Kolumna

UDJEL ĐAVLA Tri volta zatvorili ste vi, Splićani

Društvenim mrežama ovih se dana razlio bijes Splićana povodom zatvaranja još jednog kultnog mjesta grada, zalogajnice Dioklecijan, popularna “Tri volta” u vlasništvu Ante Prkića.

Ta konoba sa zadnjom dušom Splita ostala je kao zadnji Mohikanac u Palači, kao trn u oku gradskim vlastima, podsjećanje na bolju i slavniju prošlost grada, pa su je u svom stilu odlučili učiniti “još starijom i još lepšom”. Za ovu priču o gradu zapamtite tu važnu činjenicu, gradske vlasti, legitimno izabrane od građana Splita, dakle strukture koje su dobile povjerenje i mandat Splićana, iste one koje su ispisale snop uplatnica za duge zimske mjesece kako ih opisuje slikovito Ante Prkić. Nema mi druge nego zatvoriti lokal, nastavio je Prkić, kojem je sasvim jasno kako ga čeka mizeran promet u gradu duhova, što je Split od kraja svake ljetne sezone, do početka druge.

Gradske vlasti, ponovimo i treći put, legitimno izabrane, uzaokružene voljom Splićana, ukazanim povjerenjem istih da upravljaju gradom, ako hoćete i još točnije Natali Ribičić, voditeljica Odsjeka javnih površina u Gradu Splitu, legitimno postavljena na tu dužnost od strane gradonačelnika, voljom građana Splita dovedenim na vlast.

Društvenim mrežama, dobro tada ih još nije bilo u tolikoj mjeri kao danas, razlio se pravedan bijes Splićana, a mjesec je lipanj 2009, turistička sezone još ni završila nije, kada je Željko Kerum voljom građana Splita došao na čelo grada. Splitski gradonačelnik najavio je svoju novu karijeru na Pjaci nekoliko dana prije, u noći koju će mnogi nazvati i to s pravom, noći u kojoj je pokopan Split kakvog smo poznavali. Željko Kerum osvojio je splitske lokalne izbore prosipajući bajoslovna obećanja od kojih je ostalo na koncu tek ruglo grada, betonirani obalni pojas uz njegov megalomanski, nikada završeni projekt, hotel Marjan, još jednu ikonu grada koja će nestati kao što danas nestaju “Tri volta”.

Željko Kerum tu je večer na prepunoj Pjaci, u dimu srcela i jeftinog vina, svojim sugrađanima obećavao brda i doline, kako će šakom i kapom dijeliti sirotinji i umirovljenicima, kako će plaćati ako treba i iz svog džepa studentima stipendije, a diplomantima puni vježbenički staž, kako mladost Splita mora i treba imati posla, a rodilje punih dvije godine punu plaću. S bine na koju se spremao triumfalno iskočiti Milo Hrnić, mahao je građanima Splita potpisanim obećanjima, uz jedno vrlo važno, gledajući nas šaku okupljenu oko njegova oponenta Ranka Ostojića, ono kako se planira razračunati sa svim ostacima “crvenog Splita”, jugokomunističkim naslijeđem istog, te socijalističkim razmišljanjima koji koče progres grada i njegov napredak.

Pijana rulja tu je noć pljuvala pred moje noge i grozila nam se iz mraka. Uz uobičajeni kolorit psovki, kletvi, zazivanja Isusa i djevice Marije, primili smo jasnu poruku kako više ništa u gradu neće biti isto, te kako slobodno možemo odseliti iz grada koji se napokon vraća svojim Splićanima, voljom birača, zaokruženom u šezdeset i nekoj postotnoj količini. Da ne namjerava izdati svoje biračko tijelo i ljude koji su mu ukazali povjerenje, Željko Kerum je pokazao već u prvim mjesecima svog mandata. Split je uskoro postao kerumovsko – utopijska Skandinavija za odabrane, Split je kao nikada u svojoj povijesti doživio preobrazbu iz građanskog – u seljački, Split je, konkretno gradska jezgra, premrežen nepotističkim i rodijačkim klanovima, koji će ubrzano od poznate gradske infrastrukture, maloih i sitnih obrta, butiga i dućana koji su činili grad, pretvoriti se u wine bar resorte i brasseria – steak – chops – food resorte.  Poduzetnicima treba dati punu podršku, skinuti im represivne namete, ne treba ih gnjaviti za svaku jahtu koju su kupili na leasing, poduzetnike treba stimulirati i gledati  im kroz prste, vikao je Željko Kerum najavivši vrlo, novo vrijeme u gradu pod Marjanom, vrijeme fast – food turista koji će u enormnim količinama zadovoljavati gradske resurse, sve pizza – cut lokale koji su zamijenili do tada kultne gradske kavane, barove i buffete.

