moglo je bolje

Neimpresivna Hrvatska jedva do boda protiv Srbije u Beogradu

Valjda nikad lošija Srbija u ovom desetljeću uzela nam je bod. Zapravo, uzeli smo mi njoj jer smo se branili u posljednjem napadu, pa na kraju moramo biti zadovoljni i njime jer moglo je biti i gore.

Premda su nam nedostajali Cindrić i Horvat, to realno nije ništa za ono što nedostaje Nenadu Peruničiću koji više nema ekstra klasu, što se najviše vidi u vanjskoj liniji, ali, eto, i takvu Srbiju ne možemo pobijediti. Nekad smo slične utakmice rutinski rješavali, sada očito nemamo tu rutinu, pišu Vijesti.hr

Čak ni Beograđani nisu vjerovali onime što na raspolaganju sada ima Peruničić, Štark arena nije bila ni do polovice popunjena, ali zvižduka nije nedostajalo, time ni vjetra u leđa domaćima koji su morali uzeti barem nešto iz ove utakmice kada im je već Belgija (!) odnijela bod i uvela ih u probleme.

Krenuli smo očekivano, bez izmjene baš po Červarovoj želji. U obrani s Mandićem kao prednjim u 5-1, što je Srbiji bio velik problem jer ništa nisu mogli Vujić, Kukić i Zelenović i tek su nakon osam minuta prvi put našli rješenje.

Međutim, otvorilo im se nakon drugog Mandićeva isključenje u 11. minuti, nama je poremetilo obranu i više to nije djelovalo tako dobro i agresivno što je popravljao Šego koji je nakon 20 minuta imao pet obrana.

Iskontrolirali smo početak, otišli na tri razlike, posljednji put u 16. minuti (7:4), ali s našim pogreškama u napadu Srbija je uhvatila priključak premda je Milosavljev stao nakon odličnog starta.

Karačićev ulazak nije pretjerano pokrenuo napad, crtu su nam odlično zatvorili, što nismo, pak, mi mogli reći i jedina dobra stvar bila je da se još nismu našli u minusu do kraja poluvremena, pišu Vijesti.hr

Kako smo igrali, bilo je pitanje samo kada ćemo. Loše ulazimo u drugi dio, navijači su ponijeli svoje igrače i nevjerojatno je, zapravo, kako nijednom nisu otišli do +3. Spašavao nas je Šego, okvir gola… Usput smo proslavili i Živana Pešića koji je izgledao kao najdominantniji pivot današnjice.

Pokušao je Červar s Vrankovićem u obrani, no ništa se nije promijenilo nabolje kao ni kada je naredio 7 na 6 u napadu. Lopta stoji, igrači stoje, svi čekaju, a Mamić se diže s deset metara i pogađa za 20:20 u 48. minuti.

Duvnjak potom preuzima odgovornost, nakon 20 minuta vraća nas u vodstvo, ali ne traje dugo jer opet radimo gluposti u napadu i dajemo Srbima trening kontri. Kad nije trebalo, probudio se Cupara, brani Mamiću, Ilić je opet prvi u kontri i minutu prije kraja nije dobro. Ali Duvnjak izvlači svoj top pola minuta prije kraja i moramo spašavati bod. Domaćinima nije pomogao ni time-out, izvukli smo se nekako.

Komentiraj