komentar stručnjaka

“Ja bih tukla glavom o zid da su mi djeca u takvom stanju”: Evo što nam je o vandalizmu na Skalicama rekla poznata psihologinja

Od subote poslijepodne svi se zgražaju nad događajima u Splitu. Prvo su u subotu napadnuti mladi vaterpolisti Crvene zvezde, a samo dva dana kasnije, Osnovna škola Skalice osvanula je išarana neprimjerenim grafitima.

Škola na Skalicama išarana nacističkim grafitima: “Mrzim školu i Srbe”

Zamolili smo psihologinju Mirjanu Krizmanić za komentar zbivanja koja su Split stavila u centar zbivanja, ne samo domaćih, već i stranih medija.

“Normalno, sasvim normalno, sasvim u redu, djeca prate što rade odrasli, takva je klima sve više. Ne znam jel primjećujete, ali to nije izolirana pojava, svako malo se nešto događa i to svaki puta prođe, kao nikom ništa. Nekidan je rekao ravnatelj škole u Zadru, nakon što je udaren žig suučenici, da su to dječje igrarije. Pa to su strašne pojave, to djeca očito donose od kuće, ne bi to samo tako u školi nastalo, znači dolaze od kuće, a u školi nailaze na potvrdu takvog ponašanja. To se mora sve strogo kažnjavati i bit će samo sve gore ako se ovako nastavi. A najgore je to smatrat bezazlenim, to je zloćudno i to nije bezazleno”, kazuje nam Mirjana Krizmanić.

“I onda čujem danas hodajući po kući, slušam na radiju, pitaju se novinari i ne znam tko, dal je to huliganstvo ili zločin iz mržnje da idu tući srpsku momčad. Ma kakvo huliganstvo, šta se ne tuku međusobno, nego ideš tući nekog tko je gost u tvojoj kući, strašno ponašanje i to je za svaku osudu, i to bi trebalo osudit javno, i svatko, ali sumnjam da će. Ako će se dalje ležerno prema tome odnosit, to će samo rast”, pojašnjava nam.

Dok su u prvom slučaju pronađeni napadači, u ovom drugom još se ne zna tko je odgovoran za grafite. Fasada škole ispisana je riječima mržnje prema Srbima, ali i prema školi, pa je pitanje jesu li sprej u ruke uzeli sami učenici.

“To je pitanje. Ja ne znam jesu li djeca danas već toliko podivljala da sama šaraju po školama, ali možda je i to moguće. Pitam se bi li djeca te dobi išla pisat na svoju školu mrzim Srbine ili bilo koga, za mene je izopačeno da djeca bilo koga mrze, da sam ja roditelj, ja bih tukla glavom o zid da su mi djeca u takvom stanju”, kazala nam je Krizmanić.

Kakvu poruku pisanje ovakvih riječi šalje djeci koja su to morala vidjeti prilikom ulaska u školu.

“Njima to pokazuje da nije ništa strašno mrzit, nego i to na školu napisat, to je korak dalje. Šta oni sad znaju mrze li ili ne mrze, još su relativno mali, ali tako se mržnja stvara i uzgaja. Da se u dječjoj dobi, vjerojatno pred djecom govori ‘šta će nam ti Srbi, a šta su tu došli?’, vjerojatno su negdje to čuli, gdje oni kod nas uopće mogu vidjet Srbina. To je sve društvo pročešljano, izobličeno, meni je to strašno. Sad se ljudi sprdače sa bratstvom i jedinstvom, ali 50 godina jesmo živjeli tako, živjeli smo u miru i takve se stvari nisu smjele događat, i odmah su se kažnjavale, kao što ja mislim da svaki oblik mržnje treba kaznit, ali kako ćete, prvo djecu treba učit da ne mrze, a onda kad se ovako ponašaju onda ih treba kaznit, ali to će opet proć kao igrarija, mislim da je općenito loša klima u društvu, a to je jako loše”, zaključila je na kraju naša sugovornica.

Opara: “Split nije i neće biti grad koji tolerira govor mržnje i nasilje!”

Komentiraj