#splitjekurac

Upoznajte mladog Splićanina koji stoji iza popularne Dnevne doze splitskog nereda

Dnevna doza splitskog nereda naziv je stranice na Facebooku koja se bavi komunalnim neredom.

Ne postoji dugo, no iz dana u dan skuplja sve više lajkova. Tako je prije svega tjedan dana bila na brojci od 4 500, da bi sada bila na preko 5 300. Stranicu su primjetili mnogi, kako građani, mediji, tako i ekipa iz Banovine jer nije rijetkost da gradske službe svoj posao odrade tek nakon što budu prozvane.

Stranica ima više administratora, a jedan od njih je Bojan Ivošević s kojim smo malo popričali o tome kako je sve to krenulo i koliko se isplati boriti za to da u gradu Splitu sve štima. Također, dao je i pokoji savjet gradskoj vlasti.

Za početak par riječi o sebi, čime se bavite, što ste po struci, koliko godina imate?

– Po struci sam informatičar, imam 28 godina, radim u privatnoj informatičkoj firmi, to je ono najkraće rečeno.

Otkud ideja o Dnevnoj dozi splitskog nereda, koliko ima admina? Dakle, kako je do svega toga došlo?

– To je krenilo na način da je postojala grupa građana potpuno neformalna sa svih strana koja je surađivala na neki način s već postojećim udrugama koje postoje u Splitu poput Građanske inicijative Split, poput Udruge stanara u Getu, Društva Marjan po pitanju Marjana i stvorila se jedna grupica ljudi koji nisu imali nikakvo pravno formalno udruženje nego su djelovali pojedinačno na društvenim mrežama, eventualno u grupi Get Getani za probleme najuže gradske jezgre i to je tako trajalo određeni period.

Mislim da je Get Getani nastala još 2011. godine, dosta rano. Dugo je to na nekoj privatnoj sferi pokretalo se, bujalo je polako, naučili smo neke stvari, ali sam momenat kad se krenulo u to je kad smo poludili ovo ljeto jer je ovo ljeto postalo, u biti nije ovo ljeto nego to traje zadnjih deset godina, sve gore i gore, a nitko taj gordijski čvor neće da presječe.

Komunalni red se odgodio po tko zna koji put, puno detaljniji, specificirani za neke probleme koji se javljaju, koji su bili kao siva zona. Onda je bio onaj momenat probijanja mjenjačnice, to je bila kap koja je prelila čašu.

Palo nam je na pamet, zašto ne pokušat s nekom javnom platformom i onda smo shvatili da zaista imamo materijala. Nije postalo sporadično da tu i tamo se nešto nađe pa se treba raspravljat sa gradskim službama i nadležnima. Bila je poplava, na dnevnoj bazi si moga nać jednu, ako ne i dvi- tri stvari koje su apsurdne u gradu Splitu. Ima nas par admina, šta aktivnih šta neaktivnih, al ajmo reć aktivnih jedno pet ljudi.

Ima šira platforma ljudi koji dojavljuju, koji prate, koji šalju mailove, ali sad je to izraslo u jednu širu platformu di nas ljudi doživljavaju kao što je za kriminal 192 telefon, tako smo mi za komunalni nered. Mogu reć da ima stvarno velik broj građana s kojima mi nemamo nikakve veze, niti kontakta, niti smo ih upoznali, a da se oni nama javljaju, dakle djeluju oni sami putem nas.

Sad ste na 5300 lajkova na Facebooku, čini se da vas ljudi već prepoznaju, prate vaš rad, isto tako i mediji redovito prenose vaše objave. Jeste li zadovoljni kako to sve napreduje? Što ste očekivali kad ste krenuli?

– Očekivanja nismo imali, to je trebao bit jedan ispušni ventil, ali mogu reć da je to dosta brz nabujalo, 5300 ljudi o ovakvoj tematici nije lako skupit. Najbolji primjer je Građanska inicijativa Split koja se bavi ovim problemima godinama, ali oni su malo stariji, ozbiljniji, dosta to rade na jednoj zakonskoj razini u smislu slanja mailova, pisanja pravilnika, prigovora i na taj način jako je teško privuć ljude.

