Turizam je cjelogodišnji posao

Imamo apartmane, ali nemamo ponudu: “Ne spuštajte cijene apartmana u jeku sezone jer tako niste konkurentni već djelujete očajni”

Sezona napreduje, zagazili smo u srpanj koji označava centralni dio sezone, a sve glasnije su priče kako ova sezona neće biti onakva kakvu očekujemo.

Poluprazni apartmani, sezonske rupe, sve je to dovelo do rasprava što je tome uzrok: visoke cijene, preveliki broj apartmana, buđenje grčkog i turskog tržišta, loša ponuda. I dok traju ove rasprave ima onih iznajmljivača koji šute i rade svoj posao i zamislite u tijeku ove sezone nemaju nikakve rupe, već su zapravo počeli bukiranje za rujan i početak listopada.

Naravno kada susretnete takvog iznajmljivača zanima vas u čemu je njegova tajna, a svoju nam je otkrila Barbara Marković dugogodišnja turistička djelatnica koja nema nikakvih problema s iznajmljivanjem svojih apartmana. I ako ste očekivali neke velike savjete, prevarili ste se, Barbara sve to jednostavno objašnjava u tri stavke, niste iznajmljivači već domaćini u turizmu, dodatna ponuda je osnova, a bez Strategije rada ne započinjite se baviti turizmom.

Vrlo dobar savjet je i onaj koji nas je osobno iznenadio, a to je” ne spuštajte cijene apartmana u jeku sezone, jer tako niste konkurentni već djelujete očajni i uništavate rejting destinacije”.

Imamo apartmane, ali nemamo ponudu

Barbara je inače pekla zanat već 22 godine, radom u turizmu i na kruzerima, a svoje znanje dijeli na radionicama koje organizira županijska turistička zajednica, a jedna je od rijetkih iznajmljivača koja razumije kako je turizam cjelogodišnji posao, te da ga treba shvatiti kao rad u svojoj tvrtki, puno odricanja, reinvestiranja i ulaganja, da bi se vidjeli rezultati.

“U ponudi imam razne apartmane od penthausa sa jacuzzijem i pogledom na more na Pazdigradu, na istoj lokaciji nemamo tako atraktivan apartman, ali smo ga obogatili jacuzzijem na napuhivanje, prenamijenili neke sobe u dječje, nabavili igračke i osposobili ga za obiteljski odmor. Dajem određene pogodnosti onima koji ostaju duže vrijeme jer mi to smanjuje troškove održavanja, ali ne smanjujem cijene jer to nije rješenje. Ono što je važno je implementiranje usluge, jer ako uzmemo primjer Italije oni u svojim većim smještajnim uslugama nude 16 dodatnih usluga. Jasno mi je da mali apartman u centru grada nema puno izbora, ali se dodatnom uslugom besplatnog transfera koji je poskupio duplo od prošle godine, doručka u dogovoru s okolnim restoranima, električnih bicikli, ipak ima izbora”,  kaže nam Barbara i upozorava kako bi se trebali što prije trgnuti jer će nam u drugom slučaju iduća sezona biti još gora.

“Već sedam godina održavamo edukacije, ali ljudi ne slušaju. Nije svako rođen da bude konobar, ali ni da radi u turizmu. Dakle on će sada napraviti apartman u nekoj šupi ili garaži i dati će noćenje za 20 eura. Tako snižava cijenu destinacije, kvalitetu i urušava ugled. Već tri godine upozoravam da će nam se na ovaj način dogoditi masovni, jeftini turizam koji nama ne treba niti ga mi možemo odnijeti. Doći će nam isto kao i ove bakice koje su držale table s natpisima „slobodna soba“ samo će se ovo događati na internetu. Sada u visokoj sezoni ne trebaju se spuštati cijene, a baš sada se to radi rapidno jer su brojni apartmani ostali prazni. Sedmi mjesec je najveća borba jer naglo poraste broj apartmana, većina izađe iz svojih stanova, presele se kod obitelji i rentaju, a u rujnu to rapidno pada.”

Velika je razlika između iznajmljivača i domaćina u turizmu

Svi imaju apartmane, ali u njima nude jako malo usluga, osim spavanja i čiste posteljine ne dobijete ništa više.

“Ono što ja razlikujem je iznajmljivač i domaćin u turizmu. Ako ste iznajmljivač onda nudite postelju, ako ste domaćin onda nudite uslugu. To je ono što ja prodajem i tu nema velike filozofije ni velike tajne svijeta. Ja sam domaćin i moji gosti se na mene mogu osloniti, zato se i vraćaju. Ujedno ih ja usmjeravam i prema drugim destinacijama, Dalmatinskoj zagori jer im ne prodajete apartman već Hrvatsku. Prije sedam godina bili smo tranzicijski centar, gosti su ostajali po dva dana, danas ostaju u prosjeku 3,7 do 4,2 dana ovisno o smještajnoj jedinici. To znači da smo uduplali noćenje, ali to je razlog više da svoje goste ne zaboravite ako vam dođu na primjer deset dana. Od mini čišćenja, do čiste posteljine i ručnika, boce vina, ne kažem da to naši iznajmljivači ne rade, ali često goste zaborave, a ja sam stalno s njima.”

Ujedno je problem i sivo tržište, pretpostavlja se da je u centru grada Splita još uvijek oko 2000 nelegalnih apartmana, pa iako to nadležni pokušavaju smanjiti ne uspijevaju. To na žalost stvara situaciju da je sivo tržište zaštićeno , dok su oni koji uredno plaćaju svoje račune izloženi.