Grad Split, grad sa početka 20. stoljeća koji je formirala jedna ambiciozna buržoazija da bude grad za ugodu svojih stanovnika bez obzira na staleže, polako se u godinama mandata Željka Keruma pretvarao u grad šarenog vašara i stihijske nove nomenklature, putujućih nomada koji u valovima prodiru u gradsku jezgru s golemih cruisera, a koje opslužuju ciljani objekti brze hrane i još šarenijih suvenira. Hedonizam za svoje građane, bit s kojom je nastao Split, sa svim svojim ugodnim šetnicama i prekrasnim mjestima za odmor i zabavu, nestao je praktički preko noći. Ono što su generacije stvarale, ova je generacija zaokružujući Željka Keruma, pa potom Ivu Baldasara, te na koncu Andra Oparu, uspjela uništiti u nepunih deset godina.

Hit destinacija, top bekpekerski hit, pod snažnim utjecajem crkve u čvrstoj sprezi s lokalnim vlastima, pomeo je sve dalmatinske tradicije grada, a izraziti diskontinuitet u političkom smislu, samo je ubrzao kaos koji se pomaljao još tamo prije deset godina, da bi u svoj svojoj konačnici triumfirao danas, gašenjem zadnje utvrde građanskog Splita u Palači, gašenjem kultna “Tri volta”. Možemo li kazati kako se Splićanima taj malomišćanski, provincijski cirkus, obio o glavu? Naravno da ne možemo, niti imamo na to pravo. Sve što se Splićanima obilo o glavu, i sve što žive danas, bolje rečeno kako žive u svom gradu koji više ni fizički nije njihov, Splićani su željeli, htjeli, dapače, zaokruživali na svojim glasačkim listićima i to godinama. 

Splićani su oni koji su htjeli da im partijske sekretare zamijene konzervativni desničari, splićani su oni koji su htjeli da im desnica i crkva isceniraju vlastitu goru i crniju povijest, Splićani su oni koji su zaokruživali one koji će stajati na braniku svete katoličke vjere i usput im od grada napraviti resort, Splićani su danas oni koji vuku kese sa robom iz apartmana i Splićani su to željeli, živjeti ugodno bez rada, osim tu i tamo uz brojanje eura, oprati koji šporki lancun, i Splićani su oni koji su davali kuverte na fantomskim natječajima na kojima su kultne  kavane pretvorene u wine barove. Zar Splićani nisu oni koji su svojom benevolentnošću odbacili sve svoje svetinje, bogatu i slavnu povijest, i grad prepustili nepotističkim prostitutkama? Zar su to uradili Beograđani, Zagrepčani, Hercegovci? Splićani su oni koji su šutke sve to promatrali, i Splićani su oni koji su se smijali nama, šaki aktivista, sada već sekti, koja je godinama upozoravala, godinama izvodila performanse i ukazivala na problem, sekti kojoj su se svi ti splićani uredno smijali na suncem okupanoj rivi. Zar Splićani nisu ti koji su ismijavali Dragana Markovinu na prošlim lokalnim izborima? Zar nisu Splićani ti koji su nam sa udobnih štekata dobacivali da idemo u Bosnu i dalje u šumu gdje nam je mjesto?