Oni su puno detaljniji od nas, rade puno bolje od nas, bar kad se uhvate nečega. S razlogom postoji naziv klikbait, tako smo mi malo klikabilnija verzija svega toga, jednostavno ljudima je lakše klikat i komentirat nešto šta malo psuje, malo direktije proziva, nego pravilnik taj i taj, članak taj i taj, prekršen tu i tu, ta i ta osoba, tribalo bi podnit prijavu pod tim i tim… To im nije zabavno. Ljudi su nas brzo prihvatili, počeli su nas koristit ka servis, iako mi nismo servis, za prijavu komunalnih problema. A mediji nas prate.

Mediji se bave neredom u Splitu, ali tu i tamo, povremeno, a mi smo im dali na zanimljivosti. I medijima je valjda postalo dosadno stalno pisat o tom neredu, a našom pojavom im je postalo zanimljivo jer se radi o nekakvom sukobu građana aktivista i institucija. Tu se nekako to proširilo na medijski prostor, a u medijima imaju sreće, jer ako je izborna godina ili nešto onda često mediji, ovisi kako koji, ne smiju nešto napisat.

Informacija se ne može zaustavit koliko god mala i glupa bila, ona se nađe u eteru i onda nema smisla da urednik brani neku objavu koja je već vani.

Bez dlake na jeziku progovarate o mnogim gradskim pitanjima? Jesu li se iz gradskih službi javljali s kritikama, ima li kakvih pritisaka? Bojite li se nekih tužbi?

– Što se tiče tužbi, tu smo relativno dobro pokriveni jer radi se o stranici koja nema pravnu osnovu, nije udruga, nije društvo, ne postoji, jedna neformalna inicijativa čiji su pripadnici anonimni, a svaka objava, ako je i utuživa, morali bi saznat tko ju je objavio da bi tužili tu osobu, a sa strane Facebooka stvarno bi trebali prevršit mjeru, isklevetat ne znam šta. Mi ne klevećemo, mi psujemo, ali govorimo istinu.

Ne bojimo se tužbi, a i teško da bi došli do toga tko je objavio. Dakle, ako je nešto objavljeno u sridu u podne, samo mi znamo tko je od nas to objavio, malo je teško doć do tih podataka. Gradske službe znaju da postojimo, nekima smo simpatični, nekima smo mrski, koliko sam shvatio zna i gradonačelnik, znaju ostali iz vlasti, nekima smetamo, ali mogu reći da od strane Grada i gradskih službi nije bilo nikakvih pritisaka, čak ni zamolbi tipa nemoj to objavit. Stvarno, poprilično dobro to ide, šta je fer i normalno, jer ne prozivamo nikog ponaosob nego cijeli sustav.

Pritisaka za sad nije bilo, bilo je manjih prigovora, najčešće sa lažnih profila, neki poduzetnik ako ga slučajno očešemo radi štekata prigovori, ali eto. To je nešto što smo prihvatili od prvog dana kad smo se aktivizmom počeli bavit, kao nešto na što moraš bit spreman, na određeni rizik, ako ćeš napravit nekakve promjene.

Čini se da se neke stvari ipak pokreću s mjesta zahvaljujući vašim objavama, dok za neke trebaju proći mjeseci i mjeseci? Kakav je osjećaj kad shvatite da se nešto promijenilo zahvaljujući stranici? Što smatrate svojim najvećim uspjehom? Na kraju dana, ima li to sve skupa smisla?

– Dvojak je osjećaj kad nešto postignemo, onaj prvi smo sritni šta se to maklo s mrtve točke i promijenilo, a onda kad vidimo koliko je to bilo jednostavno, onda se javlja ovaj drugi osjećaj, frustracija, zašto sustav sam ne radi. I ovaj primjer kraj Slobodne od prošlog tjedna, nije ništa drugo nego nepostojanje sustava informiranja između službi. Znači, služba A napravi nešto, služba B nakon nje napravi nešto i služba C treba dovršit posao, ali ne izađe na teren jer je nitko nije poslao.

🏁REKORDNA REAKCIJA🏁Čestitke onima koji prate iz Banovine na promptnoj reakciji ❤Ajde sad posložite i sustav pa da vam ne moramo dosađivat 🤗

Objavljuje Dnevna doza splitskog neredaSrijeda, 9. siječnja 2019.

Frustrirajuće je malo da živimo u takvom gradu, evo i sad u Splitu vjerojatno na desetke mjesta stoje završeni radovi na kojim se čeka samo asfalt. Jednostavno, glupa je situacija, a mi smo sretni što uspijemo to promijenit, ali vrlo rado bi da se ne moramo takvim stvarima bavit. A ove stvari koje duže vremena trebaju, to su najčešće one di postoji nekakav interes treće strane. Bilo je ono sa plakatima kada se sprejalo, tražilo uklanjanje, prvo se Banovina pravila gluha na to, išlo se gurat pod tapet.

