Razgovarali smo sa zaposlenicama splitske udruge koje dio roditelja optužuje da rade bez licence

Nakon što smo napisali članak o udruzi Naš svijet i njenim zaposlenicama, predsjednici Katiji Borčić i tajnica Ivani Skuzin, koje je Tea Carić optužila kako u Udruzi obavljaju terapije bez stručnog znanja i obrazovanja poslušali smo i drugu stranu ove medalje.

Podsjetimo, Tea Carić je prozvala Ivanu Skuzin da u udruzi pruža usluge defektologa iako nema licencu za rad, jer je privatni Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića završila u Bijakovićima u BiH. Dodajmo kako je Skuzin završila i 126 sati usavršavanja Senzorsko integracijske pedagogije.

“Ja imam privremeno rješenje i prilagodbu od tri godine. Ja mogu raditi, evo po Zakonu o reguliranoj profesiji. Pa sto mojih kolegica radi već dvije godine. Licencu za rad nema skoro nitko tko je u komori. Od trenutka kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju postale su problem inozemne diplome. To u Hrvatskoj nitko još nije regulirao. Prvi put kada se to reguliralo bilo je u prosincu 2017. godine kada je Komora preuzima ovlast za provjeru inozemne stručne kvalifikacije. Fakultet sam završila u Bijakovićima sa zvanjem magistar defektologije, smjer opća defektologija”, rekla nam je odmah na početku razgovora Ivana Skuzin čija je diploma defektologa koju je stekla u Bijakovićima došla u pitanje, kao i to da li ima licencu za rad s inozemnom diplomom.

Ivana Skuzin trenutno polaže razliku predmeta u Hrvatskoj, kaže da su joj ostala su još tri ispita do kraja (dokumentaciju o istom nismo vidjeli op.a. ), a na pitanje zašto to radi odgovara kako je to njezina dobra volja.

Splitska udruga izigrala roditelje djece s poteškoćama u razvoju: Ni predsjednica ni tajnica koje provode terapiju nemaju licencu za rad?

“Nitko to nije tražio od mene, inspekcijski nadzor Ministarstva (inspekcija Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku od 16. svibnja 2019 godine op.a.) ustvrdio je nepravilnosti, ali nigdje ne piše da ja ne smijem raditi. Ovo je obrazloženje za što je potreban edukacijski rehabilitator, a ne mjera”, kažu u glas Ivana i Katija.

Na pitanje zašto im je Ministarstvo u točki 1.1 navelo da moraju imati zaposlenu osobu s diplomskim i preddiplomskim sveučilišnim studijem i tko je to, Borčić odgovara:

“Nitko, za edukacijskog rehabilitatora, mjera kaže da moramo zaposliti nekoga na osam sati tjedno, nismo nikoga zaposlili. Ova mjera inspekcijskog nadzora provedena je na prijavu da ja i moja kolegica ne možemo raditi. Proveden je nadzor da li kolegice imaju kompetencije i da li udruga ima sve moguće uvijete za pružati usluge, odnosno da li možemo raditi”, kaže Katja Borčić i dodaje da udruga ne želi zaposliti edukacijskog rehabilitatora, jer ne želi “pružati usluge rane intervencije”.

“Mi ne želimo zaposliti edukacijskog rehabilitatora na osam sati. Neka nam oduzmu tu ranu intervenciju, ne treba nam za moj rad. Ja mogu raditi svoje puno radno vrijeme”, kaže Skuzin.

“Piše li ‘mjera zabrane rada Katiji Borčić i Ivani Skuzin’? Mi ne moramo imati edukacijskog rehabilitatora, a sada ću vam kazati i zašto. Rješenje od 29. lipnja 2018. godine kaže da imamo sve uvijete za bavljenje uslugama u ranoj intervenciji, usluga psihosocijalne podrške, integracije i inkluzije (logopednu terapiju, senzornu integraciju i vježbe svakodnevnih vještina). Imamo zaposlenog logopeda na osam sati, kolegica je zaposlena na ugovor o radu s još dvije osobe. Nas dvije smo jedine zaposlene na puno radno vrijeme, a one kao vanjski suradnici na osam sati tjedno uz suglasnost svojih poslodavaca”, kaže Borčić.

Na inzistiranje da je Ministarstvo izdalo mišljenje da je nužno da imaju bar jednu zaposlenu osobu kažu kako je to potrebno samo za uslugu rane intervencije koju više neće pružati.

“Pružam ja psihosocijalnu podršku, ja ne radim ranu intervenciju, ne moram je raditi”, kaže Skuzin.

A da bi se ove nabrojene djelatnosti mogle obavljati Udruga bi trebala imati edukacijskog rehabilitatora s licencom, radnog terapeuta, senzorsko integracijskog pedagoga ili terapeuta, logopeda, a to je samo za ranu intervenciju, kaže nam Borčić.

“Mi imamo sve od toga osim edukacijskog rehabilitatora s tim da ova mjera da ga zaposlimo na osam sati tjedno, što mi nismo napravili, će nam oduzeti da smo pružatelji usluga rane intervencije. Ostat ćemo pružatelji usluga psihosocijalne podrške”, kaže Borčić.

Na pitanje da li su one educirane za ovakav rad s djecom Skuzin je odgovorila kako ima položen stručni ispit. Na pitanje kako može imati položen stručni ispit kada joj je ostalo još tri ispita do polaganja razlike u diplomi odgovara:

“Ja imam završen fakultet u Bijakovićima, imam dopunsku mjeru rok prilagodbe od tri godine, mi svi smo mogli raditi bez te licence jer Hrvatska nije bila u stanju već šest godina oformiti tijelo za provjeru kompetencija. Dobila sam od njih rješenje da mogu raditi. Pa 100 kolegica radi i u državnim službama”, kaže Skuzin i pokazuje dokument od 7. prosinca 2016. godine.

