suđenje za pucnjavu

Na suđenju Giljanoviću potekle suze: “Oprosti mi, ti si moj brat”

Danas je na splitskom Županijskom sudu počelo suđenje Ivanu Giljanoviću za pokušaj ubojstva Marka Bekavca ispred kafića Clo u Splitu 1. svibnja prošle godine.

Na Bekavca je ispaljeno nekoliko hitaca, nakon što je pao na tlo pomogli su mu prolaznici, a Giljanović je nestao. U bijegu je bio više od godine dana, a predao se tek nakon što je policija uhitila veću organiziranu kriminalnu skupinu.

Na početku suđenja Ivan Giljanović kazao je da se ne osjeća krivim. Pregledane su snimke svih nadzornih kamera iz kafića, a nakon toga je ispitan samo jedan svjedok – Marko Bekavac.

Kazao je da nije zainteresiran za kazneni progon Ivana Giljanovića, a tijekom svog svjedočenja više je puta kazao da mu je žao zbog svega što se dogodilo.

“Ja sam bio u to vrijeme ovisnik o heroinu i zamolio sam Ivana kojeg sam poznavao od prije da mi pomogne. Čovjek mi je izašao u susret, primio me kod sebe i svoje obitelji, pomogli su mi da se skinem s droge, zahvalan sam, uspio sam se skinut s heroina. Dok sam bio kod njega, ništa mi nije falilo, bio sam primljen obiteljski. Do tad nisam bio u takvom okruženju, vidio sam da je život uz novac ljepši, pa sam i ja poželio život na tom višem nivou”, počeo je svoju priču pred sudom Bekavac.

Kako je kazao, uporno je slao poruke Giljanoviću, bile su to “metaforične” poruke, a kada nije mogao dobiti njega, slao ih je i njegovoj supruzi.

“Imam više života, ka da san Super Mario”

“Bio sam uporan u javljanjima i slanju poruka, ja sam sve samo nisam bezopasan. Nosio sam pištolj sa sobom, Ivan mi je bio prijatelj, on zna kako razmišljam, pojavio se strah kod njega, a čovik mi je pomoga. Bilo je neizbježno da ja nastradam jer čovik nije ima izbora.

Kad sam došao u kafić, on me išao zagrlit, a ja sam ga odgurnuo, reka san ‘sidi, sad ćemo razgovarat’. On se zbog tog mog postupka osjeća ugroženo, on je sigurno bio uvjeren da ja iman pištolj, da ću ga ugrozit. Udario sam pepeljarom u stol i reka ‘ovo je moj grad’.

On je izvadio pištolj. Kažu da me pokuša ubit, ali to nije pokušaj ubojstva, jer da me tija ubit puca bi mi u prsa ili u trbuh, a ne u noge. Zašto je bilo više hitaca? Instinktivno. Da sam odma kleknija to bi završilo tako, međutim sigurno me nije tija ubit, da je pucao bi u druge dijelove tijela”, kazao je Bekavac.

Mišljenja je i da je sam kriv za sve što se dogodilo.

“Ja smatram da sam glavni krivac za ovo ja i da to nije upitno niti malo”, kazao je Bekavac, a zatim dodao “zahvalan sam Bogu što sam dobro danas, nema nikakvih posljedica, hvala Bogu. Vidite da i šetam normalno, osta sam psihofizički zdrav. Hvala Bogu da imam više života, ka da san Super Mario”.

“Giljo, izvini, falija sam, oprosti”

Kako kaže, nije očekivao da će tako sve završit. S njima u društvu bila su još dva momka.

“Nije bilo nikakvih dugova, dugovi su bili mojoj glavi, ja sam odredio dug, da će bit tako. Lipo sam dobio što sam zaslužio”, kaže Bekavac.

U jednom trenu je pogleda u Giljanovića i rekao: “Giljo, izvini, falija sam, oprosti”.