Prema nekim proračunima, vi morate shvatit da godišnje tko god je ilegalno plakatira je otprilike milijun eura zarađiva, minus troškovi toga, a dvi godine ilegalno to reklamirao, šta je poprilično velika cifra, tako kad nekome odbijate dva milijua eura u dvije godine od kojih je on moga u teoriji nekome činovniku proslijedit određeni mito da ta pat pozicija stoji, onda vam je jasno zašto to ne može ić preko noći, nego to treba bit jedan konstantan pritisak koji onda postaje i javnosti i medijima zanimljiv i gdje onda vlast mora jednostavno nać taj zupčanik koji stoji i neće da djeluje po tom pitanju i pritisnut ga da odradi svoj posao kako ne bi sebi rušili imidž.

Rade li komunalne službe po vašem mišljenju svoj posao, ili to rade tek kad se krene “udarat” po njima preko Facebooka i medija?

– Nije da oni ne rade ništa, problem je šta oni rade jednu bazičnu vrstu svog posla, imaju par primjera i drže se toga i time se bave, a kad god je nešto škakljivije, kad treba ući u neki sukob sa poduzetnikom, ugostiteljem, građaninom, tu oni onda više nisu sigurni kako se primjenjuju pravila, što smiju, kako smiju, i to je jedan od razloga što mi ludimo što nema već godinu dana komunalnog reda koji je bio obećan prošlo ljeto, pa nema ga ni ovog ljeta, sad se nadamo da će do idućeg.

Znači, rade oni svoj posao, ali ako komunalni red kažnjava sto stvari, oni se bave s onih deset gdje su sigurni da mogu djelovat, a sve ovo šta je malo škakljivije oni ne rade.

Ima jedan primjer, ima jedna turistička agencija, vlasnik se na jednoj tribini sam pohvalio. Imaju unutar okvira vrata reklamu, a toga ima po cijelom gradu. To je zabranjeno u staroj gradskoj jezgri i njemu je doša komunalni redar, reka mu je da je makne, ovaj mu je reka da neće i čak ga je izvriđa, čak ga je snima. I tu se redar gubi, ne zna smije li ili ne smije, nema niti podršku dovoljnu od nadređenih i onda to tu stoji. I ovaj je reka- ja ću maknit to onog dana kad meni komunalni redar pročita iz komunalnog reda po kojem članku ja ne smijem, a to redari ne znaju.

Oni bi to trebali u biti naučit.

– Imamo apsurdnih primjera, onaj natječaj za komunalce za vrijeme Baldasara. Jedan od kandidata za komunalce je bio i predsjednik Društva Marjan Srđan Marinić koji ima u malom prstu cili komunalni red, sve gradske akte, čak i zakone na razini ministarstva koji se odnose na komunalce, i na primjer on ne prođe, a neki drugi, neću uopće imenovat likove koje znamo ko gradske redikule, su zaposleni.

Tu dolaze ljudi koji su zaposleni jer su njihovi i teško je očekivat od njih da upoznaju materiju kojom se nikad nisu u životu bavili niti ih je zanimala.

Često spominjete i gradonačelnika Oparu u svojim objavama, a vaša naslovna slika Split je k**** (što često i koristite u svojim objavama) veže se uz onu njegovu Split je glavni. Dakle, niste zadovoljni njegovim radom? Je li on, po vama, bolji ili lošiji od dvojice svojih prethodnika?

– Pa ja bi reka da su oni isti. Kako ja kažem, naš narod je navika na te podjele lijevo i desno i onda ovisno o tome koji stranka ima predznak brani svoje, ali činjenica je da Split ima iste probleme zadnjih deset godina, mijenja se samo vlast koja kadrovira, a grad tone sve dublje u nekakav komunalni nered tako da gradonačelnik je trenutno tu, glavni i odgovorni na kojeg se pozivamo, onog dana kad on ode, a dođe netko drugi mi ćemo se pozivat na njega, nije to ništa osobno nego je trenutno gradonačelnik grada u kojem vlada nered.

Nije njegovo da ide osobno okolo i skida reklame, ali da ustroji tim, da ustroji ljude, pravila i da ti ljudi uvedu reda u gradu. Ovaj slogan je parafraziran iz kampanje.

