ravnatelj opere

Jure Bučević: “Mislim da spominjanje mog imena u kontekstu politike može izaći samo iz usta zlonamjernih ljudi”

Dirigent i violinist Jure Bučević izabran je za ravnatelja Opere između šest kandidata, od kojih troje nisu ispunili sve uvjete natječaja.

Samozatajni Bučević, rođen 1980., je violinist, dirigent i nastavnik u Glazbenoj školi Josip Hatze, a možda je javnosti bolje poznat kao Kerumov favorit za preuzimanje mandata ravnatelja HNK. Naime, na ovim lokalnim izborima glazbenik sa Skalica bio je na listi Željka Keruma za Gradsko vijeće.

U rodnom Splitu završava osnovno i srednje glazbeno obrazovanje. Po završetku studija violine radi kao prof. i voditelj orkestra pri Glazbenoj školi Josipa Hatzea. Dugogodišnji je član orkestra Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu i asistent dirigenta (Ivo Lipanović, Hari Zlodre). U 2017. godini izvodi Brahmsa sa Sarajevskom filharmonijom, a nedugo zatim i operetu Bajadera E. Kalmana u HNK Osijek.

2018. godine završava svoj drugi studij, dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Sarajevu te stječe titulu Magistra umjetnosti (Orkestralno dirigiranje). Usavršavao se kod Uroša Lajovica, te prof. Colina Mettersa, koji su djelovali na akademijama u Beču i Londonu. Radio je sa mnogobrojnim domaćim i stranim ansamblima od kojih se izdvaja Dubrovački simfonijski Orkestar, Sarajevska filharmonija, Orkestar Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, Orkestar Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, Komorni Orkestar Grada Splita (KOGS) čiji je osnivač i umjetnički voditelj te gostovanja na pozornicama Zagreba, Stutgartta, Sarajeva, Madrida.

Od nagrada valja izdvojiti prvo mjesto na prestižnom natjecanju orkestara u Zagrebu 2017. godine te nagradu Oskar znanja iste godine. U studenom 2017. godine postaje gradski vijećnik Grada Splita, a na kulturnom planu Grada djeluje i kroz odbor Multimedijalnog kulturnog centra Split (MKC), kao i Odbor za imenovanje ulica i trgova.

Imenovanjem na mjesto ravnatelja opere objedinio je možda dvije potpuno suprotne funkcije, onu vijećnika Gradskog vijeća HGS-a i umjetnika. Upravo na tim temama kao političar je bio dosta samozatajan i njegovi se komentari nisu puno čuli, a sam kaže kako nije htio upadati u rasprave koje su Sizifov posao.

“To pitanje meni nije niti malo škakljivo. Ja sam Gradski vijećnik u stranci Željka Keruma HGS. Stavljati mene izvan konteksta politike i moje stranke sigurno bi bilo smiješno, jer ja u Banovini sjedim na svakoj sjednici. Profesionalno obavljam svoj posao, imam sve reference za obavljanje istog i mislim da spominjanje mog imena u kontekstu politike može izaći samo iz usta zlonamjernih ljudi, koji ili zbog nedostatka ambicije ili zbog nedostatka znanja i naobrazbe mogu na taj način govoriti o meni. Svatko tko me zna, ne pada mu na pamet da mu to prijeđe preko usana. Ali znate kakav je ovo grad i nije on jedina takva sredina. Čuo sam jednu jako dobru usporedbu koja kaže  ‘Oni koji me pokušavaju zakopati, nisu svjesni da sam ja sjeme i da će iz toga izrasti nešto dobro'”.

Kako se može pomiriti politika i kultura?

“To nije dijametralno suprotno, jer kultura bez politike ne može. Nitko od nas nije Mozart niti će ga itko nadmašiti, nitko nije ni Bach, ali takve veličine u povijesti glazbe su imali svoje mecene koji su ih plaćali i bez njih nisu mogli napisati ništa. Ne da nisu mogli već to ne bi imalo smisla jer bi bili na rubu egzistencije. Ista stvar je i danas samo što danas imamo promotore, PR službe, ali zapravo je naša mecena politika i o njima ovisi koliko ćemo bogate i kvalitetne predstave imati. Ostatak posla je na nama i da iskoristimo te resurse.”

Kako vam je u Gradskom vijeću slušati rasprave vijećnika koji o kulturi ne znaju puno ?

“Teško. Ja vidim da je to kanalizirano iz pojedinih izvora. Točno kada čujem neku osobu znam tko mu je bio savjetnik i koja je to strana priče. Da se ja idem uplitat i idem odmotavat to klupko to bi bio Sizifov posao. Mislim da to nije ni za kamere ni za medije niti se može riješiti u deset minuta klupske rasprave, a još manje nekom replikom. Može se ukazati na probleme i ja sam zahvalan kolegama koji si daju truda iako nije njihov teritorij, ali vidjeli ste iz mojih izlaganja, ne javljam se često, ali se uvijek javljam s istim problematikom. Zamislite sebe da uhvatite 40 godina i da ste još na honoraru. Dug je period školovanja i odricanja, da bi zapravo bili honorarac koji je jedna kap u moru, koji će deset godina biti tu, jedanaestu neće znati da li će ikad dobiti stalni posao, a ako i dobije ugovor on mu vrijedi 4 godine.”