Nedugo nakon događaja dao je Marko Bekavac iskaz DORH-u, no tada je tvrdio da ne zna tko je pucao na njega, kao i da nikada u životu nije pucao. Danas je pak pojasnio zašto je izmijenjen iskaz – nije se zbog svog zdravstvenog stanja mogao svega sjetiti, a i nije htio teretiti nekoga tko mu je toliko pomogao u životu. Kazao je da je pucao iz pištolja, ali nikada na neku drugu osobu.

Nakon što je odvjetnik Ivana Giljanovića postavio par pitanja, isto je učinio i sam Giljanović.

Odvjetnik ga je upitao koja je marke bio pišolj. Bekavac je kazao: “Nije neka filozofija repetirat pištolj i pucat, ali marke i kalibra se ne mogu sjetit, važno je da mi može poslužit”.

Na pitanje je li u kafiću Clo posezao za torbicom koja je bila na stolu, kazao je da nije, a to je pojasnio i riječima: “Da sam ima pištolj, ima bi ga”.

“Marko, je li istina da si htio promijeniti svoje prezime, da se zoveš Marko Giljanović?”, pitao je Giljanović Bekavca. Ovaj je to potvrdio, te dodao da ga je zvao – ćale. Također je potvrdio da mu je Giljanović dao nadimak koji je koristio na društvenim mrežama – Markus Maksimus, kao i da je tražio od njega 18 tisuća eura.

“Je li istina da si me zva i reka ‘Pičko jedna, dođi u Clo, ili ću te naći’?”, pitao ga je Giljanović. Također ga je upitao je li istina da ga je, kad je otišao u Zagreb živjeti, tražio 300 eura, a on mu je uplatio 1500 kuna.

“Moja pohlepa i moja zavist su dovele do te mjere da sam ja htio više i više i s ničim nisam bio zadovoljan. Ja sam taj zbog kojeg nisi ima izbora”, kazao je Bekavac.

“Želim ti dat ruku mira, kao kršćanin”

Još jednom je kazao da pištolj tom prilikom – nije imao.

“Ja sam jednostavno odlučio da ćeš ti meni dat pare. Znao si moju narav i kako mogu reagirat, ali neću lagat, pištolj nisam ima”, kazao je Bekavac, a zatim dodao: “Ja te sad u oči gledam, nismo se vidili 14 mjesec, meni je žao što si doveden u tu situaciju. Nisi imao izbora”.

Na to je Giljanović kazao: “Iskreno mi je žao, iskreno ti se izvinjavam ispred suda, ali moraš znat da mi je život uništen, život moje obitelji, odvojio si me od moje djece 14 mjeseci. Pred ovim sudom želim ti dat ruku mira, iz dubine duše, kao kršćanin”.

Pružili su jedan drugome ruku, zagrlili se i poljubili, a koliko je trenutak bio emotivan, pokazale su i suze koje su krenule. Bekavac je tada dodao: “Ispričavam ti se i žao mi je, ti si moj brat”.

“Ja sam živio s njim, bio povezan s njim i obitelji, nisam htio da bude slomljen zbog onoga šta sam mu priuštio. Ja sam ga zva ćale, bio mi je nešto što mi nitko u životu nije bio. Ja sam momak na jako lošem glasu u ovom gradu, a on me primio doma, to je velik čin. Meni je žao što nisi vidio djecu. Tebi hvala na isprici, ali ako se ko kome ima ispričat, to sam ja tebi. Želim da što prije vidiš ženu i djecu. Dogodilo se ono na čemu sam ja inzistirao i žao mi je. Oprosti mi”, kazao je Bekavac, na što je Giljanović rekao: “Oprošteno ti je”.

Nakon ispitivanja tužiteljice, Bekavac je mogao napustiti veliku sudnicu Županijskog suda u Splitu. Zamolio je sutkinju da još jednom pruži ruku prijatelju, no ipak mu nije dozvoljeno. Na odlasku mu je kazao: “Brate izvini i želim ti sve najbolje i da budeš dobro.”

Komentiraj