“Ja sam tu za rigorozne kazne, jer našim ljudima kada date prst oni uzmu cijelu ruku. Prijava gostiju, porezi, računi nije to ništa tako drastično s obzirom na zaradu ako dobro radite. Paušal od 300 kuna je meni smiješan, iako znam da nekoj sobici s kupatilom nije, nije mi problem da se i digne, ali objasnite nam gdje taj novac ide. Za turističke ambulante koje nemamo , infrastrukturu koja ne prati razvoj turizma…”

Nova kategorizacija i smanjenje poreza također su ključni za spas turizma

Nije sve ni na iznajmljivačima i Vlada bi se trebala uključiti u rad kako nam iduća sezona ne bi bila još i gora. I to već sada prvenstveno re-kategorizacijom apartmana, a onda i smanjivanjem poreza ugostiteljima jer i to je iznajmljivačima važno. Barbara ističe da bi novu kategorizaciju trebali raditi ljudi s terena, a ne oni koji sjede u foteljama, te da će se tako znati stvarno stanje ponude u Hrvatskoj.

“Novu kategorizaciju bi trebalo napraviti tako da se poslovni prostor ne bi mogao prenamijeniti u apartman, da garaža i šupa ne mogu biti apartmani, zna se što je apartman, što je soba s kupatilom, što je kuća za odmor, a što je vila. To su stvari koje treba podijeliti, a to je kod nas kreativan nered. Ujedno treba odrediti minimum cijene prema kategorijama, na primjer za tri zvjezdice neka bude karikirano 30 eura, a maksimum neka bude vaš. Ali ne smije se ići ispod najniže cijene da se ne bi rušila destinacija. Tako bi se smanjio i broj apartmana. Znam da je većini ljudi turizam jedini oslonac, ali za koju godinu na tržištu će preživjeti samo oni koji su top topova, a oni koji su do sada iznajmljivali apartmane davat će ih u trajni najam. Ako ne krenemo s drastičnim mjerama uništit ćemo i ovo što smo stvorili. Ono što je do sada ulazilo u kategorizaciju, visina stropa i pločica nije realno, već se trebaju znati parametri .”

Ujedno je nužno i smanjenje poreza na 13 posto za ugostitelje i to uvjetovano smanjenjem njihovih cijena, a to je nužni iskorak koji bi se trebao napraviti već za iduću sezonu.

Barbara dodaje i kako je percepcija da se s iznajmljivanjem jednog apartmana ne može živjeti, već to može biti samo dodatni prihod. Turizam je kaže ova splitska domaćica u turizmu, cjelogodišnji posao, gdje nema vremena za more, sunce i plažu i gdje se već u deseti mjesec počinje raditi za iduću sezonu.

“Nema u turizmu lakoga novca, iako imamo destinacije u okruženju naši iznajmljivači ne znaju goste poslati na Klis, teško im je naučiti dodatni jezik. Naši iznajmljivači zaborave na svoju destinaciju, što je stvar opće kulture, treba znati barem deset rečenica. Ujedno zaboravljaju da je dodatna ponuda jako važna i na svemu smanjuju troškove, a tako smanjuju i uslugu. U turizmu morate imati troškove, morate investirati za ubuduće. Ja već četiri sezone imam pune apartmane, počinjemo oko Uskrsa, ali imamo i turista preko zime. Plaćam 300 kuna parking kako bi ga mogla osigurati svojim turistima, to je moj trošak, ali on se vrati. U dogovoru s obližnjim restoranom zdrave hrane nudimo i doručak, dignemo cijenu za 5 eura, a sve je to dodatna ponuda. Ne popunjavaju apartmane platforme, već usluga.”

Sinergija između iznajmljivača i ugostitelja podiže ponudu, a izrada Studije je nužna

Barbara dodaje kako bi trebala postojati sinergija između iznajmljivača i vlasnika restorana, ali i između samih iznajmljivača. Tako bi iznajmljivači mogli nuditi doručak u lokalnim restoranima, a udruženi iznajmljivači mogli bi nuditi destinaciju, a ne samo svoje objekte.

“Trebamo se povezivati, ali to je sve stvar našeg mentaliteta, jer se konkurencija gleda kao smrtnog neprijatelja, umjesto da im bude poticaj. Postoji opcija difuznih hotela, postoji opcija umrežavanja smještajnih jedinica s jednom recepcijom, smanjivanje troškova uz zapošljavanje ljudi za rad na recepciji ili za čišćenje, pogotovo stara jezgra se može odlično povezati. Ali na žalost to se ne radi  jer to je konkurencija i susjed s kojim ne pričam. Ukupno s obiteljima imamo oko pola milijuna ljudi koji žive od turizma, 180 tisuća smještajnih jedinica, padne li turizam svi smo propali”, upozorava Barbara i dodaje da bi se iznajmljivači trebali više osloniti na sufinanciranja i potpore od strane ministarstva i županija, a nužno je napraviti i Strategiju smještajne jedinice.

“Sadä ste otvorili apartman, znate što vam nedostaje i u što trebate ulagati, a Strategija će vam reći što bi za tri godine trebali još imati. Pa ćete polako odvajati, pa će biti neka subvencija pa ćete se prijaviti. Prva godina rada u turizmu nije zarada, već vraćanje uloženog i investicija za tri do pet godina. Tako trebamo funkcionirati, da za pet godina znam u kojem smjeru idemo”, savjetuje Barbara Marković.

Komentiraj