sve se zna...

Privatni detektiv iz Splita nam je otkrio kako izgleda njegov posao i koji su najčešći znakovi da vas partner vara

Prva scena koju zamislite kada čujete pojam privatni detektiv, je vjerojatno scena iz kakvog filma ili serije. I to kadrovi gdje je detektiv lik koji u polumraku špijunira neke preljubnike, a zatim ih fotografira i predaje slike onome tko ga je unajmio. Nakon toga slijedi prava drama…

Dobro, ima toga i u stvarnom životu, ali nije to jedino čime se privatni detektiv bavi. To je tek manji dio njegovog opisa posla. Da bi vam dočarali kako posao privatnog detektiva izgleda razgovarali smo s Miroslavom Klaricom, vlasnikom detektivske agencije Mreža.

Jedna je to od tek dvije agencije koliko ih u Splitu ima. A upravo Mreža je starija.

Za Miroslavom Klaricom je već 15 godina radnoga staža u detektivskoj agenciji, a počeo je kada je iz policijskog posla otišao u mirovinu. Bilo je teško u početku, no nije mu žao. Žao mu je što se nije na taj korak odlučio i ranije.

“Nije mi žao što sam se počeo ovim baviti, žao mi je što nisam ranije, recimo da sam otišao krajem 90-ih bilo bi to puno bolje, a ne krajem 2004. godine. Deset godina je trebalo za uhodati posao, bila je to egzistencijalna borba, i stalno se uči. Najprije, to je posao u kojem te život prisiljava da se prilagođavaš novim načinima komunikacije. Ljudi danas jednostavno drugačije komuniciraju nego prije 15 godina.

Danas su svi sve svoje stavili, sami sebe reklamiraju preko Facebooka, društvenih mreža, koliko god se nastoji zaštititi privatnost, to je toliko nemoguće jer sami ljudi sebe razotkrivaju i onda se žale kad im se nešto dogodi. Često imamo zahtjeve za pregled mobitela pošto imamo tu opremu za vraćanje izbrisanih poruka, fotografija, e-maila, imenika i tako te komunikacije. Isto tako prije par godina smo kupili poligraf, jednu godinu smo radili istraživanje pa smo vidjeli kolika je zapravo potreba i potražnja za tim, imamo najmanje jedan upit tjedno. Tako zadnje dvije godine radimo i to uspješno, imamo vrhunskog poligrafista koji je neposredno nakon odlaska u mirovinu došao kod nas i radi kroz ugovor o djelu.”

Obično na poligrafu, doduše u policiji, završe kriminalci, no ovdje su u pitanju muževi i žene, zaposlenici firmi,…

“Često nas traže muževi i žene, znači u pitanju je povjerenje između bračnih partnera, ljubavnih partnera, onda nas često firme angažiraju za provjeru lojalnosti zaposlenika. Svi ljudi koji odlučuju o nečemu, a u nekakvom su sustavu trebaju doći kod nas, vozači cisterni, kamiona, nekakvi procjenitelji. Jedan od najboljih načina za provjeru curenja poslovnih tajni je taj poligraf, posebno kada ne možete naći materijalni trag.

Danas vam je teško naći materijalni trag, gdje ćete ga naći, a znate da se nešto događa, izlazi van, a ne bi trebalo. Činjenica da netko ne pristaje na poligraf automatski upućuje da ta osoba ima saznanja o djelu ili je počinitelj. Sa velikim postotkom, 99 posto i više, iskusan poligrafist može zaključiti na koja relevantna pitanja osoba pokazuje znakove osobe koja ne govori istinu. To nam dosta pomaže, imamo sve više i više zahtjeva, a najčešći su znači bračni partneri i poslovni.”

Detektivska agencija Mreža broji 4 stalno zaposlena i više suradnika.

“Najviše radimo provjere imovine dužnika, provjere lažnih bolovanja, provjere lažnih adresa, potrage za dužnicima, znači potrage za prebivalištima. Radimo dosta na području Bosne, Makedonije, Crne gore, manje u Srbiji.”

No, čitatelje ipak najviše zanima ovaj dio vezan uz preljube.

“To je prva asocijacija ljudi, da je to core biznis, ali nije. Najčešće u nekakvom razgovoru pokušavamo ljudima pomoći, čak ih i odbijamo, nije nam toliko drago to raditi jer to su obično nekakve ljudske drame. Dosta se toga promijenilo, da bi netko nešto saznao ili potvrdio nije nužno da se provodi fizički nadzor, najčešće ljudima damo savjet šta da nabave, šta da kupe, šta da iznajme, pa da dođe do nekakvih saznanja o tome gdje je njihov partner kad nije s njima. Ja stalno to mogu ponavljat, žene ako u nešto sumnjaju, to je u 99 posto slučajeva istina. Žene imaju neke senzore, one osjete. Nevjerojatno, ali one osjete. Vide svaku promjenu ponašanja, govora, sve. Muški su slijepi, oni ne vide ništa, i ne znaju.”

Zanimalo nas je zato je li mu zato draže raditi sa ženama kada su takvi slučajevi u pitanju.

“Nije da mi je draže, ali one su poduzetnije, u njih nema šta ću, kako ću, one kad dođu kod mene kao da su došle na pijacu. Pita- pošto su ove pome, koliko, daj mi ove pome. Pošto su te paprike, daj mi to, kukumare neću… One točno znaju šta žele i spremne su to šta žele platiti. Nema kod njih ni puno cjenkanja, dok su muškarci nešto sasvim drugo. Muškarci su loši, loši kao klijenti. Oni dođu kad već pola grada zna, i ja.”

