"Danas volontiranje nije toliko cijenjeno

Splitski pupoljak Lorena Kasalo: “Trudim se što više vremena posvećivati nesebičnim stvarima”

Lorena Kasalo učenica je splitske 3. gimnazije, a ujedno je dio priče vezane uz Splitski pupoljak.

Riječ je o manifestaciji koja stavlja u fokus mlade ljude koji svojim zalaganjem i trudom pomažu svojoj zajednici, a na kojima svijet ostaje. Lorena Kasalo jedna je od nominiranih za Splitski pupoljak.

Za početak smo je pitali je li je iznenadila nominacija.

“Moja prijateljica Antea i ja bile smo prijavljene u isto vrijeme, prvo je bila ona odabrana tako da nisam očekivala da ću i ja biti, i to je bio šok i nevjerica. Bila je velika euforija jer smo obje u tome i jer sve što radimo, radimo zajedno pa smo dobile i to priznanje zajedno.”

Zamolili smo je da nam se kratko predstavi.

“Učenica sam 3. gimnazije u Splitu, a u slobodno vrijeme više volontiram nego što učim, salezijanska sam animatorica na Kmanu. Trudim se što više vremena posvećivati nesebičnim stvarima.”

Kako se rodila želja za volontiranjem?

“Ta želja je oduvijek postojala i onda sam se u drugom razredu počela polako interesirati za to i postupno otkrivala sve više događaja. Jednom kad sam krenula bilo je teško stati, zarazila sam se. Radim kao salezijanska animatorica, znači radim s djecom, naš je poziv djecu približiti Bogu kroz igru, kroz radionice, inače sam i aktivna volonterka u Klubu mladih Split i na raznim događajima, recimo na Splitskom polumaratonu, 72 sata bez kompromisa.”

Nije baš uobičajeno čuti da mladi volontiraju.

“Danas volontiranje nije toliko cijenjeno, ljudi misle da je besplatno, kao da mi ništa ne dobivamo, a mi zapravo dobivamo toliko toga. Mislim da više time dobivamo nego što ulažemo. A što više ulažemo, više dobivamo, dobivamo druženje, prijatelje, nova iskustva, nova saznanja, toliko toga…”

Čime se bavi u slobodno vrijeme?

“Slobodnog vrimena je jako malo, ali kad ga imam, volim pročitati dobru knjigu, veliki sam obožavatelj knjiga, volim se baviti sportom, izaći u prirodu. Na taj način opuštam mozak. Nekad je potrebno malo se odmaknit od svega da bi imali čist pogled na stvari. Prije sam trenirala odbojku, ali sad nemam previše vremena za to pa se bavim samo rekreativno sportom.”

Zanimalo nas je i što će nakon završene gimnazije.

“Nisam još sigurna, idem u prirodoslovno matematičku gimnaziju i jedino što znam je da ne želim ići u tom smjeru, imam vremena, trenutačno sam u toj fazi kad otkrivam što želim i tražim svoj poziv.”

A što je željela biti kao mala?

“Živim nasuprot ambulante i svaki dan sam viđala čistačice koje su bile dobre prema meni tako da mi je bio san biti čistačica jedan dan.”

Hoće li ostati u Splitu?

“Važno mi je upisati ono što želim, a manje mi je bitno u kojem će to gradu biti, ipak ako mogu birati, radije bi u Zagreb zato što pruža više mogućnosti, i u okviru volontiranja i usavršavanja sebe, mislim da bi tu mogla više napredovati.”

A bi li otišla u inozemstvo da joj se pruži prilika?

“Nikad ne mogu reći šta bi u takvoj situaciji napravila, ali naš moto je ‘budi promjena’ pa bi mi ljudi koji potičemo promjene trebali ostati ovdje i izvršiti te promjene upravo ovdje.”

Komentiraj