impozantna biljka

U splitskoj školi raste divovski fikus star više od 50 godina

Razgranati fikus star 52 godine, koji natkriva atrij OŠ Plokite, prva je stvar koju će te uočiti prilikom ulaska u ovo zdanje.

Profesorima i đacima nemoguće je zamisliti školsku vizuru bez krošnje mesnatih listova uistinu rijetko starog i velikog primjerka svoje vrste. Mnogi su roditelji sadašnjih đaka također pohađali ovu školu, pa i njih vezuju uspomene uz rast i grananje fikusa starijeg od same škole.

Životna priča ovog zelenog diva započela je u Puli, gdje ga je kao biljku sa svega pet listova kupio Dragoljub Josipović. Fikusov razvoj nastavio se u kuhinji splitskog stana Josipovićevih. Njihov sin je bio pripadnik prve generacije đaka koja je 1971. godine krenula u novootvorenu školu “Đordano Borovčić Kurir”. Dragoljub je postao član Školskog odbora, a uskoro je za školu stasala i kćerka. Fikus je u međuvremenu prerastao kuhinjske gabarite.

Josipovići su se dosjetili kako bi u školskom atriju imao dovoljno prostora za nesmetan rast. Poklonili su ga školi gdje je bujao uz stalnu brigu osoblja te se napajao dječjom grajom, smijehom i pjesmama.

Do prije deset godina za društvo je imao još jedan fikus, koji nažalost nije bio toliko otporan.

On je međutim i dalje ustrajno širio svoje grane, pa su ga kućni majstori morali učvrstiti duž cijelog stropa. Redovito ga gnoje i podrezuju, što mu pomaže da i dalje raste. Osim domara, brigu o njemu vode i čistačice te djeca okupljena u Eko grupi pod stručnim vodstvom Joška Rubelja, profesora biologije i kemije.

Nesebična skrb o starom fikusu bila je nagrađena prije nekoliko godina, kada je OŠ Plokite bila uvrštena u izbor najljepših školskih vrtova Hrvatske radiotelevizije. Fikus je zbog svoje impozantne pojave privukao najviše pažnje, no škola se može podičiti i ukrašenim školskim vrtom koji se prostire na 5000 četvornih metara. Stabla hrasta, čempresa i cedra sadili su od samog otvaranja škole, a imaju i maslinik s 25 stabala.

“Posadili smo oko 200 sadnica više od stotinu biljnih vrsta, no mnogo toga su nam ukrali i počupali. Nastojimo djecu učiti i van klupa, u prirodi, pa se sadnja biljki pokazala kao pravi pogodak. No vandali koji gaze njihov trud i entuzijazam nam uvelike odmažu. Teško mi je kad dođem pred školu i ugledam počupane i slomljene biljke. Zamislite kako na djecu djeluje spoznaja da su nečija oholost i bahatost uništili plodove njihovog rada”, požalio nam se profesor Joško Rubelj.

Fikus je srećom van dohvata huligana, pa u svoje 52 godine nije nikada bio meta nepodopština. A kako i bi, kad stojeći pod njegovom bujnom krošnjom čovjek ubrzo shvati da će teško ikada vidjeti još jednu biljku poput njega.

Komentiraj