Dobro, po čemu je najlakše zaključiti da vas partner (partnerica), suprug (supruga) vara?

“Jedan od prvih znakova je sakrivanje mobitela. Ako živite zajedno, nekoliko godina ste u braku, a brak je zajednica muškarca i žene gdje se oni obvezuju jedan drugome da će se pomagati u zdravlju i bolesti, i da će biti vjerni jedni drugima. Kršenje tih nekih odredbi, a jedna od tih stavki je vjernost, je osnova da bi mi nešto radili. Znači, mora postojati povjerenje, Ne možete vi imati mobitel pa ga zaključavati jedan drugome i glumiti neku modernost ili ne znam ni ja šta, kao to su moje poslovne stvari.

Šta ja to imam kriti ili bilo koja osoba koja ima svog partnera, kriti od njega. Jedino da radiš u tajnoj službi pa želiš zaštititi svoga partnera od nečega, ali u dnevnim normalnim okolnostima, nemaš ti razloga za to. Možeš zapriječiti djeci, ali ako ti imaš nekakvu šifru, tvoj supružnik to mora znati. Tko je prvi tko će ti pomoći, pa valjda tvoj netko iz kuće. Znači, jedan od prvih znakova je zaključan mobitel, s mobitelom ide u wc, bilo gdje da ide sakriva mobitel. To je jedan od prvih znakova. I to je jedan od nepobitnih znakova. Oni malo imućniji, oni imaju dva mobitela. Kupe jedan, drugi drže u autu, a sirotinja opet nafrkne jer ima samo jedan.

Nakon toga su promjene u ponašanju. Ako vidite da se on za razliku od prije često tušira, sređuje, promjene su neke u odijevanju, pa sve duže ostaje na poslu, pa ima nove prijatelje, novi sport. Čim postane dobar, što god žena zatraži od njega, to on radi ili obratno, što je nenormalno.

Prva i osnovna stvar u odnosu između muškarca i žene je da svak nastoji što manje doprinijeti u toj vezi. Žena nešto zatraži, on kaže- ma pusti me. Čim to odmah radiš, normalno da si sumnjiv. Čim odmah sve radi, to nije normalno. Jer žena kad nešto pita, ona očekuje nekakvu reakciju. Čim ta reakcija nije ono što je ona očekivala, tu nešto nije u redu, to je logično.”

Nezgodnih situacija je sigurno bilo u toliko godina prakse…

“Zna se dogoditi da se provali čovjeka, nismo mi oleandri da smo nevidljivi pa da čovjek prolazi kraj nas… ako ti stojiš puno na nekom mjestu, odmah si sumnjiv, a najčešće je to dugo vrebanje i strpljivo čekanje. Što je kraći vremenski interval onoga što mi trebamo dokumentirati, to nam duže vremena treba. Ako netko radi neku radnju jedan put tjedno ili jedan put u dva tjedna, ti trebaš dva tjedna čekati kad će se to nešto dogoditi, a nešto što je učestalo, to će se brže i naći.

Kao što smo već rekli, nije sve kao na filmu, nema spektakularnih ulijetanja u tuđe stanove, fotografiranja eksplicitnih scena i sličnoga.

“Slikamo samo ono što je dostupno oku javnosti, nema savladavanja prepreke, ulaska u prostore da bi se dobilo nekakav eksplicitni sadržaj, naše je da potvrdimo da su dvije osobe u isto vrijeme bile na istom mjestu, i da su bili na tom mjestu toliko vremena. Šta su oni tamo radili, jesu pekli palačinke, gledali televiziju, to je nebitno.”

U pravilu se osobu ne prati po cijele dane, jer da bi netko prevario svog bračnog druga ili partnera/partnericu, ne treba mu puno vremena.

“Često ljudi samo po tome gdje im partner odlazi, zaključe o čemu se radi, a za to im najčešće koristi GPS. Danas se za male novce može kupiti amaterski GPS koji traje 7-10 dana i u tih 7 do 10 dana promatrajući kretanje vozila ili osobe, ovisi koliki uzmete i gdje ga stavite, možete steći uvid gdje se osoba zaustavlja. Jer najčešće osobe koje varaju svoje partnere ukradu sat do dva dnevno u svojim redovitim aktivnostima, umjesto da je na jednom mjestu, bude na drugom.

Mi uvijek teret tog odabira vremena koje je sumnjivo ostavljamo našem klijentu, ne volimo birati sami, glupo je da netko kaže ‘prati ga 24 sata’. Šta ću ga ja pratiti 24 sata? Ako on ima dnevne redovite obaveze, ti moraš pogoditi otprilike gdje je on ukrao tih sat-dva vremena. Mi u pravilu izbjegavamo više od 4 sata dnevno pratiti jednu osobu, jer je to i nama problem s izmjenom detektiva i suradnika i teško je zadržati pažnju više od 2 sata.”

Osim što se prati ljude, rade pregledi mobitela, kompjutera i slično, može se napraviti i protuprislušni pregled, i to automobila i prostora. Tako da, ako sumnjate da negdje imate GPS, postoji rješenje i za to.

Komentiraj