 Zar nisu Splićani ti koji nas ismijavaju i već godinama kod svake naše uzaludne borbe za grad, za Get, za zadnja uporišta koja su šaptom padala predavana lokalnim splitskim moćnicima, zlatnoj mladeži, crkvenim povjerenicima, korupcionašima, poreznim neplatišama, dužnicima u gradski proračun koji su misteriozno širili svoje štekate i objekte iako se znalo da duguju gradu milijune? Zar Splićani nisu ti koji nikada nisu izašli na ulicu, iako smo ih i preko omiljenih im društvenih mreža toliko puta zvali? Zar Splićani nisu ti koji bi uvijek i svuda, u svakoj prilici pljunuli za nama, udbaško – jugoslavenskoj djeci oficira, kako i dan danas pljunu za nama, onima koji se nisu mirili sa takvom devastacijom grada? Zar Splićani nisu ti koji su  od modernog poimanja zajednice svojom samodestrukcijom na koncu birali pleme, pleme koje će zaposjesti grad i od njega napraviti grad po svojoj mjeri? Zar Splićani nisu ti kojima je bio važan samo ideološki jaz, koji je zapravo bio ništa drugo doli sukob progresivne građanske svijesti i aktivizma ( ako hoćete i ljubavi za svoj grad) i postmodernog grabeža, privatnih i sitnih interesa, metara štekata, koji su na koncu od grada napravili svjetsku senzaciju nepotizma?

Zar Splićani nisu od svog grada napravili ono što je danas Split?

Mene osobno, u svim ovim godinama borbe u Splitu nije uvrijedio niti jedan Hercegovac, niti jedan Bosanac, niti jedan Srbin, niti jedan Beograđanin, daleko bilo Zagrepčan. Ali Splićanin bogami jest. I to onaj “od kolina”. Isti onaj kojem je smetao moj aktivizam jer je uređivao od didovine novi apartman. Isti onaj kojem sam smetao jer je uređivao od didova vinograda i polja najnoviji i najmoderniji resort. Isti onaj kojem je smetao moj aktivizam, jer je čekao poslovne kvadrate u Palači. Kao i vojska onih koji u cijeloj toj priči nisu dobili ništa. Ali smo im smetali jer smo govorili istinu.

Društvenim mrežama ovih se dana razlio bijes Splićana povodom zatvaranja još jednog kultnog mjesta grada, zalogajnice Dioklecijan, popularna “Tri volta” u vlasništvu Ante Prkića. Ta konoba sa zadnjom dušom Splita ostala je kao zadnji Mohikanac u Palači, kao trn u oku gradskim vlastima, podsjećanje na bolju i slavniju prošlost grada, pa su je u svom stilu odlučili učiniti “još starijom i još lepšom”. Za ovu priču o gradu zapamtite tu važnu činjenicu, gradske vlasti, legitimno izabrane od građana Splita, dakle strukture koje su dobile povjerenje i mandat Splićana, iste one koje su ispisale snop uplatnica za duge zimske mjesece kako ih opisuje slikovito Ante Prkić. Kada god ove zime prošetate gradom duhova, a Split je grad koji će uskoro to postati, sjetite se bitne stvari za ovu priču. Najbitnije.

Jer grad vam nisu uništili došljaci, divlja plemena, rat, kuga, kolera ili sam HDZ. Grad Split uništili su njegovi građani. Splićani. Isti oni koji će me pljuvati na ulici i zbog ovog teksta. Isti oni koji udobno zavaljeni sjede na suncu u studenom i komentiraju po društvenim mrežama kako nam je netko uništio grad, misleći na zadnji bastion grada “Tri volta”. Ako mi ne vjerujete pokušajte danas sve te moje sugrađane izvući na ulicu upravo zbog toga što tako bijesno komentiraju. Ili još bolje.

Pokušajte ih odgovoriti da ne glasaju na izborima više “za svoje”. Pokušajte u Splitu biti građanski aktivist, borac za ljudska prava i za svoj grad. Pokušajte barem do sljedećih izbora. Tada će i vama budalama stvari postati jasnije. Kada i u novo desetljeće Split zakorači sa istom, starom strukturom na vlasti.

Jer ste vi to tražili.

Komentiraj