"nema ni ribe"

Vlasnik poznatog splitskog restorana: “Od kad se zatvorio Bota Šare otvaraju se samo rupe, stave dvije friteze i roštilj, svugdje je isto”

Razgovor s vlasnikom splitskog restorana u staroj jezgri otkriva drugu stranu našeg ugostiteljstva i stvarnu sliku svakodnevne borbe za opstanak.

Restoran – riječ koju olako koriste oni koji imaju početni kapital i želju za brzom zaradom, pa prije svake sezone niču nova “fast food” mjesta koja se isto tako brzo nakon sezone izgube. Miris pljeskavica, ćevapa i prženog ulja zamijenio je miris dobre tradicionalne spize. Kako se nose s tim brzorastućim trendom pitali smo vlasnika jednog od dugovječnijih splitskih restorana.

“Šta da vam rečen, ja sam otvorio restoran prije 10 godina, a prije osam godina je bilo po Splitu, ja bi reka, oko 150 ugostiteljskih objekata sa spizom, sada je to puno više. Najveći problem je to šta se počelo otvarat, kako bi reka, ala đir fast food, friteza, i restorani pate. Možete pogledati oko sebe, odmah do nas je fast food od četiri kvadrata koji ima baštu od 150 kvadrata, poslužuju konobari, hrana se samo izbacuje, gosti ni ne znaju šta jedu. A samo pogledajte tko otvara ta mjesta, bitno je samo da se ima početni kapital, a nitko ne pita je l’ se ima znanja.”

Standardna ponuda je pizza, hamburger, ćevapi, u većini slučajeva uz izgovor da je to ono što gosti žele. Na pitanje gdje možemo pojesti kvalitetnu ribu u Splitu, ako je uopće ima, odgovorio nam je:

“Nema, od kad se zatvorio Bota Šare na Baćama, nema više, otvaraju se rupe, to je problem, otvore nešto, stave dvije, tri friteze i jedan roštilj, pa vade spizu vanka, nema ponude, svugdje je isto, roštilj, friteza. Ja stvarno nisam siguran gdje možete dobiti svježu ribu, a da je u staroj jezgri.”

Vidno frustriran trenutnom situacijom u ugostiteljstvu nastavlja:

“Radi svega, trenutne čitave situacije u gradu, kako nas i Grad zeza, naplaćuje naprimjer štekat, a ne da nam stavit suncobrane, reklame, sve smo morali skinit. Ne daju nam reklame držat, sada možemo stavit samo na vrata. Ne znam koliko ćemo još ovako moći izdržat.”

Svakih par metara je neka vrsta ugostiteljskog objekta, bilo da se radi o jelu ili piću, pa nas je zanimalo koliko po njegovom mišljenju ima “pravih” restorana u Splitu.

“U Splitu? Pravih restorana, ovdje u centru, starom gradu, možda pet ili šest, više ne smatram da ima. Imamo dolje Adrianu, Central, na Prokurativama je Bajamonti i Spalatin, eventualno još Zoi mogu zazvat i stvarno ne znam više tko, ostalo više-manje je sve fast food.”

Vlasnici restorana, da bi primamili goste, primorani su uvrstiti jela u svoju ponudu koja možda i ne žele. Međutim, trenutno je takva situacija, a hoće li se išta promijeniti pokazat će samo vrijeme. Nadamo se da u vrtlogu brze hrane i brzih turista, nećemo izgubiti tradicionalne recepte zbog kojih smo, uz more i sunce, postali popularna destinacija.

Komentiraj