu dupe, dok ona provodi genocid širom svijeta i afirmira kompanije koje evakuiraju ljude iz njihovih domova, koji interveniraju silom, prijetnjama i agresijom na naše domove, škole, brodogradilišta, da se dočepaju naše zemlje.

Međutim, braćo Hrvati, dogodilo se čudo. Preko pet tisuća američkih vojnika, ratnih veterana, okupljenih u udrugu “Veterani za Standing Rock” pojavilo se na našoj prvoj crti i stalo uz Siouxe.

Američka vlada nije mogla ignorirati takve ljude, u koje se inače zaklinju, drže naciju u napetosti ističući njihovu žrtvu.

Vojni veterani, su braćo Hrvati, kleknuli pred Siouxe i zamolili ih za oprost, za oprost za genocid koje su počinile američke vlasti i čine ga i dalje. Američka vojska, naglasili su veterani, radila vam je gadosti, ratne zločine i mi vas sada molimo, klečimo pred vama da nam oprostite. Varali su nas i lagali, huškali na vas, lagali su nam, govorili da nas namjeravate istrijebiti, krenuti u rat protiv nas.
Naoružavali su se i mi smo im to dopustili.

U zoru 3. prosinca prošle godine, poglavica Siouxa Leonard Crow dao je američkim ratnim veteranima oproštaj za zločine počinjene protiv njihovih predaka, ali je od njih i zatražio oproštaj za žrtve bitke kod Little Bighorna iz 1876. koje je počinio njegov narod. Ratni veterani tako su uz pomoć braće Siouxa primorali guvernera da potpiše deklaraciju kojom se naftnim kompanijama zabranjuje daljnja izgradnja naftovoda na području Sjeverne Dakote.

Ništa bolje ne oslikava današnjicu Hrvatske od one stare narodne poslovice kako sit gladnom ne vjeruje. Siti, u ovom slučaju, su oni u saborskom odboru za veterane, kojem je na čelu HDZ-ov Josip Đakić. Nismo naravno očekivali da Josip Đakić reagira na apel Sylvie Piccate i povede svoje hrabre ratne veterane da pomognu braći Siouxima, no Josip Đakić mogao je, da je htio u ovih trideset godina itekako pomoći svojoj braći, Hrvatima.

Svim onim radnicima Lamjane i 3. Maja, svim onim medicinskim sestrama i prosvjetarima, svim ljudima Đure Đakovića koji mjesecima nisu primili plaću, mogao je, ali jebiga – nije. Zašto nije, i zašto je tim ljudima važnije hoće li Hrvati kao ostali civilizirani svijet slaviti Dan antifašističke borbe, zapravo se svodi na onu narodnu kako sit gladnom ne vjeruje i u tome je kada ogolimo stvari do srži cijela poanta.

Ustani sa suncem i pomoli se. Poštuj tuđa vjerska opredjeljenja. Ne sili druge da vjeruju u tvoje. Dijeli i sudjeluj. Rasti duboko u duhovnosti da izliječiš svoje emocionalne rane. Budi dugin ratnik. Dugin ratnik ne uzima zemlju, ne ubija divljač, dugin ratnik čuva dom svojoj braći, pomaže onima kojima je teško živjeti.

Poglavica Ludi Konj, Oglala Sioux

Komentiraj