volonterizam za primjer

„Sportsko lito Selca“ kao primjer kako organizirati na otoku: „Bilo nam je dosadno, pa smo se pokrenuli sami“

Sedmu godinu u nizu, u najistočnijoj bračkoj općini organizira se „Sportsko lito Selca“, događaj koji je počeo kao prijateljska zafrkancija, a u međuvremenu postao jedan od većih događanja na otoku.

Napisati reportažu iz svojeg mjesta, u kojem te svi poznaju definitivno nije laka stvar, posebno kad je to praktički gonzo – reportaža, jer htio ne htio, čovjek piše o nečemu u čemu je sudjelovao.

Proljeće je, 2013-e godine, u Selcima na Braču, čeka se da počne ljeto i da se život barem na mjesec – dva pojavi u svojem nešto drugačijem obliku no što je to uobičajeno u dugim zimskim mjesecima na otoku.

Pretresaju se rasporedi, razmišlja se što će se događati, a trojica mladića, točnije dvojica mladića i jedan neodrasli sredovječni muškarac, inače sva trojica Splićani porijeklom iz selačke općine shvate da će za bilo kakvu vrstu iole organiziranije zabave morati putovati najmanje 25-30 km do Bola ili Supetra.

GALERIJA Tradicionalnom nogometnom utakmicom u Selcima na Braču otvoreno “Sportsko lito Selca”

U Selcima, Povljima, Sumartinu i Novom selu, u četiri mjesta najistočnije bračke općine jednostavno se dogodilo da je zatvorena jedina diskoteka, hotela nema odavno, pa osim nekoliko kafića i par restorana ostaje samo okupati se, možda baciti na karte, a najveća zabava je malonogometni turnir koji se organizira sredinom srpnja.

Godinu ranije, na dan Gospe od Karmena, selačke zaštitinice, nakon dugo vremena organizirana je jedna prava nogometna utakmica, na starom travnatom igralištu, koje je godinama stajalo zapušteno, a igrali su „Stari“ protiv „Mladih“.

Sjedili su njih trojica tako, pa se sjetili da se u nekoliko navrata na određenim feštama koje su organizirali nadobudni pojedinci s viškom vremena u Selcima pekao vol, točilo piće, organizirala bi se prava pučka fešta.

Odluka je pala brzo – ajmo ispeć vola, a usput organizirat još koji turnir. Sjeli su Stanko Tonšić, Vinko Ursić Glavanović i još jedan kojeg iz samorazumljivih razloga nećemo imenovati i smislili plan – sedam, osam turnira u općini u različitim sportovima, napraviti majice, pronaći sponzore, pa od svih tih prihoda organizirati pučku feštu, ispeći vola, dijeliti piće, sve besplatno za posjetitelje.

Brzo se priključilo još desetak mladih ljudi, okupljenih oko udruge „ SD Takmac Selca“ sponzori su se priključivali donacijama, a sreća je htjela da je i načelnik općine uz podršku općinskog vijeća prepoznao projekt, pa je i sama Općina Selca stala iza njega, i već je nakon prvog ljeta ostala i lijepa svota novca na računu.

Nije se dugo razmišljalo što s tim – novac je u roku od dva dana prebačen humanitarnoj udruzi „Brački pupoljci“, tada još nepoznatoj van granica otoka Brača. Spomenimo kako se svake godine na koncu ljeta sva zarada donira u humanitarne svrhe, uređeno je nekoliko dječjih igrališta u općini, pomoglo se više humanitarnih udruga i onih kojima je pomoć potrebna.

Pitali smo Stanka Tonšića odakle takva ideja uopće a on odgovara uz smijeh: „A šta da ti kažem, dosada i par piva uvijek rodi najbolje ideje, kad smo započeli, nismo baš bili uvjereni da ćemo uspjeti, ali proradio je dišpet, jer smo dočekani malomišćanskom skepsom, i to nam je zapravo i poprilično pomoglo.“

Što rade ta trojica u životu, pitamo ga: „Jedan je sad visokopozicionirani manager u velikoj nacionalnoj korporaciji u Zagrebu, ja sam se i za stalno preselio u Selca i bavim se turizmom, a ovaj treći je u Splitu, sportski je urednik na jednom portalu“.

Dobro, zaključujemo da su dvojica od trojice uspjeli u životu, sasvim dobar prosjek, pa pitamo tko je preuzeo u međuvremenu?

„Gledaj, bilo je tu svega, nije se lako posvetiti volonterski nečemu u kontinuitetu, par godina je išlo iz entuzijazma, ali vremena s godinama čovjek toliko nema, moram spomenuti da je uz nekolicinu mladih koji su uvijek bili tu, poprilično poteglo, a zapravo i iznijelo sve na svojim leđima nekoliko baš starijih ljudi, koji su nakon te prve dvije godine otišli i korak dalje, pa smo imali i po nekoliko vrlo jakih koncerata svakog ljeta, sa simboličnim cijenama.“

Da, nabrajamo zajedno bendove koji su nastupali u sklopu Sportskog lita u Selcima, od lokalnih izvođača koji su uvijek davali podršku, nekih splitskih bendova tipa Jukebox Live Band i Mad Catz, preko dubrovačkog Silentea, pa do Nenada Belana i Fiumensa, Marijana Bana i Diktatora, Gustafa, TBF-a, Zabranjenog Pušenja i Željka Bebeka.

Svake godine se organizira nešto drugačije i novo, uz standardne turnire u malom nogometu, sad već tradicionalne utakmice Starih i Mladih 16. srpnja, vaterpolo turnira u Sumartinu, te vjerojatno najposjećenijeg turnira u balotama, igrala se i košarka, tenis, stolni tenis, cageball, treba reći da na gotovo svim turnirima nastupaju i žene, finalnog dana malonogometnog memorijalnog turnira „Ivo Vlahinić“ se igra još jedna tradicionalna utakmica između „Neudanih“ i „Udanih“, koja je redovno jedna od većih atrakcija na turnirima.

Novost ovogodišnjeg Sportskog lita su tradicijske igre, koje bi trebale privući i one starije, koji su do sad aktivno participirali uglavnom samo u balotaškom turniru. U prilogu ove reportaže, možete vidjeti kako je to izgledalo na utakmici odigranoj u utorak u Selcima, na kojoj su se susreli stari i mladi, igrali su i očevi protiv sinova, a rezultat vam nećemo otkriti, jer ionako je najmanje važan.

Istočna strana Brača, preciznije selačka općina nema neku strašnu infrastrukturu, turizam je, bez obzira na popriličan broj uspješnih privatnih iznajmljivača, daleko od neke grane koja bi pogurala razvoj nakon zatvaranja pogona „Jadrankamena“, koji je bio generator razvoja u prošlosti, ali Bračani definitivno nemaju namjeru sjediti skrštenih ruku i čekati da im netko drugi riješi probleme.

Preuzeli su inicijativu, u općini je profunkcionirala još jedna sportska udruga, Fortuna iz Povlja, koja je većinom volonterskim radom obnovila staru sportsku dvoranu, te uredila malonogometni teren, organizirali su i školu malog nogometa.

Općina Selca pomaže koliko može, a brački primjer pokazuje da nema ništa od sjedenja u kafiću i grintanja zbog stvari koje ne valjaju. Iako je ova priča počela baš tim grintanjem u kafiću.

Poanta je u onom sljedećem koraku – ustajanju sa stolice i aktivnom sudjelovanju u popravljanju stvari.

Spomenimo za kraj i da je moto Sportskog lita Selca možda nimalo originalan, ali zato široko primjenjiv: „Važno je sudjelovati“.

Komentiraj