tko je ovdje lud?

Prometna rješenja za grad Split postoje, ali stoje u ladicama već 8 godina: Koliko života treba biti izgubljeno da netko zaista prepozna problem?

Iz dana u dan svjesni smo prometnog ludila u gradu Splitu. Nije ni čudno jer smo mi jedina država na svijetu koja prvo projektira zgrade i poslovne prostore, a tek onda razmišlja o infrastrukturi.

I ptice na grani već pjevaju da se na splitskim prometnicama događa kaos jer niti su osmišljene za prometne gužve, a još manje za prevenciju bilo kakvih nesreća. Novca nema dovoljno, pametna raspodjela kaže kako je najbolje ulagati tamo gdje ima najviše koriste, pa se kamere postavljaju na prometnim pravcima, a ne na semaforima i raskršćima gdje se dokazano izgubilo najviše života.

Je li vrijedno izgubiti mladi život da netko prepozna problem?

Dakle, nepobitna je činjenica da na potezu od Splita do Stobreča trebate sjesti na kočnicu da vam žena ne dobije fotografiju s nepoznatom crnkom, ali zato na semaforu kod Kroma možete proletjeti u punom gasu. Zašto je to tako, nitko ne pita dok se ne dogodi nesreća, pa još jedna, pa još jedna i tek kada se tri puta za redom na nekoj od gradskih prometnica izgubi mladi život, neko se javi.

GALERIJA: Prometna rješenja za grad Split

Do tada se na društvenim mrežama “vješaju” slike onih koji ni nakon tri mjeseca ne žele ili ne mogu shvatiti, da je skretanje lijevo zabranjeno, da crveno svijetlo nekima ne predstavlja nikakav problem jer su recimo “daltonisti”, da se automobili parkiraju na kružnim tokovima, pa što ako onaj s druge strane ne vidi gdje vozi, da se iz trake u traku prelazi bez žmigavaca i kada vam to dođe, jer onaj iza bi trebao voditi računa gdje vozi i tako u nedogled. Neki osuđuju, neki provociraju, neki zbijaju šale, ali nitko, pa ni oni koji bi trebali, ne shvaćaju situaciju ozbiljno.

Gradska vlast se brani kako ne mogu biti na svakom mjestu u gradu, traže pomoć od građana koji im ukazuju na greške, a oni ih u gradskoj upravi uporno ignoriraju. I tako ta politička igra ide u krug, dok jednog dana tri obitelji, tri majke, tri oca ne dobiju poziv koji niti jedan roditelj ne bi trebao dobiti.

I sada se tek priča o kamerama, tek sada je grad krenuo na ugovaranje izrade Idejne studije informatizacije svih prometnih križanja u gradu te aktivno i pametno upravljanje prometnim tokovima u cilju smanjenja prometnih gužvi, a sve kroz kompletnu automatizaciju i brojnu dodatnu prometnu signalizaciju.

Najvažniji element, kažu iz grada, navedenog rješenja je video nadzor svih ključnih križanja, te uvođenje prometnog nadzornog centra grada Splita koji će u budućnosti biti smješten na Dračevcu, ali će kroz aktivnu 24-satnu pokrivenost cijelog grada imati mogućnost signaliziranja i reakcije na brojne probleme u prometu, prekršitelje, ali kao i na uvođenje posebne prednosti za javni gradski prijevoz ili hitne službe.

Dobro, kada se napravi idejni projekt, ako Europa osigura sredstva, dok se sva oprema nabavi i montira, za dvije do tri godine će sustav biti tu, a onda vjerujte mi na riječ, funkcionirat će tri mjeseca, maksimum, nešto poput kamera u gradu i ispred Doma mladih, koje nema tko niti pratiti niti održavati.

Dobar primjer za to su i kamere kod zatvaranja semafora smo već imali instalirane kod skretanja iz Domovinskog rata put Velebitske i na Sućidru kod zgrade Belvedere. Uklonjene su zbog nedostatka novca.

Ma neka sve bude po špagu, neka pisac ovih redova bude neizlječivi pesimist, “zloguka sova”, kako god, neka ovo bude napokon lijepa priča sa sretnim krajem, žalosno je da se nitko neće pitati zašto se na sve ovo čekalo 20 godina.

Prometne gužve već su davno mogle biti davna prošlost

Možda je u svemu ovome gore navedenom suvišno spominjati prometne gužve kojima smo svakodnevno svjedoci, ali i prometna rješenja koja su već postala predmet šale i izvan granica naše domovine.

Međutim, kada vas bivši gradski vijećnik Renato Čupić obavijesti da sva prometna rješenja za grad Split postoje, ali stoje u ladicama 8 godina onda se stvarno započnete pitati tko je ovdje lud.

Platili smo to 9 milijuna kuna 2011. godine IGH-u, denivelacija križanja Domovinskog rata, Hrv. mornarice i Ulice Slobode, denivelacija Domovinskog rata, Dubrovačke, odvojak na Hercegovačku s kružnim tokom, rampa u Gundulićevoj ulici, Manđerova, produžetak Zrinsko Frankopanske oko Starog placa put Marjana, cesta, tunel i kružni tok za Istočnu obalu, druga cijev Marjanskog tunela, tunel Zapadna-Istočna obala, most Kaštela-Split, teretna luka Stinice, zaobilaznica, denivelacija, semafor put Mall Splita, spuštanje s Vukovarske, denivelacija križanja Bušićeve i Poljičke, sve to nacrtano ucrtano, riješeno, ali nikad realizirano.

Sada nam se gradska vlast hvali s ovim otkrivenim dokumentima kao sa svojim idejama, poput djeteta koje je dobilo peticu iz likovnog zbog slike bora s lampicama koju mu je nacrtala mama. I opet nitko ne želi biti “zloguki prorok” niti reći da će i ovo ostati samo na pričama, jer bi to kod nas završilo na već davno poznat način, “osudi onoga tko donosi vijesti, a ne onoga tko je šalje”.

Ono što sa sigurnošću možemo reći, građani će i dalje komentirati po društvenim mrežama, gradska vlast će koristiti njihovu inertnost i neće raditi ništa, a na sljedećim izborima svima će biti jasno da se stvari neće puno promijeniti.

Komentiraj