On je počeo jako, mi se sjećamo, bilo je tamo na Pazaru, oslobodio je fontanu onih ogavnih šatora, ima je par PR poteza, smislenih poteza u komunalnom smislu, na početku valjda da bi izgradio imidž nekoga ko je iz Splita, kome je stalo do Splita, i čim je došlo ljeto, pokazalo se da je taj slogan Split je glavni, samo jedan dobar slogan koji u praksi ništa ne znači i zato je parafraziran onako kako je parafraziran.

S Antom Zoričićem ste bili s inicijativom vezanom uz parking u gradu pred splitskim Gradskim vijećem? Prije koji dan objavljeno je da će se osigurati parking mjesta u gradu za hotele. Kako sve to komentirate?

– Mi smo gospodina Zoričića upoznali na način da je jedan od rijetkih iz gradske vlasti koji je s nama kontaktirao, mi smo prozvali sve stranke koje su u vlasti, dakle to je bio HDZ, HGS, HSLS, HNS i njegova stranka Popravi grad.

Imali smo ih na profilnoj čisto, ajmo reć to im je pohvala i pokuda za sve dobro i loše što se napravi i on je jedan od rijetkih koji je s nama uopće kontaktirao. On je sam iskazao neko nezadovoljstvo djelovanjem službi grada, on ima neke svoje ideje koje nemaju veze s nama, a koje će on, ja vjerujem, svojim političkim djelovanjem iznositi u javnosti. Složili smo se oko nekakvog nereda i onda nam je ponudio, te stranke imaju nekakav medijski prostor i slično i ponudio nam se po pitanju parkinga, bi li se mi angažirali, mi smo imali svoje mišljenje, većina ljudi koja se bavi ovom stranicom i živi u centru tako da smo bili jako bliski tematici.

Na mene se ova mjera koju predlažemo ne odnosi, ja sam točno preko granice stare gradske jezgre, ulica mi se na pola dijeli. S njim idemo u tu inicijativu, skupljeno je 25 potpisa gradskih vijećnika i na temelju toga će se uvrstiti na dnevni red na sjednici Gradskog vijeća i o tome raspravljat.

Gradske službe jednostavno ne dostavljaju građanima podatke koliko je auta da bi mi uopće mogli neki konkretni prijedlog dat pa idemo na ovaj način da se to raspravi na Gradskom vijeću, možda to riješi, ali malo nas ljuti ovo kada vidimo da se olako daje hotelima, znači daje im se po povlaštenoj cijeni i ispada da je hotel važniji od stanara, šta je apsurd jer hotela je sve više, a stanara sve manje u jezgri, a istovremeno se hoteli stavljaju i iznad recimo brijača, frizera koji bi isto tako za povlaštenu cijenu u drugoj zoni za 400 kuna mjesečno uzeo parking negdje kraj svog frizerskog i mogao mušterije primat na taj način.

Dok god se govori da za stanare nema mjesta i stanari u 1. zoni ne mogu uzet niti onu mjesečnu kartu jer nema mjesta i postoje neke liste čekanja, ići ćemo s ovom inicijativnom pa ćemo vidit koje će opravdanje bit da za hotele po povlaštenoj cijeni ima mjesta, a za stanare nema.

Ovakvim tempom, kad bi stvari u Splitu mogle početi funkcionirati, barem što se komunalnog reda tiče? Nikad?

– Ključna stvar će bit novi novi komunalni red koji se već dva puta odgađa i sad od sljedećeg ljeta bi se stvarno, konačno trebao usvojiti.

Evo, potvrđen je iz Banovine i novi šef komunale nedavno, ja se nadam da će se što prije uhvatit tog komunalnog reda i donijet novi koji će bit puno detaljniji, puno jasniji komunalnim redarima kako ga provodit. S tim i malo političke volje se može jedno 80-90 posto problema o kojima pričamo riješit. Bitno ga je donijet i onda provodit. Tu će opet bit problem u vladajućoj koaliciji hoće li ga oni htjet prihvatit u tom obliku koji će bit dosta restriktivan prema ugostiteljima, koji su navikli da je javna površina njihovo dobro, a nije. To ćemo još vidit, ali stvarno mislim da bi se moglo.

