Splitski pupoljak

Upoznajte Lea Radalja, splitskog gimnazijalca koji “rastura” u geografiji

Leo Radalj jedan je od Splitskih pupoljaka, čime se našao u društvu preko deset svojih sugrađana koji su, iako većina srednjoškolci, pokazali da je cijeli svijet pred njima.

Za početak smo ga pitali je li se iznenadio nominacijom.

“Pa jesam zato što baš nisam očekivao, a nije da se do sad po medijima toliko pisalo o tome, pa i nisam bio baš upoznat s tom nagradom.”

Evo što je kazao o sebi.

“Idem u 3. gimnaziju, završio sam osnovnu glazbenu školu tako da sviram gitaru. Volim igrati nogomet, volim igrati košarku, volim sport općenito i puno ga pratim. Bio sam na državnim natjecanjima iz hrvatskog i geografije, a bio sam i državni prvak iz oba predmeta. Osim toga, sudjelovao sam i na svjetskoj olimpijadi iz geografje dva puta, lani i predlani, u Kanadi i Beogradu.”

Što planira upisati nakon srednje?

“Medicinu, probat ću u Zagrebu. Kad sam bio dijete, iskreno, htio sam biti nogometaš, a školu sam smatrao obavezom, tako sam posložio sebi u glavi. A nogomet, ako šta upadne super, ako ne, škola mi je neka osnovica, temelj. Kad sam vidio u 1. srednje da od nogometa nema ništa, posvetio sam se samo školi. Puno sam se mislio oko faksa, nisam imao neku određenu želju jer se svakom predmetu dajem podjednako, a geografiju i hrvatski sam gurao na natjecanja zato što mi je to najlakše i najdraže.”

Već zna i za koju granu medicine će se specijalizirat?

“Tijekom školovanja ću odlučiti, privlači me dosta toga, ali ne znam još što ću dalje, imam vremena za odlučiti.”

A bi li išao van da mu se pruži prilika?

“Nekako mi je želja ostati, ali, s druge strane, ne planiram se ni ograničavati samo na Hrvatsku. Ako ne bude uvjeta za moj, ‘ajmo reći, normalan razvoj ovamo, zašto ne otići probati, ali sigurno i uvjeti u toj državi moraju biti puno bolji nego u nas. Ipak, nastojao bih ostati i ovdje zasnovati obitelj.”

I za kraj, čime se bavi u slobodno vrijeme.

“U slobodno vrijeme najviše se družim s bratom jer smo velika razlika, 12 godina, pa ne bih htio za 5-10 godina da me ne poznaje, da budemo kao stranci. Nekad zasviram, poslušam malo glazbu da se opustim, nekad zaigram nogomet, ali čak češće košarku jer je lakše naći još jednoga nego još petoricu.”

Komentiraj