“To je dopunska mjera, to je moje pravo da odaberem mjeru da bi stekla članstvo u Komori. Jedna je prilagodba od tri godine, rad uz nadzor nekoga koji je licenciran ili ću polagati ispite. Ja sam odabrala upisati faks jer to polažem zatvorenih očiju. Iako nisam sve završila imam pravo raditi prema Zakonu, ja ne moram imati licencu, izvolite, pročitajte. Ja radim kao defektolog, a ne kao edukacijski rehabilitator”, kaže Skuzin, a Borčić to potvrđujete dodaje da ona sama obavlja usluge pedagoškog poticanja senzorne integracije kod djece predškolske dobi, ali i dodaje kako to nije terapija već ona samo pruža usluge.

Skuzin je fakultet završila 2014. godine, a kaže da se rok prilagodbe računa od dana kada se oformilo nadležno tijelo.

“Oni šest godina nisu znali, niti su se mogli odlučiti što će s nama, jer su ih zatekle inozemne diplome. Od kada smo ušli u Europsku uniju neko se trebao uhvatiti u koštac na koji će način to riješiti. Taj rok za prilagodbu počeo mi je teći od 2018. godine. Imam još dvije godine i tri ispita. Pozivam se na Zakon o inozemnim stručnim kvalifikacijama, glava dva, gdje piše: Fizička osoba koja u RH želi pružati na privremenoj ili povremenoj osnovi obavljanjem određene regulirane profesije, bilo kao osoba zaposlena kod određenog poslodavca može pružati takve usluge regulirane profesije ako je, stekla stručnu kvalifikaciju u državi članici ili u trećoj zemlji (to je BiH), pod uvjetom da je država članica već priznala takvu kvalifikaciju i poslovno je nastanjena u državi članici, prema propisima za bavljenje istom reguliranom profesijom u toj državi. Stavak 4 sukladno odredbama ove glave zakona nadležno tijelo, to je Ministarstvo, a sada tek Komora od prije godinu dana, ne smije ni zbog jednog razloga vezanog uz stručne kvalifikacije ograničavati osobe u pružanju usluga u Republici Hrvatskoj”, kaže Skuzin.

Dodaje kako se Zakon ne može retrogradno primijeniti, a stručne kompetencije kaže nitko joj ne može osporiti.

“Mi ćemo sada postati pružatelji psihosocijalne usluge gdje su nam utvrđene kompetencije djelatnika i materijalni uvijete rada s djecom s teškoćama u razvoju”, kaže Borčić i pojašnjava da su to socijalne usluge kao što je senzorna integracija, defektološki tretman, logopedska i radna terapija.

“Psihosocijalna podrška je usluga, kao i rana intervencija i integracija koje u svojoj srži trebaju imati određene stručnjake, a mi imamo stručnjake koji dolaze osam sati tjedno , to jest 180 sati godišnje”, kaže Borčić.

Borčić kaže kako je istina da se prema dogovoru s roditeljima plaća na račun 300 kuna mjesečno za usluge i još 130 kuna za vanjske suradnike, te da ih Grad Split i Županija ove godine nisu financirali zato što se na natječaj nisu ni javile.

Što se tiče naplata usluge u ljetnim mjesecima kada roditelji ne dovode svoju djecu u Udrugu, Borčić ističe da roditelji ne plaćaju usluge tijekom osmog mjeseca kada su njih dvije na godišnjem odmoru.

“Kolegica i ja imamo pravo na godišnji odmor koji je, naravno, plaćen. Mi ga koristimo kada djeca najmanje dolaze i kada su im roditelji na godišnjem odmoru. Mi po Zakonu o radu imamo pravo na četiri tjedna godišnjeg odmora, a njega ne plaćaju roditelji nego se svake godine financira kroz projekte. Najčešće se naš godišnji plaća preko projekta koji je odobren preko Županije”, kaže Borčić i dodaje da su u protekloj godini kroz projekt osigurali da 41 dijete ne plaća kod njih određene usluge, a prošlu godinu niti jedno dijete ni prošlu, ni pretprošlu godinu nije platilo niti jednu uslugu kroz osmi i polovicu sedmog mjeseca.

Udruga Naš svijet okuplja 68 korisnika i osnovali su je sami roditelji nakon što su izašli iz udruge Slavena Vujića, u javnosti poznatijeg kao tata Slaven. Katija Borčić i Ivana Skuzin kažu kako su otišle iz Udruge Anđeli s desetak roditelja kako bi im se pružile potrebne socijalne usluge.

Roditelji koji su osnovali udrugu Naš svijet postavili su Katiju Borčić na mjesto predsjednice udruge, a Ivanu Skuzin na mjesto tajnice dok je jedan roditelj ostao kao dopredsjednik udruge u svojim ovlastima.

Osnivačka skupština Udruge na kojoj je bilo 19 roditelja 19. studenog 2016. godine odlučila je da svaki roditelj izdvaja po 300 kuna za njihove usluge, kaže Borčić.

Iako su udruga, dali su joj naziv “Rehabilitacijski centar” jer se bave habilitacijskim uslugama. Okupljaju djecu iz spektra autizma, pervazivnog razvojnog poremećaja, djecu s motoričkim oštećenjima, senzornim poremećajima, poremećajem pažnje, govornim i jezičnim teškoćama.

Komentiraj