Izborne dileme

KOMENTAR Motat sarme ili izać na izbore?

Raspisani su predsjednički izbori, a službena će kampanja početi 4. ili 5. prosinca i trajati do 20. prosinca. Nakon toga slijedi izborna šutnja, pa prvi krug izbora 22. prosinca. Ako niti jedan kandidat za predsjednika države Republike Hrvatske ne dobije u prvom krugu većinu glasova svih birača koji su glasovali, održava se drugi krug izbora nakon 14 dana.

Svi su trenutno zaokupljeni štrajkom profesora i nastavnika, pa je mnogima ova vijest prošla nezamijećeno, a možda im je i nebitna, jer priznajte i sami ovo stvarno nije vijest oko koje se prosječni Hrvat zamara, osim ako nije tema na kavi. A tamo svi imamo svoje mišljenje.

Dakle, započinje predsjednička kampanja, a potencijalni kandidati nas već mjesec dana napadaju sa televizijskih ekrana, iz novinskih napisa, iz etera radija, iskaču „kao iz paštete“.

Škoro, Kolinda, Milanović, Kolakušić, Dalija Orešković, sigurni su pretendenti za funkciju „fikusa“, Ava i „uzeo sam ime Milan Bandić“ još vise u zraku. Tu su i Dejan Kovač, Katarina Peović, Ivan Rude, Ante Simonić, Ivan Pernar, Dario Juričan, Tomislav Panenić, Vlaho Orepić.

Dakle desnica ima par kandidata, ljevica također, cinici i oni „uvik kontra“ koji razmišljaju kako će njihov glas Avi ili Pernaru pokazati nezadovoljstvo svim strankama, dobili su također par potencijalnih kandidata, a što je s nama nesvrstanima.

Dakle ako niste politički opredijeljeni, niste cinik, već još optimistično razmišljate da ova naša država ima neke šanse, a ima nas i više nego što mislite, svoga kandidata na ovim izborima nemate. Ako vam je preko glave i ljevice i desnice koju u našoj državi više i ne možete odrediti, jer su toliko puta stranke pretrčavale sa lijevo na desno, možda malo rjeđe u drugom pravcu, da se i meni zamantalo, onda na biralištu nemate što ni tražiti. Nekako bi to bilo lijepo opravdanje da se 22 prosinca ostane doma i mota sarme za Božić, ali ne možeš.

Tu dolazi dilema, izaći na izbore i dati glas bilo kome, ili ne izaći pa da ti vječno mogu prigovarati da si mogao glasati, a nisi i „sada muči i trpi, tko ti je kriv“. Razmišljam, uvijek možeš otići iza one kartonske ograde, napisat na papiru svoje mišljenje i ubaciti ga praznog, ali kako to kod nas ide uvijek postoji mogućnost da se tvoje „idite svi lipo …..“ uračuna kao nečiji glas.

Vidite koja je to dilema, sarme ili izbori, za ženu poput mene nerješiva. Od sarme ću barem nahraniti obitelj i dobiti koji punat u svekrve, od izbora „fikusa“ nemam puno, osim što možda neću gledati predsjednicu da se baca u ekstazi na utakmicama. Ipak, možda ni to nije loše, bar ne glumi da nešto radi, kao njeni prethodnici i dobro se utegla, lipo se nosi, samo mi je žao onog njenog Jakova, najradije bi ga zvala na sarme.

Nije da nešto loše mislim o kandidatima, Milanović mi je malo blidunjav nije moj tip, Škoro, lipo ga je slušat kako piva, ali kad progovori , jasno ti je zašto piva. Ipak, jedno je sigurno, on se jedini ne mora mislit tko će mu pjevat u kampanji.

Dalija nije loša, slušan je, lipo priča, ali svi oni lipo pričaju dok ne dođu na funkciju. Kolakušić, borac za kredite, on bi plaću od 70 tisuća kuna, e tu potežem granicu, nećeš majci.

Kao jedna žena koja od šesnaeste zarađuje svoju plaću i smatra se educiranom o Avi i Pernaru neću pisat svoj komentar jer mi je to ispod časti, ali kako ja moram nešto reći samo ću istaknuti da nema šanse da žena sa većim sisama od mojih defilira ispred mog muža, te da ne cijenim muškarce kojima žena dirigira životom.

I eto, ga za koga bi ja na ovim izborima glasala. Već čujem prekaljenu ljevicu i desnicu kako mi dijele savjete da ništa ne znam o politici, da su kandidati respektirani članovi naše zajednice, imaju šta reći, da je predsjednička funkcija važna i tako bliže i tako dalje. Ali svi su oni bili divni i krasni prije izbora, a onda su nakon dolaska na funkcije slikali akvarele i vezli goblene u Remetincu, a lovu spremali na račune nekih dalekih zemalja koji prosječan Hrvat sa svojom plaćom, nikad neće vidjeti.

Kažu da kandidati na svoju kampanju smiju potrošiti najviše osam milijuna kuna, a iz državnog proračuna osigurano im je dodatnih 2,8 milijuna. Razmišljam kako bi glasala za onoga koji ovu lovu uloži u gradnju jednog vrtića, Centra za rehabilitaciju osoba s invaliditetom, liječenje nekog bolesnog djeteta za koje mi građani moramo skupljati novac jer nam je država u banani .Bilo bi lijepo kada bi se svi borili za ovu fikus funkciju svojom pameću i programima, a ne jumbo plakatima i reklamama po novinama i televizijama, te da lovu koju će potrošiti na promociju svoga „lika i djela“ daju onima kojima je potrebna.

Ali to se u ovoj državi neće dogoditi, kaže onaj realista u meni koji ipak čvrsto stoji na nogama i zato mi se sarma u ovom trenutku ipak čine kao bolja opcija od izbora. Ali izaći ću na glasanje , onako čisto iz Dalmatinskog inata, a za koga ću glasat, čini mi se nije ni važno, pa ću o tome razmišljat dok motam sarme.

Komentiraj