Jesu li političke odluke u gradu, u posljednjih 10 godina, dovele do toga da nam kulturna scena stagnira?

“Pa čujte, ne bih se usudio reći da je to netko svjesno radio, ali da nismo izgubili, izgubili smo. Ako samo pogledamo operni anasambl, ono što smo unutar sebe mogli napraviti to smo i učinili i to zaslugom mojih prethodnika, ali ipak smo izgubili.”

Orkestar i opera su najbrojniji dio kazališta, ali u javnosti nedovoljno prepoznati, slažete li se s tom konstatacijom?

“Ja mislim da je opera najveća produkcija pa ne znam odakle percepcija da smo na zadnjem mjestu. Orkestar ima značajno mjesto u ovoj kući i mislim da je na njemu upravo najveći naglasak vezano za zapošljavanje i primanje novih članova, odnosno starih članova koji su tu već dugo na honoraru. Upravo su oni dali najveći obol orkestru da bi uopće mogao funkcionirati i izvoditi svoj program.

Najveći dio prihoda upravo odlazi na honorare glazbenika koji su nam neophodni, a to smo intendantu pokušali zorno prikazati i na prvom sastanku kada smo postavili broj stolica punog orkestra, a na sastanku su bili samo stalno zaposleni. To je izgledalo prilično krnje, svako druga stolica je bila prazna.

Problem rješavamo honorarnim članovima koji su nam tu na ispomoći, neki su kao stalni honorarci s kojima ugovore potpisujemo za cijelu sezonu, a pojedinci dolaze po projektu za simfonijske koncerte i tako dalje.”

U kojem pravcu ide program u ovoj godini i koliki je bio vaš angažman u njegovom stvaranju ?

“U opernom dijelu nas očekuje prebacivanje Rigoleta s Peristila na pozornicu i to će biti prva operna premijera. U drugom djelu godine, tamo u trećem mjesecu očekuje nas i opera Lombardijci, Verdijeva rana opera, koja je ujedno i priznanje našem nacionalnom prvaku Ivici Čikešu za trideset godina rada.

Mislim da će se moj angažman vrlo brzo vidjeti, odnosno da se već vidi. Već sam u prvom tjednu odradio sastanke sa stalnim članovima, što se pjevačkog dijela opere tiče, moja vrata su im uvijek otvorena. Radit ćemo na angažiranju što većeg broja pjevača. Nemamo toliko velike prihode da bi mogli svakoga zadovoljiti u jednoj sezoni, ali kroz četverogodišnji period apsolutno možemo uvesti i neke mlade pjevače i dati priliku svima onima koji su tu na plaći da imaju nekakav naslov koji će biti forte u ovom periodu od četiri godine.

Imamo svoje suradnike s kojima još nisam u potpunosti razradio planove pa mislim da s tim ne izlazim u javnost. Imam skice i ideje, dio sam s njima razmotrio, ali nepošteno je da ja o tome pričam bez da njih obavijestim.”

Već ste polako mogli razmotriti situaciju u operi. Gdje su najveći problemi?

“Bolne točke su neiskorišteni koeficijenti. Troje kolega je otišlo u mirovinu, nisu se povukli koeficijenti iz Banovine, oni stoje u zraku ili ih nema. Mislim da imamo veliku pomoć od poslovne ravnateljice Marice Glavaš koja je kako intendant kaže uvela forenziku u financije, obratio sam joj se za nekoliko stvari koje su je dijelom začudile, a dijelom je na njih reagirala na svoj način. Mislim ipak da u zajedničku suradnju možemo puno pokrenuti sa zbilja malim koracima, jer nismo otkrili toplu vodu.”

Opera je produkcijski najskuplja, a kazalište je u financijskim dubiozama. Koliko imate mogućnosti za postavljanje nekih velikih naslova i namjeravate li nastaviti suradnju s drugim kazalištima?

“Ako imate ansambl, pri tome mislim na pjevače iz svoje kuće i posudite jednog do dva pjevača, ti honorari ne bi trebali ići u nebo. Sada imamo i šefa dirigenta na plaći, to je je još jedan honorara manje. Puno tih malih stvari čine sliku jasnijom i jeftiniji smo na taj način.

Do sada smo dobro surađivali s Rijekom, Osijekom, sa Zagrebom nešto slabije. S obzirom da mi pokrivamo praktično cijelu županiju, sami Splićani nisu vidjeli dosta našeg programa, a kamoli gledatelji van naše županije. Imao sam priliku raditi i asistirati u Osijeku koji je 800 kilometara udaljen od Splita i oni daju prekrasne predstave, koji mi možemo iskoristiti, a upravo je takva bila i prošlogodišnja koprodukcija s Trubadurom. Već razgovaramo i o nekim drugim naslovima.”

