sve veći broj

Prošle godine u Splitu je posvojeno samo dvoje djece, broj štićenika u Maestralu se mijenja iz dana u dan: “Stvari nisu dobre, prije par dana nam se jedna curica sama došla prijaviti u Dom”

Mali štićenici Doma za nezbrinutu djecu Maestral prepuni su jednostavnih želja za predstojeće Blagdane.

Patike što svijetle, kuhinju, Betmena, laptop, kamion- samo su dio toga što su veseli mališani nabrajali ispred bora, presretni što im je protokolarna posjeta županijskih i gradskih predstavnika promijenila svakodnevicu.

Ipak, većina njih bi sigurni smo zaželjela da blagdane provedu u krugu obitelji, iako neki od njih bolje od ovoga nisu ni vidjeli.

Tete u “Maestrala” su divne, ali i one same će vam reći kako djeci ne mogu zamijeniti toplinu doma.

Posvojitelji se moraju “tući” za djecu, a ona u domovima provode po 14 godina! Zašto?

Svake godine sve veći broj djece ulazi u institucionalnu skrb, a na žalost ne smanjuje se brojka od nešto više od 100 djece koja odrastaju u sklopu Doma za nezbrinutu djecu Maestral, a zbog administrativnih zakonskih problema oko udomljavanja i usvajanja, većina njih će svih 18 godina provesti u instituciji.

“Stalno smo negdje oko 100 djece iako se on stalno mijenja, jer je Split središte kako udomljavanja tako i hitnih situacija. O nekom fiksnom broju se ne može govoriti zato što se situacija skoro svakodnevno mijenja. Ali da stvari nisu dobre najbolje govori primjer jedne 16-godišnje curice koja se prije nekoliko dana sama došla prijaviti u Dom”, kaže nam Jelena Burazin Vršiteljica dužnosti dječjeg doma Maestral.

Zato je projekt van institucijskog zbrinjavanja djece, koji je kroz stambene zajednice provodio Maestral bio jedan od najboljih poteza koji su podržali i lokalne zajednice i županija. Do sada je osigurano pet stambenih jedinica za ovu namjenu, tri u Splitu, jedna u Solinu i jedna u Kaštelima, a potrebno ih je još nekoliko kako bi se zadovoljile sve potrebe.

“Imamo dva stana koji djeluju po principu cjelodnevne brige u kojima je smješteno desetak djece, a takav oblik skrbi je za djecu uistinu dobar, jer najviše simulira obitelj. Odgajatelji s mališanima provode 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu”, kaže Burazin, ali i dodaje da problemi Maestrala nisu samo prostorni nego i kadrovski.

Maja (4) u vrtiću “ne postoji”, njenih crteža nema na panou, tete paze da ne uđe u kadar…

U stambenim jedinicama sa sveobuhvatnom skrbi nužno je imati četiri tete, a resorno ministarstvo zabranilo je dodatna zapošljavanja.

“Moramo se prvo kadrovski osnažiti, a onda bi to bilo izvrsno. Sada trenutno radimo na transformaciji Doma, jer bi bilo idealno da imamo barem dva- tri mobilna tima, ali to je još sve u procesu, pa o velikim planovima još ne možemo govoriti.”

Županija im je spremna priskočiti u pomoć, kaže župan Blaženko Boban koji ih je posjetio u svom predblagdanskom obilasku ustanova i poklonio im ček od deset tisuća kuna, ali dodaje kako je za rješavanje ovog problema nužna sinergija lokalnih zajednica, resornog ministarstva i Vlade.

“Ni lokalna ni regionalna razina ne mogu priskrbiti toliko stambenih jedinica. Ipak u sinergiji lokalne zajednice i nacionalne razine, a prije svega što se tiče zakonskog okvira, možemo svi skupa biti Sveti Nikola toj djeci”, kaže Boban.

Iz splitskog Doma “Maestral” na posvajanje je u 2017. otišlo dvoje štićenika, što je skroman rezultat. Problem je i što je udomiteljstvo, kao alternativna obiteljska skrb za djecu, u krizi – udomitelji u Hrvatskoj prosječno su stari 60 godina, a novih udomiteljskih obitelji gotovo da i nema. Svi se nadaju kako će izmjene zakona koje je donijelo Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, prema kojima se iduće godine, uvodi status profesionalnih udomitelja povećati broj djece koja će svoj život nastaviti živjeti izvan institucija.

Lani posvojeno tek malo više od 100 djece: Zašto je u Hrvatskoj toliko teško posvojiti?

“Sigurno je da je djeci bolje u udomiteljskim obiteljima, jer tu imaju pravi dom, imamo dosta male djece koji čekaju udomitelje i zato pozivam mlade parove da se jave na suradnju s Centrom za socijalnu skrb. Kada se spoje djeca i parovi iz toga uvijek izađu lijepe životne priče”, kaže Burazin.

Dom Maestral doskočio je i problemu djece koja nakon punoljetnosti moraju prema Zakonu napustiti Instituciju, a većina od njih nije za to još uvijek spremna. Oni se smještaju u stambenim zajednicama, gdje ostaju dok se ne snađu.

“Za sada imamo desetak takve djece, koja se u ovom prijelaznom razdoblju osnažuju, uštede nešto novaca, imaju osiguranje da mogu plaćati režije nakon odlaska. Poslodavci ih rado zapošljavaju jer ih dobro pripremimo, a od njih imamo jako dobre povratne informacije”, kaže na kraju v.d. ravnateljica Maestrala.

Komentiraj