monumentalna fontana

Za dvije godine na Rivu bi se mogla vratiti Bajamontuša

Ako sve bude po planu za dvije godine na Rivu bi se trebala vratiti poznata Bajamontuša.

Splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara imenovao je Marijana Čipčića, djelatnika Muzeja grada, profesora povijesti i arheologa, koordinatorom obnove Monumentalne fontane na Rivi, tzv. Spomenika vodi čime je napravljen prvi korak u dugogodišnjoj raspravi oko rekonstrukcije fontane.

Kontroverznu fontanu uništile su komunističke vlasti 1947., a pitanje vraćanja Bajamontuše aktualno je zadnjih 20 godina. No, to dosad nije napravila nijedna vlast, a izmjenjivali su se svi politički predznaci – SDP, HSLS i HDZ, ali interesa za ovaj projekt unatoč zalaganju splitskoga Društva prijatelja kulturne baštine i Komisije za obnovu Splitske fontane, nikad nije bilo.

Možda je na sve uz političke prijepore utjecala i ona financijska strana jer bi obnova po nekim neslužbenim procjenama iznosila između 10 i 20 milijuna kuna.

Imenovanjem Marijana Čipčića sada su napravljeni prvi koraci u ponovnom postavljanju fontane, ali daleko je još sama realizacija. Prvi zadaci koje će novi koordinator imati su predlaganje procedura provedbe obnove monumentalne fontane, predlaganje dinamike izrade tehničke dokumentacije, priprema i praćenje informativno- edukativnih aktivnosti i izvještavanje gradonačelnika o dinamici.

“Kao što je već poznato gradonačelnik je u proračunu za ovu godinu, ali i u projekcijama za iduće dvije godine stavio tu stavku u iznosu od oko 7,5 milijuna kuna, dovršen je konzervatorski elaborat koji su izradili Katija Marasović i Nenad Kambi, te Ivana Pavičić. Prijedlog konzervatorskih smjernica je da se ide u faksimilnu obnovu fontane iz 1882. godine”, kaže Čipčić, ali i dodaje kako postoji obimna dokumentacija o samoj fontani, dio je u Muzeju grada Splita u obliku fotografija, ali i ulomaka same fontane.

“Podsjećam da je akademski kipar Branko Jozić već napravio jedan primjerak makete, jako uspješan i dokazao da se to može napraviti. Imamo i izvedbenu dokumentaciju koje je tadašnje izvršno vijeće grada Splita naručilo od Jerka Marasovića ’91. godine, a imamo i u Državnom arhivu skice arhitekta Milorada Družajića koji je autor i ove nove fontane koja se tamo nalazi. On je napravio skicu svih skulptura, a na temelju novih tehnologija možemo vjerno rekonstruirati fontanu.”

Konzervatorski elaborat upućen je Hrvatskom vijeću za kulturna dobra Ministarstva kulture, koje će dati svoje stručno mišljenje, a nakon toga se kreće s pripremom tehničke dokumentacije. Tako bi se ipak mogao s mrtve točke maknuti projekt o kojem se priča još od sredine 1970. godine. Inicijativa za obnovu Monumentalne fontane na splitskoj Rivi formirana 2016. godine najžustrije je prionula dokazivanju da se fontana može faksimilno obnoviti, načinjeno je nekoliko maketa i prikupljena dokumentacija, ali konkretnih koraka nije bilo.

“Neke inicijative krenule su još kada se postavila maketa za vrijeme snimanja Smojinog Velog mista, a one su se intenzivirale 90-ih godina kada je naručen izvedbeni plan Marasovića. Od 2005. godine od kada je osnovana Komisija za obnovu monumentalne fontane pri Društvu prijatelja kulturne baštine o ovom projektu se počelo ozbiljnije razgovarati”, kaže Čipčić, ali i podsjeća na odluke Gradskog vijeća iz 2006. i 2016. na kojoj je odlučeno da će se ići s obnovom Monumentalne fontane.

“Odluke su donesene u okviru gradskih institucija i na temelju toga je gradonačelnik napravio budžet”, kaže novi koordinator.

Podsjećamo, Monumentalnu fontanu zamislio je tadašnji gradonačelnik Antonio Bajamonti kao krunu velikog događaja – obnove vodovoda s Jadra čime je Split nakon tisuću i pol godina ponovno dobio pitku vodu. Naručena je u Milanu 1880. godine, a voda je iz nje potekla deset godina kasnije, tri mjeseca prije Bajamontijeve smrti. Smatrana je i simbolom zajedništva građana budući da je plaćena iz fonda u koji su prilagali stanovnici svih slojeva, od biskupa do sirotinje.

Srušena je do danas nepoznatom odlukom komunističkih vlasti 30. svibnja 1947. godine, razmrvljena dinamitom i upotrebljena kao tucanik u nasipanju cesta, a nekoliko ulomaka spasio je solinski slikar Vjekoslav Parać.

Komentiraj