Što nam pripremate za koncertni dio sezone?

“Pa ne znam baš možemo li puno otkrivati, intendant nas je zamolio da se strpimo, ali uglavnom imamo koncert za dušni dan, Mozartov rekvijem s kojim smo nastupili na Sustipanu. Izvedba će biti u kazalištu, a ne u crkvi, jer u nadbiskupiji nemamo mogućnost naplaćivanja ulaznica pa je to malo problematična situacija.

Drugi koncert će biti iznenađenje, to je gala koncert opernih arija i dolazi nam jedan meni dragi kolega, veliko dirigentsko ime i to će biti šlag na tortu koncertne sezone. Ime za sada neću otkrivati, ali mislim da će i kolegama biti drago vidjeti ga nakon duže vremena.

Imamo tradicionalni Božićni i Novogodišnji koncert, s tim da je ovu godinu Božićni koncert koncipiran na način da je prva izvedba 23.12. namijenjena našoj kazališnoj publici, dok bi se 27.12 koncert održao u nekoj od gradskih crkvi, što bi bio naš poklon građanima.

Nakon toga imamo tri tradicionalna novogodišnja koncerta 28., 29. i 30. 12. Tu će isto nastupiti jedan slavni dirigent čije ime još ne smijem otkrivati. Idemo i serijom simfonijskih koncerata, jedan u siječnju, a drugi u travnju. Nadam se nastavku uspješne suradnje s Umjetničkom akademijom u Splitu, a to je jedan od razloga zašto sam na ovom mjestu. Bio sam zagovornik maksimalne suradnje s glazbenom školom Josip Hatze i Umjetničkom akademijom, što se intendantu jako svidjelo.

Za kraj imamo već uhodani ciklus Filharmonija budućnosti u suradnji s glazbenom školom, a koji će se održati na samom kraju sezone, 22 svibnja.”

I vi ste dite ovog kazališta poput vaše kolegice Jelene Bosančić?

“Dite kazališta, sada je to neka popularna usporedba. Ja sam u ovaj Plavi salon ušao bez iti jedne sijede vlasi i bez brade, kao dječak, violinist, profesor mi je tada radio u opernom orkestru i tu sam osjetio taj vonj kazališta i nikada me to nije pustilo. Ta opčinjenost kazalištem i svim oko njega, a upravo je to ono što bi volio u dogovoru s intendantom napraviti, prenijeti na najmlađe. Da vrtićki i školski uzrast upoznamo ne samo sa našim predstavama, nego da upoznaju i tete koje šiju, koje rade frizuru, šminku, da vide što rade ljudi u tehnici, te koliko je tu radilica i ljudi koji su uključeni u projekt da bi jedna produkcija mogla doći na pozornicu.

Sa 18 godina sam došao u orkestar, zapravo polagao audiciju za stalnog člana i tu su mi rekli da sam odličan, ali da moram završiti akademiju i da se nakon toga ponovno prijavim. Ostao sam honorarno u orkestru dugi niz godina, a u međuvremenu sam se zaposlio u glazbenoj školi jer me prenošenje znanja na mlade zaokupilo. Da toga zaposlenja nije bilo ne bi se nikad bavio dirigiranjem, jer sam igrom slučaja dobio orkestar i kada sam vidio kako reagiraju ti mladi ljudi na moje kretnje, rekao sam ja moram sjesti za klavir, položiti prijemni, završiti dirigiranje, jer neću kako kažu ‘prodavat bozu'”.

Imate li namjeru angažirati mlade snage u orkestru, posebno polaznike glazbene škole Josip Hatze?

“Moj odnos sa djecom u glazbenoj školi se ne da opisati riječima. Bio sam strog, ali pravedan mentor i napravili smo velike rezultate. U proteklih 90 godina nitko nije osvojio prvu nagradu na državnom natjecanju što se gudača tiče do tada, a mi smo pokorili i puno razvikanije škole. Tu sam vidio da se s odricanjem i pravim pristupom može puno napraviti. U tom smislu oni će uvijek imati podršku s moje strane. Mnogi od te generacije upisali su glazbene akademije, pa čak i preko granica naše domovine. Preko ljeta oni dođu kao ispomoć za Splitsko ljeto, ali ja bih bio puno sretniji i zadovoljniji da im već sada mogu potpisati neki predugovor da mi dođu na stalni angažman za dvije ili tri godine.”

Dodajmo i kako Jure Bučević, osim što svira nekoliko instrumenata (violina, viola, mandolina, klavir, udaraljke) aktivno se služi u govoru i pismu sa dva strana jezika (engleski, talijanski). Na repertoaru koji je izvodio uz opere, operete i balete, nalaze se i brojne simfonije klasičnog i romantičnog stila kao i djela hrvatskih autora.

Osim glazbom koja je njegova velika strast aktivan je i na sportskom planu kao licencirani član Triatlon kluba Split.

Komentiraj