Ja sam inače sam po sebi u životu optimist, svi idu ća iz Hrvatske i govore da je nikad gore. Ja smatram da je nikad bolje, samo negdje vani još je bolje. Tako da mislim da će po pitanju komunalnog nereda stanje u Splitu bit sve bolje, ali neće tako skoro doć taj trenutak kad ćemo moć ostavit svoje tipkovnice sa strane i reć da ovo više nema smisla, nema potrebe za slikama, objavama, tekstovima, još će to trajat, ali nadam se da će novi komunalni red to skratit.

Kad smo kod šefa komunale, unaprijed ste znali tko će bit, sa Petrom Škorićem ste se htjeli okladit u sto kuna…

– Split je mali i nažalost većina radnih mjesta koja mi građani plaćamo, znači Grad, Županija ili država, gradske firme i slično, osim ako nisu ekstremno deficitarna pa je pitanje oće li se uopće itko javit, se zna tko će uzet koga i kad, tko se treba javit, najčešće zato i imamo po samo jednog kandidata, jednostavno tako je do nas došla informacija i prije testiranja da je navedeni gospodin odabran od strane vlasti i da je to radno mjesto za njega, jednako kao što smo napisali da će onaj koji je bio s njim u finalu nakon testiranja, da je sve to krinka jer za njega je ostavljeno neko mjesto savjetnika u izgradnji, objavili smo i to na stranici.

Znači, zna se gdje će se i taj koji izgubi kasnije namirit. Lijepo je što gradonačelnik u gradskim firmama uvodi obvezu javnih natječaja, ali javni natječaj je smijurija, šala na naš račun di se samo odugovlači postupak zaposlenja onoga kojeg oni žele zaposlit.

Niste član niti jedne stranke?

– Nitko od nas tko vodi stranicu, niti jedna osoba, koliko ja iman informacije, otkad postoji stranica, nije se učlanila u neku stranku. A od ljudi koji nam šalju u inbox, to ne znam, ja te ljude ne poznajem. Stotine ljudi šalju, sad ima li netko skrivene ambicije i potrebe oblatit nekoga, ja to ne znam.

Nedavno je Jakov Prkić objavio na svom Facebooku status u kojem nudi večeru onome tko nije došao do svoje pozicije zahvaljujući rodbinskim i stranačkim vezama. Nije mu se puno ljudi javilo. Kako to komentirate? Jesu li po vašem mišljenju svi ljudi u gradskim firmama uhljebi? I mislite li da bi netko iz stranke Pametno bio materijal za gradonačelnika?

– Nas je više u administratorskom timu i stvarno i svjetonazorski i životno smo različitih smjerova, to je lijepa priča Dnevne doze da nema ni lijevih ni desnih nego postoji unisono mišljenje za potrebom za red u gradu. Mogu reć da znam dosta ljudi u gradskim firmama, dal u Vodovodu, u Parkovima i nasadima, Splitska obala, i znam da su svi oni došli preko veze, čak preko natječaja ali su znali da će bit zaposleni. Ja osobno sam neke i prozivao pa su mi prijetili tužbama.

Šta se toga tiče, slažem se s gospodinom, ali šta se tiče samog komentiranja političkih stranaka, kako da to kažem, s obzirom da ima lijevih, ima desnih oko Dnevne doze, ima onih koji ne znaju što je lijevo što je desno, ima onih koji ne znaju gdje su, jednostavno nemamo neke stavove o strankama, tj. imamo jedan stav, a to je da oni koji su dosad bili na vlasti, govorimo i o lijevima i o desnima, zadnjih deset godina, bilo bi najbolje da ne budu više nikad.

A što se tiče novih opcija kojih ima, niču svakim danom, u gradu Splitu jednom kad se kandidiraju, valjda će građanima bit dosta uvik istih lica koji nam se stalno jednako smješkaju, a imaju uvijek isti model rada Grada i zapošljavanja u Gradu.

Otkud vam materijal za objave? Šalju li građani slike ili sve sami odradite šetajući po gradu?

– Ljudi šalju stalno, ali moramo im se i ispričat, jer ne uspijemo sve objavit. Nekad tražimo angažman i od ljudi. Kad je neka sitnica, tražimo od čovika da on recimo pošalje mail, tipa Čistići, pa ako pošalje, a ne naprave ništa, onda ćemo objavit.

Često znaju poslat probleme s parkingom, tu mislimo da nažalost problem parkinga je riješen. Ima sustav i aplikacija Split parking i aplikacija MUP-a, ima telefon na koji se može zvat pauka. Jednostavno, mi smo takav grad koji ima toliko nekulturnih vozača, da valjda oni sve ni ne stižu uklonit. Nema nekog smisla objavljivanja takvih problema.

