PUNTAPETIJE

Točkizam

Točka. Nenametljiva mala točka; krotka, stidljiva, ponizna, veličanstvena i smiona, najmanje vidljiva od svih interpukcijskih znakova, svih znakova uopće kojima se u pismu čovjek koristi. Nekoć davno služila je kao razgodak kojim se označavao kraj izjavne rečenice, a često se koristila i u poeziji kao stanka. Oni kojima je do potpune definicije točke, o njoj više mogu saznati u nekom od izdanja “Hrvatskog pravopisa” koji se, usprkos nerijetkim izmjenama, točke i onoga što ona jest nikada nije odricao. Nije mijenjao namjenu ni definiciju točke, barem ne u onim izdanjima koja su mi prošla kroz ruke.
Novi književni pravci. Excusez moi – književni mamci.
Onda, jednog dana, jednog nesretnog i ne baš tako davnog dana koji je svanuo unatrag godinu, dvije – tko će ga znati – veličanstvena i smiona točka zapela je za oko nekim novim junacima koji su se pera dohvatili služeći se točkom toliko učestalo da ostaje nejasno kako se do sada nije pojavio jedan sasvim novi pravac u književnosti predvođen Točkistima. Točkizam. Jasno, za to bi preduvjet bio da se radi o ozbiljnoj književnosti, stoga primijetiti nepostojanje takvog pravca može biti pomalo neumjesno. Ukoliko, naime, ne podrazumijevate da je, sasvim legitimno, korijen riječi književnost zapravo – knjiga. A knjiga je prema tome, neovisno o preferencijama, i najnovije izdanje N.N.-a “Nečija priča, nekome” kao i najnovije književno izdanje pokojih, a ima ih, izvrsnih pisaca. U svakodnevnoj komunikaciji, međutim, “pisaca” je nešto poprilično puno, da ne kažem – “jel ‘ nije toga malo dosta, bolan”, previše. Koji su, onako usput, jednu divnu, dragu točku nepovratno upropastili svakom svojom mišlju, djelom i propustom koju njome i zaključe.
Da bi, ispričajte me na neurozi, ovdje postalo sasvim jasno o čemu se točno radi, evo i pisane demonstracije.
Točka, s primijenjenim značenjem:
Seina. Noću.
Točka.
Čačak. Noću.
Da se razumijemo, vjerojatno je da je Čačak noću upravo predivan, al’ moglo bi biti da nije predivniji od Seine, u Parizu. Noću. Moglo bi biti i da je taksi zapravo kočija, ali taksi kočija nije.
Moglo bi biti i da su Točkisti i sami toga svjesni. Moglo bi biti da im je sasvim jasno da onima kojima se obraćaju i nije baš najjasnije. Moglo bi se, tako, dogoditi i da neko pohotno oko u potrazi za Točkom nastanjenoj u Čačku letimice baci pogled na ovakvu jednu priču koja, izvjesno je, i sama obiluje točkama. Ne, doduše, onakvim točkama kakvima bi se strastveni ljubitelj Točkista i njihovog pravca nadao, ali knjiga je i najnovije izdanje N.N. “Divljaj ženo, razludi”  kao i najnovije književno izdanje pokojih, a ima ih, izvrsnih pisaca… Osim autora popularnog nepostojećeg književnog pravca, Točkizma, koji su svoja nedjela i ukoričili, tu su i njihovi sljedbenici. Neafirmirani Točkisti koji su – baš poput istine – svuda oko nas. Njihovi literarni pokušaji, uz malo providnosti, ostat će zauvijek samo i isključivo pokušaji, a čežnja da im se makar iz samilosti pridjene to čudesno, nedosanjano – literarni; ostat će zauvijek samo i isključivo čežnja. I u tome im neće pomoći ni jedna točka ovog svijeta. Do pojave nekih hrabrijih vrsnih mačevatelja perom koji će umjesto točke posegnuti za – lupetajmo zajedno – vapajnim uskličnikom. Kada će neafirmirani Točkist prepoznati svoju priliku i ganutljivo gledajući za svojim nekadašnjim književnim uzorima staviti točku na i, hrabro i nadahnuto krećući dalje u avanturu s uskličnicima.
Tada će, hrabro i kritički, čak pomalo nemilosrdno progovoriti o književnom pravcu koji je prethodio ovom novom, vrlo, vrlo oslobađajućem.
Rukavice. Služe za zaštitu od hladnoće. One gumene, pak, služe za čišćenje!!!      
***
Nečija strana priče nekome samo je i upravo to. Nečija strana priče. To što je ukoričena, ne čini je nužno knjigom!!!
***
Bit će to jedno divno, lepršavo i sasvim novo razdoblje pokušavanja književnosti u svijetu, a onda dakako i „u nas“. Pomalo histerično, za pretpostaviti je, s obzirom na to da uskličniku prethodi vapaj ili, ne daj Bože, vrisak.
Čačak!  Noću!
!!!
Sve će to biti, o biti će, onog jednog dana, jednog presretnog dana koji će svanuti. I Točka. Nenametljiva mala točka; krotka, pomalo stidljiva, ponizna. Veličanstvena i smiona.
Pratite Ines Lucić putem bloga PUNTAPETIJE i putem Facebooka .

Komentiraj