ukinut ili integriran?

Metro ili gradska željeznica, sasvim je nebitno, važnije je pitanje do kada će se novac poreznih obveznika trošiti na nešto što oni niti ne žele

Često se od stabla ne vidi šuma, dobra poslovica koja se slobodno može primijeniti u primjeru gradske željeznice ili metroa koji je na zadnje noge podigao, kako splitskog gradonačelnika Andru Krstulovića Oparu, tako i dio splitskih novinara.

Naziv linije vlaka koji je ove godine prevozio tek pola čovjeka po vožnji. Naravno da to zvuči čudno, ali u obračun smo uzeli broj prodanih karata, kao i činjenicu da se karte u popodnevnim satima nisu ni mogle kupiti jer prodaja nije radila.

Jedini razlog za otvaranje ove linije na kojoj je prometovalo čak 36 vlakova u jednom pravcu bilo je premještanje autobusnog kolodvora, plan koji je od samog početka bio osuđen na propast. Naime, Autobusni kolodvor s Istočne obale nema se namjeru maknuti, unatoč dizanju cijena ulaska turističkim autobusima na tom dijelu grada na čak 800 kuna. Većinski vlasnik Autobusnog kolodvora Split Mato Jujnović je, sigurni smo, izračunao kako mu se i s tim cijenama rad isplati, pa na tom prostoru dnevno prođe više od 400 autobusa, ljeti možda i duplo više.

Možda da samo dodamo da je taj kolodvor još jedno od slavnih splitskih privremenih rješenja koje na tom prostoru u istom stanju stoji od 1968. godine.

Tako planirana izgradnja autobusnog kolodvora s 18 perona, parkiralište s dvjestotinjak mjesta za automobile i velika površina za parkiranje turističkih autobusa nema nikakvog smisla. Uz sve to, stanovnici Kopilice kao stranke u postupku sada se mogu žaliti na građevinsku dozvolu izdanu za njegovu gradnju, pa bi se sve to itekako moglo razdužiti.

Sve u svemu, gradska vlast našla je najbolji način da se povuče iz ove farse i to na način da se ukine linija vlaka koja ionako nikad nije koristila svrsi, a najave gradonačelnika da će se stanovnici na nju naviknuti sada zvuče poput izjave da će vam cipele broj manje pristajati ako ih razgazite.

I naravno nakon što napravite gaf, napad je najbolja obrana. I krene tako rasprava tko je metro nazvao metroom, novinari ili gradonačelnik, da li je linija ukinuta ili integrirana, prozivaju se oni tko laže, tko govori istinu, pita se koliko je koštao ovaj projekt, svi junaci mukom zamukoše, ni HŽ ni grad Split nemaju izračune, tek se rade.

Ono što je građanima grada Splita zapravo jedino važno je 100.000 kuna. Upravo je to iznos koji će grad Split plaćati za najam zemljišta HŽ-u slijedećih pet godina. 12 mjeseci puta 100 tisuća kuna je milijun i 200 tisuća kuna put 5 godina je 6 milijuna kuna. Toliko košta izgradnja novog dječjeg vrtića, nekoliko parkova, izgradnja nove športske dvorane za jednu školu, sve smo to s ovim novcem mogli dobiti, jer upravo za tu namjenu dio svoje plaće dajemo u gradski proračun. Ali ne, sada imamo napušten kolodvor i šikaru koju ćemo platiti 6 milijuna kuna.

Koliko se potrošilo na vlak, ne puno, linija do Istočne obale ionako je postojala, potrošilo se na gorivo za dodatne linije, na plaće vatrogasaca koji su dežurali u vlaku radi požara u neobnovljenom tunelu, ali kada realno pogledate ovakve neisplative linije HŽ ima po cijeloj Hrvatskoj u većini manjih naselja. Ne kažemo da je to dobro, samo da postoji. Ali eto rasprave radi, ako bi sami radili izračun, bez podataka koje od nadležnih ne možete dobiti, onako od oka, plaće su tu za osoblje u dvije smjene, tu je vozač i kondukter i vatrogasac, uzmemo prosječnu plaću i dobijemo izračun od oko 100 tisuća kuna bez goriva koje se utuklo u prijevoz 7 tisuća putnika koje je prema navodima preveo metro/ gradska željeznica u posljednja tri mjeseca.

Potrošilo se i na uređenje Hercegovačke ulice tri milijuna kuna, ali bi zapravo bila pozitivna stvar da i to nije napravljeno ofrlje, bez 300 zadnjih metara i bez uređene odvodnje oborinskih voda za stanare Kopilice. Možda je i bolje da se radovi na autobusnom kolodvoru nisu nastavili jer bi se u njih ulupalo dodatnih 10 milijuna kuna, što bi u konačnici bilo oko 14 milijuna, što su dodatne dvije sportske dvorane i još dva vrtića, Bračka ulica, ulica iza bolnice i još veliki broj crnih točaka koje nisu privremena već stalna rješenja koja bi podigla kvalitetu života u našem gradu.

Metro ili gradska željeznica, integrirana ili postojeća linija tako su nevažna pitanja, važnije je pitati do kada ćemo zbog nepromišljanja gradskih čelnika, trošiti novac poreznih obveznika u nešto što oni nisu niti željeli. Trošenje tuđeg novca na privremena rješenja kako bi se samima sebi reklo da su danas na poslu nešto napravili ili da bi opravdali svoje plaće nikad niti je bilo niti će biti dobro rješenje. Plaća se uvijek može zaraditi, obraz se nikad ne može oprati.

Komentiraj