Alergični smo kad netko parkira na mjesto za osobe s invaliditetom, takve stvari, pogotovo ako je netko poznatiji, objavimo, a ovo ostalo ih uputimo na službe jer je tu kroz sustav riješen problem.

Rat između komunalnih službi i aktivista vezan uz plakate građani mogu pratiti svakodnevno na vašoj stanici. Puno je prošlo od obećanja da će maknuti konstrukcije, hoće li se to ikada dogoditi ili je samo – obećanje ludom radovanje?

– Zanimljivosti radi, osoba koja se bavi plakatima, samim djelovanjem, aktivizmom, nema veze s nama. Ali dobila je krila našom pojavom, u smislu da ima kanal kako bez izlaganja poslati poruku. I taj rat traje, mi smo informirani, objavili smo kako ugovora za to nema, sve je zapravo ilegalno, materijal objavljujemo.

Prije bi u gradu nikao grafit, ovi sutra prebrišu, i nitko ne zna da se to uopće dogodilo. Danas u doba interneta je gotovo, jednom kad se uslikalo, mogu ga prebrisat, ali tu je. I sad to traje.

Makli su onaj koji je bio montažni jer je to bilo lako i sad smo došli do onog dijela gdje moraju ispravit nečiju apsurdnu grešku što je jednom dozvolio doslovno betoniranje plakatne podloge na zid bedema i ostalih dijelova grada, tako da razumijemo da treba vremena.

Recimo, konzervator mora dat mišljenje, ali ako konzervator ne da mišljenje u roku od tri-četiri mjeseca, onda on očito ni ne planira dat mišljenje, ili ga nitko ne pita, a rekao ga je pitat. Tako da imamo tu dosta “ljubavi” s konzervatorima koji su isto prozivani u tom aspektu, ali taj primjer s plakatima je pokrenuo netko drugi kome je bilo dosta i koga je nerviralo, unatoč konzervatorskoj zabrani reklamiranja unutar stare gradske jezgre, grad Split je godinama imao te plakate unutar stare gradske jezgre iako je to zabranjeno, a sad kad je istekla koncesija netko je ilegalno to nastavio.

Sad kad su to zabranili, morat će se riješit prije ili poslije jer tu je i dalje obećanje Krstulovića Opare koje nikad nije ispunio da će maknit one kante s reklamama iz stare gradske jezgre, one su još tu, pa smo imali one sendvič reklame na rasvjetnim stupovima na dnu Rive, to su ovi iz Građanske inicijative Split skidali, oni su na kraju završili na sudu s Akceleracijom, tom firmom, pa traže XY para od njih, to su sad sudski sporovi, čisto pokazujem koliko po pitanju reklama ima nereda na jednom malom području stare gradsje jezgre.

Bilo je po staroj gradskoj jezgri i kopanja, firma Point je briljirala na tom području.

– Taj Point, ne kužimo sve to baš, ne možemo objasnit. Gazda je malo osebujan lik kojem je oduzeta i koncesija za Vruju, gdje je pokazao da s pomorskim dobrom, kulturnom baštinom i takvim stvarima nije na ti.

Nije nam to baš jasno, nemamo šta reć na to, to je apsurd jer to je firma koja ima neko ovlaštenje za izvođenje radova na kulturnom dobru u staroj gradskoj jezgri i slično. Kako njima padne na pamet pilat kamen, mislim nemam riječ kojom bi to opisao osim da je to apsolutni debilizam. I to se samo u gradu Splitu može dogodit i nakon šta se to dogodi, ta firma dobiva i dalje brdo poslova s Gradom.

Sve što Grad uzme pod svoje, nekako propadne. Dok su splitski advent radili entuzijasti bio je vrhunski (u vrijeme Adventilacije), čim su se umiješali Grad i TZ sve je otišlo nizbrdo? Je li moguće da nisu u stanju to odradit kako treba? To je samo jedan primjer, našlo bi ih se još…

– Stvar je u tome da kad netko radi privatno, pazi na svaku kunu i da to izgleda cakum pakum. Kad se netko igra s tuđim novcima, onda ga očito nije dovoljno briga kako će to izgledat.

