Puno pogrešaka na putu čišćenja saveza

Hajduk i HNS: Politika, mediji, idealisti i spinovi

Nakon što je Hajdukova delegacija otišla u Zagreb na razgovor s Marijanom Kustićem, dogodila se bura reakcija, kao i obično kad je ova tema u pitanju, svatko ima svoje mišljenje, ali nitko ne spori da je vrijeme da se HNS očisti od ljudi koji su gradili ovaj sustav.

Nitko dobronamjeran ne spori ni da je vrijeme da se reprezentacija vrati svojim najvjernijim navijačima, jer glavni je spin onaj kojim se želi postaviti teza kako oni koji trenutno ne navijaju za ovu reprezentaciju nju ne vole, jer naprotiv – to su njeni najveći navijači.

More članaka je napisano na tu temu, pojavili su se, nimalo slučajno, u cijeloj priči i orjunaši i mrzitelji svega hrvatskog, jer tako je bilo najjednostavnije diskreditirati one koji se, makar ponekad i krivim načinom, bore za čiste odnose u hrvatskom nogometu.

Hajduk, Naš Hajduk i Torcida su u svemu tome bili poprilično dosljedni, često se puta od njihovih protivnika znalo čuti „pometite prvo pred svojim pragom“, a zapostavljala se činjenica da se to stvarno i dogodilo.

Hajduk je donio svoj kodeks, u Hajduku se događaju demokratski procesi, članovi sudjeluju u transparentnom upravljanju klubom, i sve što se s njihove strane traži prema savezu je provođenje istog.

Nitko više ne spori ni činjenicu da je Hajduk u ovom sustavu diskriminiran, nitko više ni ne krije činjenicu kako je reprezentacija dugo vremena (mnogi će reći – još uvijek) bila u službi privatnih interesa, a da je cijeli hrvatski nogomet samo poligon za političke obračune unutar vladajuće partije, to je jasno i onome tko pojma nema o odnosima unutar saveza.

Marijan Kustić je dio Plenkovićeve „umivene“ frakcije HDZ-a, koji je očito dobio u zadatak „provjetriti“ HNS. Kako će to proći je poprilično upitno, jer bez obzira na medijsku podršku i najvećeg aduta kojeg imaju u liku Zlatka Dalića, koji se uspjehom u Rusiji prometnuo u savršenog manekena „sveopće pomirbe“, strukture koje od sustava kakav je već desetljećima predobro žive i dovoljno su okorjele da to neće biti nimalo jednostavno.

Ono što je Hajdukovim članovima bilo sporno je način na koji se sve ovo skupa dogodilo, jer počinjen je tu niz pogrešaka. Kao što smo već pisali, polutajni sastanci su neprihvatljivi, i bez obzira što je gradonačelnik Krstulović – Opara na tom sastanku imao svoje mjesto kao predstavnik vlasnika stadiona, bilo bi puno bolje da je ovaj sastanak preskočio.

Pogriješio je na određeni način i Naš Hajduk svojom javnom objavom i traženjem pojašnjenja od Nadzornog odbora, jer stvari trebaju biti javne i transparentne, ali Naš Hajduk jednostavno nema prijatelja u (nacionalnim) medijima, i sve je to na koncu izokrenuto na potpuno krivi način, kako bi se pokušalo dokazati da NH sebe stavlja u poziciju komesara i arbitra oko vođenja kluba.

Ono što je najvažnije, Hajduk mora sudjelovati u dekonstruiranju sustava u HNS-u, pa makar to bilo i s umivenim HDZ-ovim krilom, ali s jasnom distancom i u cilju potpune lustracije unutar saveza.

Naime, s ljudima koji su do sad vodili savez jednostavno više nije moguće uopće raspravljati o promjenama, i preduvjet za bilo kakvu suradnju mora biti temeljita promjena kompletnog načina funkcioniranja saveza.

Ni slučajno se ne smije pokušati kupiti podrška javnosti nekim paušalnim potezima, kozmetičkim micanjem nekoliko istaknutih figura i(li) vraćanjem udruge prvoligaša, na čemu je Hajdukov predsjednik Brbić počeo neformalno raditi još s početka svojeg mandata.

Jer ako se dogode kozmetičke promjene, a Hajduk odjednom postane poželjan partner kojemu će se raditi ustupci da bi se „umirili navijači“, onda će hrvatski nogomet ostati isti, a to bi bio poraz za sve.

U svemu tome je najmanje važno kad će reprezentacija napokon zaigrati u Splitu, ono što se mora osigurati jest da ta reprezentacija ravnopravno nastupa širom zemlje, a da kroz sustav u nju ulaze isključivo oni koji su to zaslužili.

Hajdukovi navijači trpe udarce sa svih strana, ne treba uopće dvojiti da je to slučajno, jer orkestrirana je to kampanja koja traje već dugo, oni su najlakša meta, samom svojom prirodom, jer govorimo o navijačima, ne o akademskom pjevačkom zboru, mladi su to momci i supkultura u jednoj moralno i ekonomski uništenoj zemlji, i nije uopće teško pronaći im mane, a onda im upornim ponavljanjem oduzeti pravo na mišljenje i stav.

Ono što je problematično, i čega se želimo za konac dotaknuti jest usporedba tih navijača s bilo kojim slojem našeg društva, pa se upitati – jesu li oni baš jedini u ovoj zemlji koji su zaslužili da ih se progoni zbog nasilja, vrijeđanja, pozivanja na mržnju i „onog najgoreg od svega“ – pirotehnike?

Nakon brze reakcije policije, koja je kazneno prijavila mladića koji je vodio navijanje na sjeveru Poljuda, ne možemo se ne upitati – zamislimo da je naše pravosuđe tako brzo i efikasno u svim drugim segmentima svojeg djelovanja?

Pa bili bismo utopijsko društvo, u kojem nitko nikoga ne vrijeđa, nitko nikoga ne mrzi, nitko nikome ne duguje i nitko nikoga ne potkrada.

Nažalost, nema resursa za progon kriminalaca i korumpiranih političara, ali zato ste za zapaljenu baklju pred sucem u roku od par dana, a često i sati.

Komentiraj