Komentar

“Sam pao, sam se ubio” ili zašto se Opara ponaša kao “muva bez glave”?

“Sam pao, sam se ubio”, ono je što mi neprestano pada na pamet u posljednjih nekoliko dana slušajući izjave političara na temu trostrukog ubojstva u Splitu koje se dogodilo prošli vikend.

Da nema nedoumica, to kažemo osobi koja se tvrdoglavo drži neke svoje, pogrešne filozofije, pa na koncu izvuče deblji kraj, tada nam ništa drugo ni ne ostaje nego da kažemo “sam pao, sam se ubio”.

Splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara svojim javnim istupima u posljednjih nekoliko dana jasno je pokazao da mu je nužno potreban pravi stručnjak za javnost, koji će mu na komadu papira zapisati što treba, a što ne treba govoriti, jer ovo što sada ima oko sebe ili mu ne daje dobre savjete ili ih on ne sluša. Ponekad nije loše zadržati se na floskulama, ako baš ne znaš što reći.

Ponašati se kao “muha bez glave” i izlaziti u javnost s objavama po društvenim mrežama možda je dozvoljeno običnom građaninu koji iz fotelje komentira i iskazuje svoje nezadovoljstvo, ali prvi čovjek grada dva puta bi trebao promisliti što i kada piše. Možda bi mu izreka “Put do pakla popločan je dobrim namjerama” pomogla u tome da shvati da ono što on misli da je dobro, ne drži uvijek vodu.

O njegovom objavljivanju hvatanja ubojice dovoljno je rečeno, rasprave su se vršilo oko toga je li to bio dobar potez u svrhu smanjivanja panike među građanima ili upletanje u policijski posao, jer su ipak iznesene neslužbene informacije (službene su tek kada ih policija objavi). U cijeloj priči i ministar unutarnjih poslova, ali i policijski službenici PU splitsko-dalmatinske su oprale ruke i izjavama kako gradonačelniku nisu ništa dojavili, stavili su ga pred streljački vod javnosti, ali to je upravo ono što bi jedan političar trebao predvidjeti.

Nije valjda očekivao da će policija izjaviti da je gradonačelniku ovako važnu vijest dojavila sat vremena prije nego cjelokupnoj javnosti. Greška prva, koju gradonačelnik nije u svojoj brizi za građane niti primijetio, ali ako se stvari stave u drugi kontekst, da je ubojica nastavio svoj krvavi put, kakvo bi onda opravdanje gradonačelnik pronašao. Upravo zato postoje službene i neslužbene objave. Ništa se građanima Splita ne bi dogodilo da su još sat vremena ostali u svojim domovima.

Od početka mandata splitski gradonačelnik iznenađuje nas sa svojim izjavama, koje nekad zvuče neprikladno ili kako on sam kaže izvučene su iz konteksta. Međutim nisu, jer u današnje vrijeme reći da hrvatski građani dobro žive, ali da žele još, u niti jednom kontekstu ne zvuči dobro. Broj iseljenih mladih ljudi, pad nataliteta, penzioneri koji kopaju po kantama, samo su dio pokazatelja da je riječ “dobro” u ovom slučaju diskutabilan pojam.

Kada političar kaže građanima da žive dobro, to je najveća greška koju može napraviti, jer njegovo dobro i dobro građana nije ista stvar. Subjektivan stav je ono što gradonačelnik ne bi nikada trebao isticati u javnosti kao objektivno mišljenje, a još manje ga nametati građanima kao činjenicu. I sve to u Splitu, koji je poznat po tome da ne dozvoljava da mu nitko govori što je dobro, a što nije, jer u ovom gradu svatko ima svoje mišljenje.

Navoditi grad Split kao siguran grad zato što to kažu statistički podatak je još veća pogreška, jer se o sigurnosti ne govori iz fotelje niti na osnovu statistika, već životom na ulicama grada. Da, priznajem u usporedbi s New Yorkom Split je siguran, ali ova priča zvuči kao ono kada majke neće da javno priznaju da su im djeca glupa, jer to su ipak njihova djeca. Svi sve znamo, ali je percepcija važna. Sve je to razumljivo, ali nikako ne bi smjelo izlaziti iz usta političara, posebno nakon ovakvih slučajeva.

Od političara smo se svega naslušali, nije ovo ni prvi ni zadnji put da smo otvorenih usta pratili što nam govore, pogledavajući se preko stola i pitajući se živimo li s njima na istoj planeti. Samo se nadamo da će netko od njih “stati na balun” te dva puta razmisliti hoće li s nama podijeliti teze koje pričaju sa svojim prijateljima ili stranačkim kolegama na kavama ili će se početi ponašati kao profesionalni političari, za što ih i plaćamo.

Komentiraj