Advent u Splitu ove godine, vidili smo svi kakav je bio, od popisa izvođača koji mladima apsolutno nije nešto zanimljiv do samog koncepta koji je izgubio potpuni smisao, mijenjao se iz godine u godinu, zone su se mijenjale iz godine u godinu, valjda je to bila brza trka Spalatum DMC-a za parama, gradske firme koja je sama sebi svrha i dok god to bude tako postavljeno, ne vidimo nekog smisla jer ono šta bi mogli radit ne rade, a druge guše.

Eto ove godine Split je ima sriću da je nasta taj privatni projekt u Perivoja pa je to izgledalo dostojno adventa. Čisto da budem objektivan i fer do kraja, sve je divno i krasno što se tiče Perivoja, sve super, samo par puta se dogodilo da su prekardašili satnicu do kad muzika može bit upaljena, stanari su nam se znali požalit. Ali to nije nikad predugo trajalo, jer bi ih policija zatvorila, ali osim toga bilo je lijepo uređeno, osmišljeno, privuklo je ljude, oni su zaradili, a ljudi dobili nešto što su tražili, jedno takvo mjesto za izać, družit se.

Šta će biti s ovim na Rivi zaista ne znam, ali znam da ovo baš ne ide i nema nekog smisla. Ta tvrtka je osebujna, ima pod sobom advent u Splitu, dobila je pare i za Žnjan i sad ubire profit i od Žnjana.

Ona ima u svojoj osnovi i mogućnost rada s reklamama i svim tim, ali ne znam zašto gradska firma ne iskoristi gradske rasvjete pa ubuduće sama zaradi gradu tj sebi na reklamama koje su po gradu, već to daju u koncesije.

Nije nam jasno jesu li oni toliki neradnici, jer nema nekog smisla da jednu od temeljnih djelatnosti za koju su registrirani zanemaruju, iako bi je mogli koristit, tako da je zanimljiva ta firma. Na neki način nam je uništila advent, mi smo je platili, a sve šta zaradi ne vraća gradu nego sve ostaje toj firmi i eventualnim njihovim božićnicama, dodatnim zapošljavanjima i takvim stvarima.

Imate li neki recept za gradsku vlast, kako da počnu bolje radit?

– Nama fali kronično sustav, Grad Split je sad u nabavi nekakvih informatičkih sustava za koje se toplo nadam da će bit kvalitetan i da će riješit bar dio problema. Ali osim sustava, problem je šta ne postoji sustav nekakve vrste kažnjavanja jer ako se jednom dogodi da netko zaboravi proslijedit informaciju da je potrebno nešto asfaltirat po zavšetku radova ok, drugi put ga upozoriš, treći put mora postojat nekakva odgovornost, mora pisat informacija da je kažnjen oduzmanjem dijela plaće ili da je dobio otkaz ili nešto, ali mi to ne vidimo.

Jednostavno, sustav kaska, ne odrađuje što treba radit i nitko ne odgovara po tom pitanju. Znači, nama je divno da je gradska vlast počela reagirat po našim objavama i da se stvar pokrene, ali nam je neshvatljivo da kad uvide da im mi ukazujemo na nešto, ne nađu radi koga to nije izvršeno, to nam ostaje malo enigma.

Puno je toga šta u Splitu ne valja, a jedna od njih su i prometnice, tj asfalt koji je katastrofa. U nekim dijelovima grada na cesti su rupe, tako da je nemoguće proći bez straha da će ti nastradat bubrezi… Čak se i Kerum za vrijeme svog mandata požalio da je njegov auto nizak, a eto od tada situacija nije puno bolja. Možda se u idućem stoljeću to malo popravi?

– To mi je isto malo teško razumit, imaju neke ceste koje su pod županijom, dakle ove veće, imaju ove gradske, mnogo ih je u očajnom stanju, ali baš očajnom. Nekad oni neke radove po prijavi i riješe, ali evo baš za cestu smo imali jedan primjer.

U jednom kotaru je bio problem s nekom ulicom, slali su dopise Gradu i stalno su dobivali obećanja, sad će, sad će i tako godinu dana. Mi objavimo i u roku od tjedan dana riješe, tako da mi neke stvari nisu uopće jasne.

Zbog čega se toliko neke stvari odgađa, ali svakako bi i sami građani trebali se malo angažirat.

Evo moj susjed, imali smo u našoj ulici krater na četiri mjesta i čovik je izdvojio vrijeme, otišao je do gradskog kotara, prijavio tajniku i u roku od tjedan dana rupe su sanirane. Nekad je stvarno i do angažmana građana jer očito je da gradske službe nemaju pod kontrolom, a niti ih baš zanima kakvo je stanje, dok god nemaju prijavu. Tako da se moramo i mi sami malo angažirat po tom pitanju.

Zanimljivo je i da svakog 1. u mjesecu đaci čekaju u redovima za kupit pokaz, satima. Danas kad je sve dostupno preko interneta, za tren, oni se u 21. stoljeću moraju smrzavat u redu. Što mislite o tome?

– Imaju dva načina kako to riješit, kad bi se to tilo riješit. Mi smo trenutno na razini bivše države i onih teta za šalterom koje tuku pečat i to je to. To je maksimalna razina razvijenosti našeg sustava, tu nema niti mogućnosti za uzet broj pa da pratiš online, pa ako je velika gužva da se vratiš za dva sata, da znaš koji si na redu. To je jedan prastari sistem koji nitko ne mijenja, a mislim da online prodaja ne bi trebala bit problematična.

Mogla bi postojat nekakva aplikacija i student bi to moga preko mobitela i platit i moga bi je imat na mobitelu, ne bi je mora ni printat. Živimo u 21. stoljeću, postoje DM kartice i Konzum kartice, imaš ih u sklopu mobitela s novijom tehnologijim, a to su sve učenici, studenti, ako su ih tili na neki način rasteretit, mogli su napravit i oblik suradnje sa školama di bi se nekoga zadužilo, oni bi se zapisali kome treba, blagajnici razreda bi skupili novce, i dobili samo kartice, bilo šta, samo da nije ovako.

Ovo je poprilično tragično, od dice koja čekaju na pokaz, i autobusnog kolodvora, da izgledamo ka zemlja ne trećeg, nego četvrtog svita.

U biti Afrika sa strujom?

– Afrika sa strujom, slogan koji je isto počeo pratit Split s obzirom na količinu neorganiziranosti i nereda, stanja prometnica u zadnje vrime.

Čep u centru grada za vrijeme turističke sezone, što mislite o gradskom rješenju da Zvonimirova postane jednosmjerna?

– Gužva je put grada ljeti svaki dan, tek predvečer malo splasne. Taj potez te jednosmjerne ulice, mislim da su Prometu zakomplicirali. Neki stanari su na početku rekli – možda bude bolje, al su se brzo razuvjerili.

Nije tu prometno ništa riješeno, i dalje ima jednako ulaza i izlaza, nema nikakve nove prometnice, nikakvog novog tunela, nema nikakvog izmještanja sadržaja koji će privlačit manji broj ljudi. Sve je ostalo isto samo se dobilo 150 metara zaustavnog traka u Zvonimirovoj.

Znači, koliko stane auta u 150 metara, toliko je manja bila kolona gore prema Autohrvatskoj. To je jedino šta se postiglo, a Promet je već reagirao, i sami su rekli da je njima stvorilo probleme. Tako da ne vidim nekog smisla, ovo šta sad rade s Autobusnim kolodvorom, nisam previše stručan, ali ova nova prepucavanja da bi ga trebalo prvo izgradit kako Bog zapovida na Kopilici ili ga odma prebacit, tu neka prometni stručnjaci daju mišljenje.

Zaključno, što su najveći problemi Splita?

– Dugi niz godina svak je moga radit šta je htio bez konzekvenci i sada kada se pokuša uvest red i dalje postoje nedodirljivi. Je li to zbog sprege s činovnicima ili zbog sprege s političarima, i onda je teško jednome odredit da se ponaša u skladu s pravilima, kad znaš da drugi neće. Nama je zapravo najveći problem mentalitet našeg grada di je sve preko rodijačkih veza, gdje ljudi više ne vjeruju sustavu pa ga ni sami ne poštuju.

Imate li zbog ovoga problema na poslu?

– Mala je firma, gazda nije politički povezan, ne posluje s javnim firmama, javnog tipa, pa ih ne interesira to poprilično.

A šta kući kažu? Roditelji?

– Ja uvik kažem da to kakva si osoba potječe od tvojih roditelja, tako da ja uvik svalim krivicu na njih – vi ste me odgojili, tako da dobrim dijelom sami su krivi šta sam ovakav kakav sam. Isto tako roditelji ovih drugih koji djeluju sa mnom su krivi za to kakvi su oni, tako da ako imaju kakve prigovore, vraćamo ih na njihovu adresu da se požale.

Komentiraj